Bili su to ljudi

Zavičajni klub Stajnica u Zagrebu

U spomen

Zvonko Dumenčić

Dana 17. kolovoza 2023., preminuo je u 89. godini naš dugogodišnji i zaslužni član Zvonko Dumenčić. Posebno je zaslužan u radu našega društva u početku Domovinskog rata u prikupljanju i osiguranju svih vrsta pomoći „starome kraju“, a posebno je dao nemjerljiv doprinos u prikupljanju vrlo dragocjenih materijal, podataka i fotografija tijekom pripreme i tiska  monografije „Stajnica i okolica“. To se posebno odnosi na povijest Stajnice u ratnom i poslijeratnom razdoblju, a nadasve o već pomalo zaboravljenom radu stajničkog i brinjskog vatrogastva u to vrlo složeno i teško vrijeme. Ta je monografija postala izniman izvor povijesti brinjskog kraja i spriječila od zaborava brojne ljude i događaje. Svaki slobodan trenutak pokojni Zvonko poklonio je svome rodnom kraju, obitelji i bliskim prijateljima, a posebno svojim vatrogascima u čijim je redovima djelovao dugi niz godina i time spašavajući one najpotrebnije - ljude i imovinu.

Dragi Zvonko, vječno ćemo čuvati spomen na Tebe kao dragog i zaslužnog člana.

Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika bit će u utorak 22. kolovoza u 11,40 sati iz mrtvačnice na Markovom polju u Sesvetama. 

Počivaj u miru Božjem dragi prijatelju, a obitelji izražavamo iskrenu sućut.

Zavičajni klub Stajnica

Predsjednik

Nikola Tominac

Sin našeg legendarnog Mure, organizatora stajničkog MNT Magdalena, Tihomir Murković napustio je ovaj svijet. 

Na facebook stranici njegova profila, stoji citat "Tko ne krene, neće nikad stići". On je krenuo u svijet i nažalost, ondje i ostavio svoj ovozemaljski život. 

Nema dana da ne osvane neka tužna i teška vijest. Danas kod mene, sutra kod tebe, preksutra malo dalje, ali nema dana. Posebno je teško kad je riječ o dragim ljudima, mladim ljudima s kojima si do neki dan pričao o planovima, budućnosti, snovima i onda odjednom sve to nesta. Šok, nevjerica, ali surova stvarnost i zbilja. „Murinog starijeg sina, više nema…“

Sahrana će biti u Stajnici, 16.08.2023., u 15h.

Obitelji Murković želimo da ovo u vjeri prihvate kao Božju volju, da nastave živjeti uz Božju pomoć, da ih ne obuzme tuga, očaj, srdžba, ljutnja, jer i sami znaju da to njihov Tihomir ne bi želio.

Ti, dragi Tihomire, znam da negdi kutriš i promatraš sve ovo, čuvaj nam mjesto tamo negdje, među svim našim narodom. Svi ćemo se jednog dana opet sastati…   

Svakog 4.u mjesecu kolovozu, na fb profilu Ivana Tominca, sina pok.Zlatka, osvanu riječi koje te ostave bez teksta. Toliko snage, toliko emocija, toliko života...Ivane, tvoj tata bio bi ponosan na tebe, na svih vas jer živite život i tako i on vječno živi u vama.

 

"O plovidbi su najčešće pričali oni koji nisu sidro digli. O ratu često pričaju oni koji se nikada nisu suočili sa stvarnim posljedicama.

Ne imati oca tek je jedna od posljedica te brzopotezne bitke. Ali ojačaš pa ideš dalje. Preskočiš brojne prepreke, nasmiješ se, isplačeš i samo...hodaš.

Imaš neke svoje bitke, neke svoje ljude i neke sretne trenutke.

I na kraju dana, moraš ih živjeti. Jer upravo zato ti je ova zemlja dana. 

Da je živiš.

Živiš i sjećaš se.

Ja se tebe ne sjećam, nisam te vidio, ali te poznajem. Upoznao sam te u svakom komadiću zemlje kojom koračam.

Upoznao sam te u svojim životnim olujama i sretnim trenutcima.

Jedna Oluja prethodila je mnogim drugim, ali tu smo. I dalje čvrsto i ponosno stojimo.

To, vjerujem, tako i treba. Tako bi, siguran sam, ti i htio.

Hvala ti, Hrabrosti.

Vidimo se u snovima.

Znam da si ponosan. ❤️"

Dana 9. svibnja 2023., preminuo je naš dugogodišnji član i donator Mirko Perković - "Ispod rušve", rođen 1950 u Stajnici. Bio je dugogodišnji djelatnik i rukovoditelj u CHROMOS-u Zagreb. Svaki slobodan trenutak poklonio je svome rodnom kraju. 

Počivaj u miru Božjem dragi prijatelju, a obitelji izražavamo iskrenu sućut.

 

Zavičajni klub Stajnica

Predsjednik

 

 

Umrla je teta Kate Movrić (Pandureva) - rođ.1945.g. Mala, sitna žena, ali velikog srca. 

Iza sebe ostavlja sinove Slavka i Josu, snahe Kristinu i Marijanu i unučad  Gloriu, Doru i Antonia.

Pokop će se održati 22.travnja (subota) u 14 sati na groblju u Stajnici.

Iskrena sućut obitelji a teta Kate neka počiva u miru Božjem.

Sve nas je šokirala vijest o iznenadnoj smrti naše drage Sandre Pavlović (rođ. 23. lipnja 1973.)

Svojom vedrom i šaljivom naravi, ostavila je neizbrisiv trag među obitelji, prijateljima, znancima, kolegama, gdje god se kretala.    

Iza sebe ostavlja: supruga Zorana, sina Ivana, unučicu Miu, oca Petra, sestru Mariju, nećake i ostalu tugujuću obitelj. 

Posljednji pozdrav na ovozemaljskom životu bit će u srijedu, 05. travnja 2023., u 15h, na groblju u Križpolju (čuvarina večeras 04.travnja 2023., u mrtvačnici u Križpolju). 

"Ovo nije zbogom, samo doviđenja..."

 Iskrena sućut obitelji, u ime svih članova ZK Stajnica s predsjednikom Nikolom Tomincem...

Svečana dodjela nagrade Ponos Hrvatske, održana je 4.2.2023. Među ovogodišnjim dobitnicima je i medicinska sestra Bernardica Pavlić Pračić.

Priča o Bernardici i njezinoj plemenitoj akciji s plišancima, koja je pokrenula lavinu dobrih djela po cijeloj Hrvatskoj, već je sigurno svima poznata. I mi smo o njoj već pisali, a prisjetiti se možete ovdje: DOBRI DUH S REBRA

Ovoj divnoj ženi, majci, kraljici titula “Ponos Hrvatske”, dodatni je vjetar u leđa da nastavi sa svojim plemenitim radom, a mi joj želimo puno sreće u svim segmentima njezina života.

PONOS HRVATSKE 2023  (Youtube/Zlatko Pračić)

Više na: LIKACLUB

 

Preuzeto: M. Javor, fb Općina Brinje

Povodom 31. obljetnice pogibije četvorice hrvatskih policajaca koje su na raskrižju magistralnih cesta na Žutoj Lokvi 24. kolovoza 1991. mučki iz zasjede ubili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, u srijedu 24. kolovoza u 09:00 sati, na mjestu pogibije u Žutoj Lokvi, ispred spomen kapelice položeni su vijenci, zapaljene svijeće i održana je sveta misa u spomen na Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića.

Komemoracija u Žutoj Lokvi započela je polaganjem vijenca obitelji poginulih hrvatskih redarstvenika i preživjelog kolege Darka Murata.

Polaganjem vijenca počast poginulim hrvatskim redarstvenicima odala je Općina Brinje na čelu s načelnikom Zlatkom Fumićem sa suradnicima.

Počast su odali: izaslanica predsjednika Hrvatskoga sabora saborska zastupnica Anita Pocrnić-Radošević, u ime Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja, Irena Petrijevčanin državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova, Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, Damir Barić zamjenik glavnog ravnatelja policije za opću sigurnost ,Vedran Augustinović zapovjednik Zapovjedništva za intervencije, Zoran Zdunić, načelnik Policijske uprave ličko-senjske i zamjenik načelnika Policijske uprave ličko-senjske Stjepan Sabljić, zamjenik načelnika Policijske uprave primorsko-goranske gospodin Hari Brnad.

Predstavnici Ličko-senjske županije, gradonačelnici Otočca i Gospića, članovi braniteljskih udruga i brojni građani.

Svetu misu služio je policijski kapelan Josip Šimatović.

Prigodne skladbe izvela je Policijska klapa Sv. Mihovil.

Izaslanstvo Općine Brinje i PU Ličko-senjske položil su vijence i zapalili svijeće i u Brinju kod spomen ploče Milanu Vraniću, u Križpolju kod spomen ploče Vinku Krznariću, u Jezeranama kod spomen ploče Zdravku Vraniću i u Stajnici kod spomen ploče Zlatku Tomincu i Zdravku Vukoviću.

“Moramo biti zahvalni žrtvama i svim stradalima, koji su svoj život dali za obranu naše Domovine a prije svega našim Brinjacima

Dragutinu, Zdravku, Vinku, Milanu kojima smo danas ovdje na mjestu pogibije odali počast a njihova žrtva ono je čime su nas obvezali zauvijek, zato neka njihova imena nikada ne budu zaboravljena”, rekao je načelnik Zlatko Fumić.

 

Pripremio: Ivan Tominac, fb 04.08.2022.

Život je danas jesi, sutra nisi. Puno puta sam to čuo, ali nitko nikada nije rekao da danas netko nije, da bi sutra netko bio.
To je moja priča. Zapravo, to je naša priča. Zapravo, njegova.
To je on. Otac. Snaga. Vjera. Ufanje.
Već 27 godina njega nema, kako bi meni danas bilo malo bolje. Života ga je koštala oholost. Ona ljudska najgora, a u njemu sve s jednom željom - da stvori nama nauštrb sebe. Nauštrb života kojeg je ostavio na vojnoj crti.
Crti svih crta. Crti koja je potcrtala moj život i nekako me odredila do kraja života. U školskim danima odredila me da sliježem ramenima na spomen oca i svega očevog. Kasnije sam šutio jer su me mučile priče o očevima. Nisam znao kako ispričati svoju. Nisam htio sažaljenje jer je to najodvratnija vrsta ljudske prisnosti.
Dok nisam shvatio da je moja priča zapravo priča svih priča. Shvatio sam da imam moć pričati priču brojne djece.
Moja priča počela je 4.8.1995., zapravo moja priča je počela 11.2.1995., ali moj život se naglo zakotrljao 6 mjeseci kasnije. Moj Zlatko tada je rekao "zbogom" fizičkom svijetu. Oni koji su ga znali kažu da je iza njega ostalo sivilo. Dok sam bio mlađi nisam shvaćao o čemu zapravo pričaju. Moj život je tada bio pun boja, a onda se desio pubertet. Djeca vape za očinskom figurom. Izgubio sam se, našao sam se u svojoj najgoroj fazi života. Onoj sivoj. Na neki čudan način postao sam buntovan. Škola mi je bila teret. Vanjštinom sam pokazivao što mislim o ovom svijetu i zatvorio sam se u sebe gdje sam stvarao neki svoj svijet. Zapravo, ograđivao sam se od realnosti.
Realnost je bila da imam majku, dvije sestre i ne baš puno obitelji. I znaš, zatreba ti nekad vremena da to prihvatiš. Izgubiš se nekada u procesu. Izgubiš se dok ne shvatiš da to što imaš nije SAMO.
Međutim, moguće je stasati. Izgubljenost je dio procesa stasanja. Moguće je prihvatiti i naučiti živjeti s manjkom nekakvog životnog iskustva kojeg bi otac donio u tvoj život. Nekada ćeš se pitati što bi bilo da je bilo drugačije. Čak i ovako odrastao. Proći ćeš različite scenarije u glavi, ali vratit ćeš se u realnost.
Vratit ćeš se na sebe. Trudim se da se kroz mene upoznaje moje prezime, moja obitelj, otac, svi ljudi koji me vole.
Realnost je sada. Imam sada da bih napravio nešto za sutra. Samo to je imao i on. I napravio je. Puno je napravio.
I to je naša priča. Priča mnoge djece ove Hrvatske. Mi smo djeca onih koji danas nisu da bi mi sutra bili. Da biste vi bili. Svi mi. Djeca onih koji se potpisuju ispod nesebičnosti. Djeca jakih i požrtvovnih, a znate što - jabuka ne pada daleko od stabla.
Moja nije pala, ali se rado vratim pod to svoje stablo. Malo se ohladim i krenem dalje. Tamo gdje ću naći njega. U djelima. U majčinim ponosnim suzama i u pogledima svojih najmilijih.
Tamo uvijek pronađem i njega. Mog Zlatka. Hrabrost koja danas živi u meni. Zbog koje se ne bojim jačih ni većih, a zbog koje poštujem slabije i manje.
To je moja priča. To je priča mnoge djece kojima Oluja nije tek vremenska nepogoda, već snažan dio njihova identiteta.

U Osijeku je preminuo još jedan Stajničar, Josip Murković - Franić, nekad davno učitelj u Stajnici. Rođen 1936.godine.

Sahrana je u Osijeku, u četvrtak, u 11 sati.

Obitelji iskrena sućut!