"Ona može zamijeniti svačije mjesto, ali njezino...nitko"

Sjećate se objave, najave koncerta "Snježani u čast"? Koncertom smo je kao zajednica sumještana još jednom pozdravili, a njezin je stariji sin, kad god mu je teško i kad ga obuzme tuga, tiho pjesmama zaziva...

Vlatko Jambrović - pjesme majci

***

MAMA! Nema te, znam...

Ali nije to zauvijek, zauvijek ne postoji...

Vratit ćeš se ti kroz snove,

Kroz sjećanja,kroz uspomene..

Vratit ćeš se svaki put

kad pomislim na tebe!

Postojiš u svakoj suzi koja padne,

U svakom trenu kad ti ime izgovorim...

Nisi nestala, samo si zaspala.

I znam da sanjaš, sanjaj i dalje...

A ja? Ja ću čekati trenutak

Kada ćemo se opet sresti i

Kada ćeš opet biti uz mene..

Ali tada te neću pustiti da odeš....

***

Moja majka spava, ne ustaje više.

U kuhinji njenoj kolač ne miriše,

nit kava kuha, nit se s nama smije...

Nikad više neće biti kao prije.

Umorno je srce prestalo kucati.

Uzalud sada plačem...

Majko ti se vrati..

Ne mogu ti majko mila

više reći hvala što život

si meni dala..

Al moje te srce još i danas voli,

za tvoju se dušu dragom Bogu molim..

***

Noćas sam te sanjao majko...

Širom si mi ruke raširila...

Tvoje mi se lice primicalo.

Ali poljubac nisam osjetio..

Tekle su mi suze niz obraze,

dok sam tebe ja majko ljubio.

Noćas sam te sanjao majko.

A lijepa si kao boginja bila,

U našu si me kuću uvela,

Gdje si ručak bila pripremila,

A ja sam te kroz suze gledao,

Ti si samo rukom odmahnula,

I rekla mi: Moram ići dragi sine...

okrenula se i nestala brzo.

Ja u kući ostao sam sam

Nitko mi se nije odazvao

Iz sveg glasa kad sam zazvao MAMA

Ja znam da u životu stvari

Ne idu onako kako bi mi htjeli

I da nekada u suzama moramo otići,

Ostaviti ono što nam je najdragocjenije.

Ti nisi imala snage to učiniti,

Život te natjerao na to.

Znam da nisi htjela takav put

I ne dam nikome da ti sudi.

Nedostaješ mi, majko

I volio bih da si tu barem na tren

Da te zagrlim, poljubim

I kažem ti: Volim te!

Nikada nisam upitao razlog odlaska tvog

Jer ljudi imaju dvjesta lažnih lica

A niti jedno pravo koje bi mi reklo istinu

Ali i kada bi mi to jedno reklo

ni tada mu ne bih vjerovao.

Malo je onih koji su njegovali tvoj uveli cvijet

Nije bilo nikoga da ga zaštiti i stane ispred njega.

Da ga pohvali, potapše po ramenu i uputi na pravi put.

A danas, tvoj sin je čovjek, muškarac sa osjećajima.

Svi su gledali moje tužno odrastanje, bez ruke utjehe

moju bol i stalni plač za tobom.

Suze koje nikada nisu presušile,

simbol nedostajanja tvog.

Tužan i kada se smijem, a osjećam te u sebi

Kako, kao zadnji put, ležiš pored mene

Suzama svojim vlažiš mi obraz tiho

I polako puštaš svoje prste iz mojih malih ruku.

Nisam ti dao da odeš i vidjela si to.

Danas krivim sebe što nisam bio dovoljno jak

da ustanem i spriječim onaj posljednji pogled sa praga,

suzu u tvom oku, jauk u mom tijelu.

Da ti kažem koliko te volim...

Duboko u sebi svake noći plačem i zovem te stalno

uspavan uz priču o vitezu koja mi nikada nije ispričana

sanjam da sam tvoj princ koji nikada postojao nije.

I hiljadu suza ja mogu isplakati,

stotinu poklona meni mogu kupiti

Ne treba meni novi autić jer nemam majku

koja će mi kutiju otvoriti.

Ne treba mi bicikl jer nemam majku

koja će me držati da ne padnem.

Ne treba mi sat jer će me soba dočekati prazna

Čuj me noćas...

Vrati se i zagrli me jako, snažno

I ne puštaj niti jednog trenutka.

Želim te čuti na ramenima svojim

Gdje te nije bilo svih ovih godina 

Miris tvoj osjetiti,

upiti suze sa lica i reći ti:

Majko, nedostaješ mi!

I volio bih da si tu barem na tren

Da te zagrlim, poljubim

I kažem ti: Volim te!

Ne boj se susreta ponovnog,

moje osude jer je nisi zaslužila.

Ne boj se života jer nas je dovoljno kaznio.

Budi sretna,

vesela

svu tvoju tugu rado preuzet ću.

Večeras odi mirno spavati,

odmori se

Jer možda se jednog dana probudimo

Podigni se mati mila, da mi budeš što si bila.

jer si tužna robovala, svoje srce darovala,

sunce ti se već rodilo, koje ti je zašlo bilo.

Mati moja, ljubav moja, to su riječi prebolne.

u mom srcu utjeha je, što si moja majka bila,

što si mene baš rodila.

HVALA TEBI MATI MILA

***

Svakim danom sve mi se više vraća

ono naše zajedničko vrijeme.

Da samo jednom doživim dan sa tobom

pa i da umrem nebih žalio MAJKO

samo da budem pored tebe

da ti toliko toga kažem što si propustila!

Moja majko nedostaješ mi!

Neznam se pomirit, nemogu se pomirit da te nema!!!!

***

Bila si primjer bezgranične roditeljske ljubavi,

dobrote,plemenitosti, tople ljudske pažnje, riječi i savjeta!

Ostavila si nas ponosne na tvoj časni život,

veliko srce, iskrenu dušu, da te vječno pamtimo

i čuvamo od zaborava draga majko

***

Moje srce, za te majko kuca

ali mi dusa, na dva djela puca

Od tuge i Boli, sve me zivo boli

Od te silne tuge, meni se ne zivi

Za smrt tvoju majko, nikoga ne krivi

Bog ce dati pravde, pronaci ce njega

A ja kraj tvog groba, placem zbog svega.

***

Tužni su mi dani,

tužne su mi noći 

bolno mi je srce

plačne su mi oči

željan sam ljubavi

mile MAJKE moje 

željan da me majka

svojim sinom zove

***