Sekulićka - istraživanje DDISKF-a

U našem zavičaju sve je više atraktivnih speleološki lokaliteta. Čitajući odlične reportaže  Marjana Prpića – Luke na stranicama ZK Brinje o Siničićima, Rokinoj bezdani, Pasjoj jami…odlučih i sam prijaviti jedan mogući takav a nikad istražen, jamu „Sekulićku“.

Jedan telefonski poziv predsjedniku DDISKF-a gospodinu Tihomiru Kovačević i e-mail sa skicom terena bilo je dovoljno da se pokrene akcija. Slijedi izvidnica i stručno mišljenje Tonke i Luke na licu mjesta, stručni sastanak društva i dogovor da se ide u akciju. 08.03. 2009. sastanak u devet sati, caffe Sacs u Križpolju.

 

Nedjelja  ujutro, prekrasan sunčan dan. Okupljanje u točno vrijeme i upoznavanje uz  kavicu.

DDISKF – „Dinaridi“  društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena u sastavu: predsjednik Tihomir Kovačević – Tihi, vođa akcije Marjan Prpić – Luka, vođa istraživanja Alan Kovačević i članovi: Eszter Domina (Mađarska), Tomislav Flajpan – Frf, Damir Pavelić i Darko Višek. Nekoliko speleoloških pričica za zagrijavanje i pokret prema Sekulićki. Iz Lipica su nam se pridružili: Vera Vučetić, Branko i Mladen Brbot i Darko Murat. Iz Brinja neumorni fotograf Antonija Javor – Tonka.

Nama sa strane interesantan je bio prvi susret speleologa s jamom. Skupili se svi oko otvora, mrtva tišina i bacaju kamenčiće unutra. Nakon svakog bacanja stručne procjene kolika je dubina, kakav je teren na dnu i još razni stručni detalji. Sam otvor je pokriven sa dva velika kamena koje su speleolozi odlučili ne micati. Proširen je mali otvor pored njih i spuštanje u Sekulićku je moglo početi.

Prvi se spustio Alan a svi oko jame smo s nestrpljenjem čekali prve vijesti. Dubina od oko 65 metara je bila odlična vijest ali nažalost ona druga o većoj količini eksplozivnih sredstava na dnu jame je bila loša do te mjere da se čak razmišljalo o prekidu istraživanja. Drugi se spustio Darko uz upozorenje da se maksimalno pazi na sigurnost. Neko vrijeme su proveli unutra istražujući dijelove jame da bi nakon izlaska referirali saznanja i dali točne upute i napomene ostatku ekipe. Još se četvero članova „DINARIDA“ spustilo u jamu. Spuštali su se u parovima, Eszter i Frf a poseban zadatak mjerenja i upis podataka imali su Luka i Damir.

Posao je potrajao do pred samu noć. Istovremeno se oko jame širio miris roštilja, ekipa se krijepila toplim napicima i osvježavajućim pićima. Uz speleološke priče i doživljaje, nova poznanstva i prijateljstva druženje se produžilo i u noćne sate. Na kraju je obavljeno i speleološko krštenje Luke i Frfa za prvo samostalno istraživanje. Krstili su ih  iskusnije kolege i to konopom po stražnjici uz obrazloženje svakog udarca.

Sekulićka se pokazala kao interesantan lokalitet i dubinom i oblikom. Po mišljenju speleologa idealna je za organiziranje Speleološke škole ali tek kad se uklone eksplozivna sredstva sa dna jame. Nažalost ovakvi lokaliteti nekima od nas služe za odlaganje svega i svačega čime se ugrožavaju ljudski životi i trajno zagađuje okoliš. Svi koji možemo djelovati edukativno, informativno ili na bilo koji drugi način učinimo sve da se ovakve navike iskorijene iz naše svakodnevice i da naš prekrasni zavičaj ostavimo našim pokoljenjima čist i očuvan.

Hvala DDISKF – ovcima na ustupljenim fotografijama iz unutrašnjosti jame.