Ivan Tominac:"U ovoj Hrvatskoj koju si mi dao stvorit ću sebe"

Izvor: blog.večernji

"Kao i prethodnih godina, ne pišem ovo da me se žali. Ne volim one tugljive poglede, ništa dobra mi nisu donijeli, ja ovo pišem kako bih pokazao da ne postoje opravdanja za poginjanje glave i traženje izlika pod krinkom izgubljena života naših roditelja.
Ponekad pogledam u tvoju fotografiju i pomislim "Čudno kako ovaj čovjek izgleda kao ja." Kažu i da hodam kao ti, na pola ravnoteže s nosom do oblaka. Ali to je u redu, tako sam ti uvijek bliže. Kroz te sličnosti sam te najbolje upoznao. Drugačije nažalost nisam dobio priliku. Kao i prethodnih godina, ne pišem ovo da me se žali. Ne volim one tugljive poglede, ništa dobra mi nisu donijeli, ja ovo pišem kako bih pokazao da ne postoje opravdanja za poginjanje glave i traženje izlika pod krinkom izgubljena života naših roditelja. Tu smo da se ponosimo, ali ne i da dižemo ruke od ovog života. Tu smo da u ovoj Hrvatskoj koju su nam dali stvorimo sebe. Tu smo da napravimo oluju, ovaj put bez velikog O. Oluju emocija koja će doprijeti do ljudi kada čuju naše ime i prezime. Upravo onakvu oluju emocija kakvu bi trebali prouzrokovati oni koji se zaborave spomenuti. Oni koji se zovu naši roditelji. Ponekad u društvu onako zamišljeno znam izgovoriti svoje prezime. "Zvučno je, zar ne?" pitam ih tako nekada, pa mi se slatko nasmiju. Zvučno je, znaju oni, čuje se dalje od tih 7 slova. Čuje se do tebe na nebu, a kada je nebo granica - onda granica nema. To svi znamo. U tom prezimenu sazdana je velika žrtva. Sazdan je izgubljen život jer nisi vidio drugi način kako svojoj obitelji omogućiti ljepši i bolji život. I uspio si ti, ne brini ti ništa. Tvoja djeca se i danas bore za svoje ciljeve, ponekad i puzajući, međutim nikada ne odustajući. Tako jedino znamo. Od tebe smo naučili da znamo da vrijedi, ako mi mislimo da vrijedi. Sjećam se, pričali su mi kako te baka htjela spriječiti pri odlasku na bojište tog dana, nisi je poslušao. Tako ponosit i hrabar, imao si ono u što vjeruješ i za time si išao, pod cijenu bilo čega. Takav sam i ja. Ne bojim se posljedica, bojim se samo odustajanja od sebe i onoga u što vjerujem. Moji ideali će me nekada možda koštati, ali od tebe sam naučio da je važno sve ono što mislim da je važno. Cijena je velika, znam ja to. Ti si mi primjer. Međutim, naučio sam od tebe i da se ljubav ne mjeri. Naučio sam da je ljubav žrtva koju ne mogu svi podnijeti. Naučio sam da ljubav vrijedi svega. Ti si podnio žrtvu ljubavi. Za mene i sve nas. Ti, ti si superheroj čovječe, a kad već ne pišu o tebi - ja ću pisati. Pisat ću o tebi Hrabrosti. Pisat ću zauvijek. Zato što to zaslužuješ. Zato što si moj, a ja tvoj. Čak iako nikada nismo imali priliku to zapravo biti. Ljubav je opstala. Opstala je zbog snova, znaš. Vidimo se tamo Hrabrosti, tamo mi te ne mogu oduzeti."