Večernja škola: "Put križa, put ljubavi"

Uskrs u Stajnici

Stajničani su još jednom za svoje mještane pripremili iznenađenje povodom Uskrsa, te još jednom pokazali svoj glumački talent. Ovog puta uspješno su se uživjeli u likove poznate «Večernje škole» Željka Pervana. Uz poznate likove Pervanove škole, dodali smo još Ličana. Ova predstava ujedno je i početak suradnje Stajnice i Križpolja i na dramskom području. Naime, glavnu ulogu, prof. Pervana, uspješno je odigrao Vlatko Jambrović iz Križpolja, dok su ostali već poznati glumci Stajnice.

Ove godine Uskrs u Stajnici nije bio kao i ostalih godina do sad. Uljepšao nam ga je naš zbor mladih Kistali kojem je ovo ujedno bio i prvi Uskrs. Iako smo još uvijek na početku dokazali smo da nam je stalo da u našoj crkvi bude što više ljudi povodom našeg najvećeg blagdana.

Zbor je uveličao mise i u Lipicama i Križpolju također.
Ali, to nije bilo jedino iznenađenje mladih Stajničana. Odlučili smo još jednom dokazati i svoj glumački talent. I tako na ideju Pervanove''Večernje škole'' napravili smo mali igrokaz ''Put križa, put ljubavi''. Igrokaz je zapravo osmislila Branka Krznarić, a mi smo ga odglumili najbolje što smo mogli. Naši glumci pokazali su da se i na komičan način može prikazati Korizma. Igrokaz smo odglumili u našoj crkvi, ali i u crkvi u Križpolju gdje smo dobili poseban pljesak. Na svem tome posebno se zahvaljujemo i našem vlč. Josipu koji nas je podržao i Nikolini koja je zajedno sa Brankom uvelike sudjelovala u pripremama. Nadamo se da ćemo od sada pjesmom i glumom uljepšavati sve naše blagdane.

Uloge
prof. Pervan - Vlatko Jambrović
Denis - Jurica Movrić
Antimon - Ivan Pavlović
Aljoša - Josip Halgota
Štef - Andrea Halgota
Tetak - Ivica Movrić
Ličan - Marko Perković
djeca - Martina Murković, Josip Perković

Isječak iz predstave
Profesor: Pa dobro jel bolje za vrijeme korizme odreći se nečega ili činiti dobra djela?
Đuro: Ja uvijek činim dobra djela.
Ličan (obrati se Đuri podrugljivo): Da, za se.
Antimon: Koliko sam ja shvatio, najbolje je i jedno i drugo. Evo vidite kako je to kod Aljoše, on se odreče žene, ali i učini dobro djelo.
Profesor: A koje je dobro djelo učinio ako ženu istjera na ulicu?
Antimon: Pa…riješio je muke.
Aljoša: E profesore, vidite.
Štef (uhvati se za glavu): Joj, profesore da steram ženu, gdo bi me nosil kući onak drvenoga?
Profesore: Evo vam i jednom i drugom jedinica velika ko kuća.

Cilj predstave bio je darovati ljudima ono što se ne može kupiti novcem, ono što se ne može zamijeniti materijalnim stvarima ni poklonima, a toliko je potreban i značajan mladom i starom čovjeku… Osmijeh na licu!

Završit ću ovaj tekst riječima, kojima je vlč. Josip komentirao našu izvedbu:
«Malo ih je, ali su jaki!»

Andrea Halgota