Od djevojčica koje su prve korake napravile na tatamiju, do sportašica koje danas stvaraju nove generacije boraca.
Neke životne priče počinju velikim stadionima, reflektorima i punim dvoranama. Njihova je počela – u Brinju. Na tatamiju. I to puno prije nego što su znale koliko će im taj sport jednoga dana značiti.
Mihaela Bolješić danas ima 25 godina. Valentina 19. Dvije sestre, dvije natjecateljice i, sve više, dvije trenerice koje svoje iskustvo žele prenijeti na one koji tek trebaju napraviti prvi korak.
Mihaela je u taekwondo ušla s osam godina. Valentina još ranije, sa svega četiri ili pet godina. Od tada je prošlo toliko treninga, putovanja, turnira, pobjeda, poraza, ranih ustajanja, znoja, odricanja i medalja da je teško taekwondo više nazvati samo sportom. On je postao njihov način života.
OD PRVOG TRENINGA DO GODINA ODRICANJA
Za Mihaelu je sve počelo jednostavno. Kao djevojčica došla je upoznati taekwondo i ostala. Valentina je krenula još ranije, a sestre su kroz godine zajedno prolazile gotovo sve što jedan borilački sport može donijeti.
Obje su osvajale medalje na prvenstvima Hrvatske, međunarodnim turnirima i G turnirima. Mihaela je osvojila 2. mjesto na Svjetskim igrama mladih, dok je Valentina osvojila medalju na Europskom klupskom prvenstvu. Zajedno imaju oko 150 osvojenih medalja svaka – broj koji više govori o godinama rada nego o samom komadu metala.
Prošle su sve uzrasne kategorije i sve faze sportskog razvoja. Borile su se kao limačice, kadetkinje, juniorke i seniorke. Osim pojedinačnih medalja, osvajale su brojne ekipne turnire i više puta bile dio ekipa koje su odnijele titulu seniorskih pobjednica turnira.
Tu je i velik broj pehara – pojedinačnih, klupskih i ekipnih – kao i priznanja za najbolje sportašice, od limačica i kadetkinja do seniorki.
A ponekad se dogodi i ono što je teško izbjeći kada dvije sestre treniraju i natječu se u istom sportu: susret u finalu. Mihaela i Valentina već su se nekoliko puta srele upravo u finalu – a prije nego što bi borba počela, odluku bi ponekad prepustile najpoštenijoj mogućoj metodi: kamen–škare–papir. Naravno, kad borba počne, sestrinstvo na trenutak mora pričekati.
NAJTEŽI DIO PRIČE NEMA MEDALJU
Jer priča o sestrama Bolješić ne bi trebala stati na nabrajanju medalja.
Iza svakog rezultata nalaze se stotine treninga na kojima nitko ne plješće. Tu su putovanja, rani polasci, umor, odricanja, dani kada se ne pobjeđuje i treninzi na kojima se mora doći upravo onda kada bi bilo najlakše ostati kod kuće.
Taekwondo ih je naučio da rezultat nije samo ono što piše na semaforu. Naučio ih je disciplini, samopouzdanju, upornosti, odgovornosti, poštovanju protivnika, radu u ekipi i tome da nakon pada treba ustati i pokušati ponovno.
OD SPORTAŠICE DO TRENERICE
Mihaela danas nije samo natjecateljica. Ona je trenerica Taekwondo kluba Brinje i svoje iskustvo svakodnevno prenosi na nove generacije.
Ona zna kako izgleda prvi trening, prvi pojas, prvo natjecanje, prvi poraz i ona posebna sreća kada dijete prvi put shvati koliko može.
Uz nju danas stasa i Valentina. Sa svojih 19 godina već je njezina desna ruka u klubu, a uskoro želi napraviti i sljedeći korak – upisati školu za trenera.
Njihov odnos nije uvijek jednostavan. Biti sestra i trenerica istovremeno ponekad znači i raspravu, neslaganje, teške dane i trenutke kada emocije budu jače od svega. Ali upravo je u tome njihova priča stvarna. Ima lakih dana, ima teških dana, ima svađa, pomirenja, smijeha i zajedničkog rada. I na kraju se uvijek vraćaju istom mjestu – tatamiju.
TAEKWONDO JE PUNO VIŠE OD NATJECANJA
U vremenu u kojem djeca sve više vremena provode sjedeći i pred ekranima, sport im daje nešto što se ne može zamijeniti – kretanje, rutinu, pripadnost i prostor u kojem mogu rasti. Taekwondo kroz redovite treninge razvija snagu, fleksibilnost, ravnotežu, koordinaciju i kondiciju, ali njegova vrijednost ne završava na tjelesnoj spremi.
Na treningu dijete uči postaviti cilj, pokušati, pogriješiti i pokušati ponovno. Svaka nova tehnika koju savlada i svaka prepreka koju prijeđe gradi osjećaj uspjeha. Tako se, korak po korak, razvijaju samopouzdanje, koncentracija, upornost i navika da se ne odustaje čim nešto ne uspije iz prvog pokušaja.
Taekwondo posebno uči poštovanju – trenera, protivnika, prijatelja iz grupe i pravila. Uči disciplini, odgovornosti i kontroli vlastitog ponašanja. Iako djeca uče borilačke tehnike i osnove samoobrane, smisao nije poticanje na sukob, nego upravo suprotno: samokontrola, izbjegavanje nepotrebnih sukoba i odgovorno ponašanje.
Jednako je važan i osjećaj pripadnosti. Dvorana je mjesto na kojem dijete upoznaje nove prijatelje, uči pomagati drugima, navijati za njih i biti dio grupe. Za nekoga će taekwondo postati natjecateljski put, a za nekoga mjesto na kojem će trenirati zbog zdravlja, sigurnosti u sebe, druženja ili jednostavno ljubavi prema kretanju. Svaki od tih ciljeva jednako je vrijedan.
Natjecanje je samo jedan dio sporta. Ne mora svako dijete postati natjecatelj niti osvajati medalje da bi od treninga dobilo nešto veliko. Ako kroz sport postane snažnije, zdravije, discipliniranije, sigurnije u sebe i spremnije za životne izazove – sport je već napravio mnogo.
SPORT SE NE PRENOSI RIJEČIMA – SPORT SE PRENOSI PRIMJEROM
Djeca ne pamte uvijek što im trener kaže. Pamte kako se trener ponaša. Pamte osobu koja ih podigne nakon poraza, koja ih nauči da pokušaju još jednom i koja im pokaže da se trud isplati.
Mihaela i Valentina ne pričaju djeci o odricanju iz knjige. One ga žive.
Godine treninga, natjecanja, putovanja i borbi oblikovale su ih kao sportašice, ali još važnije – oblikovale su ih kao osobe. Zato danas ono što su dobile kroz taekwondo žele dati dalje.
U tome je posebna vrijednost Taekwondo kluba Brinje – iza novih generacija stoji klub s dugogodišnjom tradicijom i treneri koji sport poznaju iz dvorane, s natjecanja i brojnih iskustava stečenih kroz godine. Djeca tako ne dobivaju samo trening, nego okruženje u kojem ih se prati, usmjerava i uči vrijednostima koje ostaju i izvan tatamija.
MOŽDA BUDUĆI PRVAK VEĆ SADA SJEDI KOD KUĆE
U svakom djetetu postoji nešto što tek treba otkriti. Možda je to budući prvak. Možda buduća reprezentativka. A možda dijete koje nikada neće osvojiti veliku medalju, ali će kroz sport postati sigurnije, discipliniranije, upornije i spremnije za život.
I upravo zato nije najvažnije hoće li dijete jednoga dana biti prvak. Najvažnije je da napravi prvi korak.
Da dođe. Da proba. Da upozna sport. Da nauči poštovati protivnika. Da stekne prijatelje. Da nauči vjerovati sebi. Da ima mjesto na kojem će rasti.
TAEKWONDO KLUB BRINJE – MJESTO GDJE PRIČA POČINJE
Danas sestre Bolješić ne žele samo nastaviti vlastitu sportsku priču. Žele stvarati nove.
U Taekwondo klubu Brinje djeca mogu početi trenirati već od treće godine. Upisi traju tijekom cijele godine, što znači da nije potrebno čekati određeni termin ili početak školske godine.
Dovoljno je javiti se i dobiti sve dodatne informacije. Cilj nije od svakog djeteta napraviti prvaka. Cilj je svakom djetetu dati priliku da kroz sport pronađe nešto svoje – disciplinu, samopouzdanje, prijateljstva, radne navike, poštovanje i vjeru u sebe.
A ako jednog dana dođe medalja, bit će još slađa jer će dijete znati koliko je truda uloženo u nju.
NE TRAŽIMO OD DJECE DA ODMAH BUDU PRVACI. TRAŽIMO SAMO DA DOĐU NA PRVI TRENING.
Prvi trening. Prvi pojas. Prvo natjecanje. Prva pobjeda. Prvi poraz. Prva medalja. Sve dolazi korak po korak.
Sestre Bolješić znaju koliko vrijedi svaki od tih koraka jer su ih same prošle. Od djevojčica koje su krenule s četiri, pet i osam godina, do sportašica s desecima međunarodnih nastupa i stotinama medalja, njihov put pokazuje da velike sportske priče ne moraju početi u velikom gradu.
Mogu početi u Brinju.
DVIJE SESTRE. JEDAN TATAMI. JEDNA VELIKA PRIČA.
Mihaela i Valentina Bolješić.
Godine odricanja. Stotine treninga. Oko 150 medalja svaka. Brojni pehari. Pobjede, porazi, suze, smijeh i sve ono između.
I jedna velika želja – da nakon njih dođu neki novi klinci koji će sanjati još veće snove.
Jer možda se baš danas u Brinju nalazi neko dijete koje još ne zna koliko može.
Možda mu samo treba netko tko će mu reći: „Dođi. Probaj.“
UPISI U TAEKWONDO KLUB BRINJE
Upisi su otvoreni tijekom cijele godine. Djeca mogu početi trenirati već od treće godine.
Za sve informacije: 095 336 7552
Taekwondo klub Brinje možete pronaći i na društvenim mrežama.
TAEKWONDO KLUB BRINJE • SPORT KOJI GRADI KARAKTER
Izvor: Mihaela Bolješić