Nikolina Matić: "Križpolje"

Križpolje

Igrah se davno
Ispred jedne kuće.
Na crkvu gleda
I sluša kako zvono tuče.

Nekoć je tamo
Mala pošta bila.
Ta stara kuća,
Meni draža nego vila.

Kako su tople bile
Te ličke noći.
Eh, da mi je opet
U te dane doći.

A preko dana,
Gledaš polja rodna.
I zahvaljuješ Bogu
Što je godina plodna.

Putem, iza Crkve,
Pasle su krave.
I nigdje nije bilo
Zelenije trave.

I ovce su pasle,
I konja je bilo.
Ponekad pomislim
Da mi se samo snilo.

Jer nema toga,
Nema više.
Neke duge ceste
Polja nam pokriše.

Još samo zvonik
Na crkvi bije.
I zove narod
Da se unutra slije.

Nema više
Ličkih prela.
Nema više
Okupljanja sela.

Pomriješe starci,
A mlade put odnese
U novi život,
Na druge adrese.

Prođeš li putem
Do škole stare,
Vidjet ćeš samo
Prazne bunare.

Nema nikog
Da natoči vodu,
Ni djece da skaču
Po školskom podu.

Prođeš li dalje,
Do Praputnica,
Vidjet ćeš neka
Nova lica.

Tamo uz igralište,
Dva gola stoje.
Dok novi dječaci
Pogotke broje.

Groblje je puno
I mirno spava.
Oko njega samo
Obrasla trava.

Eh, moje Križpolje,
Ostalo si pusto.
A nekad bilo
Naseljeno gusto.

Tek pokoji traktor
Cestom prođe.
Al nitko više
Na rakiju ne dođe.

Selo moje malo,
Čuvaj mi polja i njive.
Nek rodne budu
One slatke ličke šljive.

Živi mi, Križpolje,
U srcu moje Like.
Ti rodna grudo
Moga dida Mike.

Photo: Biserka Galetić Karlica