Mile Perković - Žrdonja - jedan od najjacih muskaraca u Lici

"Jedan od najjacih muskaraca u Lici   

 Ljudi koji su odrasli u ovim teskim i surovim uvjetima bili su izuzetno snazni. Surov okolis i neimastina cinila je tadasnje muskarce fizicki snazne i otporne na zahtjevneposlove koje su obnasali. To se posebno odnosilo na izuzetno teske sumske radove za koje je trebalo imati veliku snagu i izdrzljivost. Tako je medu tamosnjim muskarcima postojala stalna potrebe za dokazivanjem tko je snazniji, I to je postalo dio njihovog ponosa i casti. Za slabe muskarce jednostavno nije bilo mjesta u takovom okruzenju. Dignuti teret od stotinjak i vise kilograma to je bila normalna pojava, ili pripremiti u jednom danu osam prostornih metara drva u sumi po jednom radniku! Danas uz mehanizaciju ta je norma daleko manja. Po iznimnoj snazi bio je poznat Mile Perković – Žrdonja, koji je izmedu svjetskih ratova zivio u Stajnici. Bio je skroman covjek, privrden svojoj obitelji i nesklon isticanju, tako da tu svoju fizicku osobinu nije zelio daleko bolje i financijski isplativije iskoristiti. O njegovoj se golemoj snazi nadaleko culo. Podizao je terete preko dvjesta kilograma, ili gurao balvane volumena od nekoliko kubnih metara.

Tako je jedan Gospicanin - isto snazan covjek - htio upoznati naseg Zrdonju i okusati se s njime u snazi. Jednog dana dode u Stajnicu i slucajno ga sretne na polju u spremanju sijena. Zapita ga gdje zivi taj snazan covjek. Ovaj podigne “žrd” - komad drveta dugacak oko 4 metra i debljine petnaestak centimetara, kojim se osiguravalo sijeno nakon utovara u iz kola -uzme ga za njegovu tanju stranu i pokaza njime prema svojoj kuci. Kada to ugleda Gospicanin,okrene se i hitrim korakom udalji, zapitavsi se kakva je to ljudska snaga kada teski zrd dizejednom rukom poput stapa.

Naravno da je odustao od daljnjeg trazenja Žrdonje kada je vidio kakvi sve snagatori i gorostasi zive u Stajnici. Perkovic je po ovom dogadaju dobio nadimak – Žrdonja.

 Iz knjige Nikole Tominca

"Stajnica i Okolica"