Mladen Tominac, hrvatski vojnik

Nedavno nas je tiho napustio u svojoj 36-oj godini života naš Mladen. U trenutku kada je počeo snivati o svojoj sutrašnjici i o budućnosti svoje obitelji. Ima li išta ljepše, divnije, uzvišenije i svetije na ovom svijetu nego je Domovina, a to je ono što je Mladen volio, to je ono za što se borio, to je ono što mu je majka Marica u srce usadila, dok ga je u toplom krilu majčinskim mlijekom othranjivala.

Plačna je danas Stajnica, i zvona plaču, i voda plače i vjetar, kiša suza majke i supruge i malodobne djece, oca Tome, brata Mate, rodbine, prijatelja tvojih iz Domovinskog rata. Ti odlaziš, stupajući sigurnim korakom jer Bog zove da svjetlost prenosiš Ti, a to si činio i za života, ne daj nikom da ubije čudesan sjaj u tvojim očima. Čuvaj tu ljubav koju si imao za sve nas. Čuvaj je Mladene u dubini svoje duše, ona je vječna, sve drugo nestaje. Kad Ti duša u raj dođe pozdravi Mladene sve naše ratnike koji u nadi uskrsnuća usnuše, reci im da ih nismo iznevjerili.
 

Sve bi dali za jedan Tvoj osmijeh što vječnošću se zlati, sve bi dali za sjaj Tvoga oka što gleda jasno, visoko, duboko, ali Ti suborče i prijatelju odlaziš u vječnost. Znamo, Ti ćeš doći kroz naše srce, u naše oči, suze radosnice će tada poći, i sve će biti drugačije potom, opet ćeš nas očarati svojom dobrotom.

Dragi naš Mladene,
cijeli život si imao čudesan blagoslov od Gospodina, a on ga ne daje svakome, samo odabranima, i kada u raj dođeš sjeti se nas da i mi pođemo putem neba. Dok Te predajemo tvojoj stajničkoj i ličkoj rodnoj grudi koju si toliko volio, želja nam je samo da ti bude laka. Počivaj u miru božjem, a mi koji ostajemo, Tvoji prijatelji i suborci, za sve ti zahvaljujemo u nadi da ćemo se opet sresti.

Zbogom dragi naš Mladene!