Priče iz ličkog kraja

 KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ

Klik na sliku i pogledaj: 

U utorak, 21.veljače 2023. u Križpolju je točno u podne spaljen krivac za sva zla i nedjela. Simbolično je dobio ime Mile. Događaj je okupio djecu i mještane kako iz Križpolja tako i iz susjednih mjesta. Koliko bi tek ljudi bilo, da je Fašnik neki drugi dan nego baš usred tjedna, ali na to ne može nitko utjecati.

Svaka čast Križopoljcima na ideji, a posebno onima koji su sve pokrenuli i doveli do realizacije - obitelj Krznarić (Dido i njegova supruga Danijela), Katica Vlahinić-Cesar...

Nakon svega, Dido je svoje dojmove i zahvalu objavio u grupi "Križpolje Lika to je naša dika": "Eto kod nas je danas bilo dosta veselo,sve je prošlo u redu i bas smo se lipo zabavili. Hvala našim domaćicama na krafnama kolačama i soku Igoru na vatrometu nasoj Saneli na piću i naravno svima koji su pomogli i sudjelovali"

 Više slika na ALBUM MESOPUST U KRIŽPOLJU 2023

Posljednjih nekoliko godina, obitelj Perković radi na obnovi nekadašnje škole u Stajnici. Mnogi su se pitali što će to biti u tom prostoru, a sada je to itekako poznato. Hostel, caffe bar i starački dom.

Dugi niz godina to veliko građevno zdanje stajalo je u samom centru sela, na raskrsnici puteva, a nije služilo baš ničemu. Funkciju škole već odavno nema, bila je samo podsjetnik na ona dobra stara vremena kada je u tom dijelu sela sve vrvilo od djece, dječjeg smijeha, okupljanja, druženja, školskih dogodovština.

Danas, zahvaljujući mladoj obitelji Perković, koja je između velike europske zemlje i malenog sela podno Kapele, odabrala za život upravo nju – Stajnicu, ta građevina dobiva novi sjaj i vraća značaj kakav jedno takvo ogromno građevno zdanje i zaslužuje imati,  a naše samozatajno maleno selo postaje turistička destinacija brinjskog kraja.

U jednoj od narednih Ličkih priča, upoznat ćemo bolje ovu mladu obitelj, a do tada, preostaje nam samo pozvati vas u njihov hostel koji je već počeo sa svojim 24-satnim radnim vremenom,  kao i u caffe bar čije otvorenje je predviđeno u subotu, 01.10.2022., u 14h. U skorije vrijeme, u planu je i otvorenje doma za starije i nemoćne koji će se nalazi u drugom dijelu ovog kompleksa "Stajnica".

Obitelji Perković čestitamo i želimo im puno sreće u radu te da svojim primjerom privuku još mladih obitelji natrag u lički kraj. Također, ne smijemo zaboraviti čestitati djedovima i bakama, koji su uvijek uz njih i čija bezuvjetna podrška nikad ne izostaje.

 

 

U ciklusu Ličkih priča, našla se i priča o obitelji Smolčić iz Lipica. Obitelj je to, koja je iznjedrila trojicu strojovođa, a kako se čini, bit će ih još. Jasmin Smolčić, jedan od njih, ispričao nam je ovu priču – priču o strojovođama u obitelji Smolčić.

"Sve je počelo sa najstarijim Ivicom Smolčićem, koji je rođen 3. siječnja 1960. u Lipicama. Kad je došlo vrijeme odluke ča delat, odlučil se otić u taj veliki grad, grad Zagreb i završit školu za strojovođu i vozit tu veliku grdosiju – vlak. U svom radnom vijeku ni bil niti jedan dan na bolovanju, valjda zbog te velike ljubavi prema tom vlaku. Godine 1981., od kako radi kao strojovođa, napravil je milione kilometara i upoznal skoro cijelu Hrvatsku. Trenutno radi za jednu stranu firmu, koja prevozi razne terete”, govori nam njegov najstariji sin Jasmin.

 Cijelu priču možete pročitati OVDJE

Naš legendarni učitelj Jure i njegova supruga Kate, jučer 12. svibnja 2022. prisjetili su se 60 godina zajedničkog života. Mi im želimo puno zdravlja, sreće i Božjeg blagoslova i još zajedničkih godina, a tim povodom pozivamo vas da se prisjetite njihove priče KLIKOM OVDJE. 

Na stranici Priče iz ličkog kraja i u grupi Stajnica, njegovi bivši učenici, prijatelji i poznanici ostavili su brojne lijepe komentare.   

Objavljeno: likaclub.eu

Današnju ličku priču posvećujemo jednoj mladoj i brojnoj obitelji iz malenog podkapelskog sela – Stajnice. Moja sugovornica, Nikolina, najstarije je dijete u obitelji Smolčić i upravo ona ispričala nam je priču o sebi i svojoj obitelji…

„Rođena sam 7. prosinca 2006. u Ogulinu. Od malena sam jako povučena osoba, najviše sam voljela biti kod svoje tete. Moji su mi pričali kako sam bila jako poslušna i dobra, da sam se voljela igrati s djecom i jako sam emotivna. Kažu moji roditelji da nikada nisu znali da me imaju u kući jer sam se uvijek znala i sama igrati i bez problema.“

Njezini roditelji su Marija i Ivica, a braća Miko, te blizanci Luka i Petar…

"Niže razrede osnovne škole završila sam u Stajnici, više razrede u Brinju, a trenutno sam u Rijeci. Upisala sam srednju školu za CNC operatera."

Kada je pitam kako to da se odlučila za tu školu, koja inače slovi kao “muška”, kaže:

„To mi je bila želja još od 7. razreda i tu sam si želju ispunila. Jedina sam cura u razredu i super sam se uklopila s dečkima u razredu. Stanujem u domu za učenike na Sušaku.“

Ono po čemu je Nikolina posebna je i sport kojim se bavi u slobodno vrijeme:

"U slobodno vrijeme treniram boks i jako mi je dobro krenulo. Trener me hvali i brzo hvatam tehnike koje su bitne u boksu. Želim to nastaviti trenirati."

Kada je pitamo kakvi su joj planovi za budućnost, Nikolina kaže:

“Vidim se negdje vani. Planiram još i četvrti stupanj upisati i završit u Hrvatskoj školu, a onda otići van. Znam da je posao za koji se obrazujem jako tražen i mislim da bi bilo šteta da to propustim.“

Na pitanje, što misli o perspektivi za mlade u ličkom kraju, ova mlada sugovornica sliježe ramenima…

"Sada baš u Lici nema previše perspektive jer nema ni toliko posla ni ničega i zato svi skoro odlaze odavde. Djece i mladih u Lici ima, ali većina ih želi otići jer ne vide budućnost ovdje. Nekima je želja otići u primorske krajeve, a neki van granica Hrvatske."

Njezini roditelji Marija i Ivica nemaju još ni 40 godina, a trude se i bore već od svoje najranije mladosti. Rade i svoju djecu potiču da budu svoji, da se bore za svoje snove, a ne njihove. Život im nije lagan, nemaju jako zaleđe kao mnogi mladi ljudi, ali to se na njihovim licima ne može vidjeti. Smijeh, veselje, pa čak i kad su teški trenuci, oni sve gledaju kroz pozitivu.

Mnogi ljudi griješe, pogotovo oni koji kuću izgrade pa očekuju od djece da ostanu u njoj i onda još da stvar bude bolja, dirigiraju im tko je dobar za njih, tko nije, koga smiju dovoditi kući, koga ne. Nije li često za čuti “za koga sam se mučil neg za dicu, a oni radije odoše u podstanarstvo”. I sama sam mišljenja, kako god mi stvaramo i živimo, tako trebamo pustiti i svoju djecu. Mnogi upravo s pogrešnim razmišljanjem, svojoj djeci, usudim se reći, unište život. Unište im priliku da i oni imaju svoju obitelj, da se i oni bore i nauče živjeti. Kad ih pustiš, bez obzira što oni odlučili, imat ćeš ih uvijek. I ti njih i oni tebe. Nije li upravo to bit svega.

Svojim vršnjacima i našim čitateljima poručuje:

„Mislim da je najvažnije da slijedimo svoje snove. Ako se iz dana u dan trudimo, mislim da možemo ostvariti ono što želimo. Bitno je nikada ne odustati. Ja sam shvatila da je moguće ono za što se želiš boriti. Upravo tako se i ja borim sada da školu koju sam odabrala završim, da zaposlim i uspijem u životu. Bitno je imati ciljeve i ne odustati jer ako netko odustane, onda zna da neće ni ostvariti ono što je želio“

Pripremila: vjeroučiteljica Josipa Češarek Mudrovčić

U vremenu kada smo svi od najmanjih do najvećih jako usmjereni na društvene mreže, medije i online tehnologiju uz podršku župnika Josipa i neizostavnu suradnju vjeroučenika osnovne škole Luka Perković, Brinje izašao je prvi broj župnog lista župe Uznesenja BDM, Brinje s nazivom POD NEBESKOM GRADINOM.

Velika hvala vjeroučiteljicI Mihaeli Kostelac Blažanin na suradnji. Hvala vjeroučenicima Martini Lokmer i Ivanu Vukoviću, našoj maloj, a velikoj umjetnici Natali Krznarić koja je osmislila i nacrtala naslovnu stranicu. Hvala i svim drugim vjeroučenicima koji su dali svoj doprinos. List koji je pred vama samo je početka.

Pozivam sve koji imaju volje, talenta i vremena da nas obogate svojim pisanim ili likovnim radovima za slijedeći broj. Tako ćete svi pridonijeti obogaćivanju i duhovnom rastu cijele župe.

KLIK NA SLIKU I PRELISTAJ ŽUPNI LIST

 Dan kej san

Jutrom se budim, otpirem oči,
Na lice mi veliki osmij skoči.
Snig je u Lipica pal i zabielil kraj,
Krove i pute zatrpal, a ljudem muke zadal.
Brzo se oblačim, baka fuzekljine pruža,
Pa kaže: ˝Na Gabe, ovie ti sad po zimi griedu,
Takove u dućanu sigurno ne pletiedu!˝

Po fruštiku treba iskoristit dan,
Sa vrićami slame u dragu puoć i vratit se prvo nego padie nuoć.
Gaće mokre, buce pune sniga,
Al ditinjstvo sritno i bez puno briga.
Lako za mokru robu, ona se uz šporet grije,
Dok vani cielo vrime mrzla bura brije.

Svi oko stola, ča ćemo za jilo,
˝Ja ću palentu (s kiselinom), a vi kako bilo!˝
A unda brzo u krevet, naporan je taj dičji dan,
Oči se sklapadu i polako padam u san.

Ča će bit jutra, ne znam,
Ali želja je tuote; ja bi sve ispočetka,
Tako mi svakoga napisanoga rietka!

 

Foto-album / Iris Šprajc

 Fotografije nastale 13. siječnja 2021. te 10 dana kasnije. 

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ ALBUM