"Iz usmene književnosti sela Stajnica u Lici"

Naslov ovog članka ujedno je naziv istraživačkog seminarskog rada naše Stajničarke, sada  majke, a za vrijeme istraživanja i pisanja ovog seminarskog rada, bila je u petom mjesecu trudnoće. Andrea Halgota, mlada nada Stajnice, koja je zaslužna što se za ovo naše malo selo i njegove običaje čulo među studentima Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Ovdje je samo citiran zaključak, a u prilogu možete pročitat cijeli seminarski rad koji bi, ako mlada kolegica nastavi s istraživanjem, mogao postati zbirka pjesama koje su se ispjevavale u raznim prigodama ili pak zbirka pripovjedaka.

Kako je Stajnica dobila ime, Otkud Barakaši, Pjesme Stajnici, Skidanje uroka, Lička prela, Odlazak u vojsku, Svadbeni običaji, Anegdote stanovnika…samo neki od naslova iz sadržaja ovog seminara i dolje citiran zaključak bit će dovoljno ovdje navesti kako bih vas zaintrigirala da pročitate taj cijeli hvalevrijedan rad za koji ne treba niti reći koju je ocjenu ovoj studentici donio.

Zaključak iz seminara: „Bilo je zanimljivo prikupljati zapise i materijale koje sam upotrijebila u ovom radu. Odlučila sam da ću prikupljati zapise samo u jednom selu, gdje sam i sama odrasla, kako bih što vjernije dočarala njegov život nekada i sad. Moram priznati da se u Stajnici i dalje njeguju stari običaji i da, iako se broj stanovnika naglo smanjuje, običaji ne umiru tako lako. Iako to više neće biti u svrhu seminarskog rada, nastavit ću prikupljati usmeno blago i običaje svojeg kraja, jer tek sam analizirajući sve zapisano shvatila koliko je bogato naše nematerijalno blago.

Zaključila bih ovaj rad jednim, također, usmenoknjiževnim oblikom, samo suvremenijeg postanka. S obzirom da se u ovom radu nije pojavio nijedan trač (jer mi ga nisu kazali kazivači), nakon što sam završila s prikupljanjem čula sam jedan: Priča se po selu da ja već tri mjeseca idem od kuće do kuće i nosim pozivnice za svoju svadbu. Sigurno se bogato udajem kad dijelim toliko pozivnica.“

Nakon pročitanog seminara ja mogu samo reći, svaka čast, Andrea! Nasmijala sam se do suza, a vjerujem da će i svi ostali koji ovo pročitaju. Sve ono što svakodnevno slušamo od naših starih po selu, sve ono čemu se nasmijemo, što nam potakne suzu u oko ili nas nervira, ovdje je sabrano na jednom mjestu.

Puno sreće na fakultetu i ako ovako nastaviš, mislim da i diplomski rad već imaš u rukama !

Sinčić Gabrijel i suprug Jurica velika su ti podrška u svemu tome i neka budu i dalje.

I  da, onaj „trač“na kraju rada…zar nije upravo to najveće bogatstvo, obitelj koja te potiče, podržava i koja je ponosna na tvoje uspjehe…a ljudi…ljudi su pričali, pričaju i pričat će! 

Seminarski rad možete preuzeti ovdje.