Bili su to ljudi

Nedavno nas je tiho napustio u svojoj 36-oj godini života naš Mladen. U trenutku kada je počeo snivati o svojoj sutrašnjici i o budućnosti svoje obitelji. Ima li išta ljepše, divnije, uzvišenije i svetije na ovom svijetu nego je Domovina, a to je ono što je Mladen volio, to je ono za što se borio, to je ono što mu je majka Marica u srce usadila, dok ga je u toplom krilu majčinskim mlijekom othranjivala.

Plačna je danas Stajnica, i zvona plaču, i voda plače i vjetar, kiša suza majke i supruge i malodobne djece, oca Tome, brata Mate, rodbine, prijatelja tvojih iz Domovinskog rata. Ti odlaziš, stupajući sigurnim korakom jer Bog zove da svjetlost prenosiš Ti, a to si činio i za života, ne daj nikom da ubije čudesan sjaj u tvojim očima. Čuvaj tu ljubav koju si imao za sve nas. Čuvaj je Mladene u dubini svoje duše, ona je vječna, sve drugo nestaje. Kad Ti duša u raj dođe pozdravi Mladene sve naše ratnike koji u nadi uskrsnuća usnuše, reci im da ih nismo iznevjerili.
 

Vjerojatno ne postoji osoba u brinjskom kraju i šire koja nije čula za Koku Vujaka, čovjeka otvorene mašte, uvijek nasmijanog i spremnog za šalu, pjesmu i veselje. Uz mnoge Stajničane koji su bili prepoznati na bilo koji način, ne smije se zaboravit ni legenda koja živi, čovjek koji je „odsvirao“ više od sto svadbi i zabavio na tisuće ljudi svojom harmonikom, citorama i tamburicom Kuterevkom.

Da bi spasili od zaborava pojedine Stajničane koji su svojim djelima zaslužili ući u stajničku povijest, dobili smo od obitelji Perković iz Kanade jedan vrlo vrijedan poetski materijal. Njihov pokojni djed Tomo Perković – Štenta bio je nadaleko poznat po pjesmama i šalama, čija su tematika bile brojne stajničke zgode i nezgode iz svakodnevnog života. Iako nepismen svaki bi interesantan događaj pretvorio u pjesmu. Pošto se neke pjesme ne bi sviđale pojedincima koje je „opjevao“, znao je imati i neprilika zbog provokativnog, ali nadasve iskrenog načina opisivanja.