Obilježavanje 400-godišnjice iseljavanja Hrvata pred Osmanlijama

Najprije je u Rogoznici započelo hodočašće „Po staza naših starih“ gradišćanskih Hrvata iz Mađarske, Austrije i Slovačke koje bi trebalo završiti u Požunu (Bratislava) u Slovačkoj i evocirati nacionalnu memoriju oko teškog usuda iseljavanja Hrvata pred osmanlijskim i martološkim zulumom. Ovaj projekt je zamišljen kao promocija ideje o zajedništvu svih Hrvata. Povorka je simbolična, predstavlja jedinstvo Hrvata u vremenu i prostoru, a ujedno nas podsjeća na tešku sudbinu i iseljavanja Hrvata pred Osmanlijama koja su započela još u 15. stoljeću. Gradišćanski Hrvati svojom vrijednom akcijom pod nazivom „Po staza naših starih“, kojom se obilježava 400-godišnjica iseljavanja Hrvata iz ovih krajeva početkom 16. stoljeća.

Nakon Dalmacije prva postaja Gradišćanaca bila je u Sincu. Kao svoje bazno polazište Gradišćanci su odabrali Sinac. Sve je započelo svetom misom koju je predvodio gospićki kapelan Ivica Tolla, a nakon toga je uslijedio bogat kulturno-edukativni program na mjesnom trgu. Spoj Gradišća, Zagreba i Sinca urodilo je mozaičnim i kulturno-edukativnim programom koji je tkan od nota i povijesnih činjenica kroz pjesmu i govor izvođača, koji je održan na Trgu prijateljstva u Sincu. Skupu su pored brojnih uzvanika bili nazočni ispred Županije Ličko-senjske Ivana Tomaš i dogradonačelnik grada Otočca Nenad Janković. Program je bio bogat narodnim plesovima i pjesmama koje su predstavili članovi KUD-a „Lipa“ Sinac, Zavičanog društva „Sinac“ iz Zagreba, te gosti iz Gradišća. Sve je završilo sveobuhvatnim kolom po želji organizatora hodočašća Franje Pajrića.

Sinčerani su se pokazali kao dobri domaćini, prihvativši i ugostivši 50-ak gradišćanskih Hrvata iz Mađarske, Austrije i Slovačke. Nakon svete mise uslijedio je kulturno-edukativni program na Trgu prijateljstva. U pozdravnoj besjedi Jasne Ilić i Ivana Bogdanića izneseno je nekoliko najosnovnijih činjenica vezanih za povijest i kulturu samog Sinca, dok je predstavnik Gradišćanaca Franjo Pajrić ispričao njihovu (gradišćansku) priču kroz sve mijene i usude tijekom stoljeća kroz koje su prolazili i još uvijek prolaze.

Folklorno društvo Sinac, potpomognuto i Zavičajnim društvom Sinčerana iz Zagreba pjesmom i plesom je otvorilo samu večer. Dok su domaćini na pozornici pjevali i plesali, dragi gosti su nestrpljivo iščekivali svoj red da pokažu što znaju i umiju, a imali su što i pokazati – njihove tamburice su „govorile“ o tome da hrvatska „rič“ nije još uvijek zaboravljena i izumrla u Gradišću, da je vole i da je njeguju. Moglo se osjetiti da na svaku izgovorenu čakavsku riječ trepere, da se ushićuju. Tako je to s našom dijasporom, ona ima više osjećaja za naš hrvatski jezik nego matični narod u domovini. To ne treba niti čuditi jer oni su ipak izloženi polaganoj, ali sustavnoj, asimilaciji većinskoga naroda u svojoj domovini.

Idućeg dana 3. srpnja kolona se našla na Udbini na svetoj misi u crkvi Hrvatskih mučenika koju je predvodio biskup mons. dr. Mile Bogović, koji je dio puta preko Krbave hodao u povorci hodočasnika „PO STAZAMA NAŠIH STARIH“, a u večernjim satima stigli su u središte Otočca. U Otočcu je bilo veselo, šaroliko, sve je prštalo od boja narodnih nošnji, domaćih folkloraša, ali i dragih gostiju iz Gradišća, njiska konja se razlijegala otočkim ulicama. Tome su pridonijela brojna zaprežna kola koja su opremili Sinčerani i uveli Gradišćance u suton u grad Otočac. Pridružili su im se i otočki konjanici, a parada gradskim ulicama, iako je pričinjavala određeno usporavanje prometa, kao da nikome nije smetala. Dapače! I turistima otočkih hotela ova šarolika i vesela povorka bila je zanimljiva, škljocali su fotoaparati i snimale brojne kamere, a primijećeno je i nekoliko posjetitelja iz Dalekoga istoka. Njima je to bilo nadasve zanimljivo, a po običaju fotoaparati su neumorno škljocali i sve su fotografirali.

Nakon ulaska u grad s konjskom zapregom, onako kako suvremeni Gradišćanci iz Mađarske, Austrije i Slovačke zamišljaju svoj egzodus pred gotovo pet stotina godina, uslijedila je u maloj dvorani gackoga pučkog otvorenog učilišta prezentacija njihova projekta „po stazama naših starih“. U ime Grada Otočca srdačno ih je pozdravio zamjenik otočkoga gradonačelnika Nenad Janković, a zatim im se na domaćoj gackoj čakavskog besjedi („da se bolje razumimo“) obratio predsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke Milan Kranjčević. Kranjčević je namjerno u cijelom svom govoru koristio domaću čakavsku riječ, obrazlažući da se korištenjem dijalekta vraćamo nekoliko stoljeća unazad, time približavamo vremenu prije iseljavanja iz Gacke, Like i Krbave u ovo vrijeme i da se samim tim bolje razumijemo pošto su gradišćanski Hrvati u okruženu posve nekih drugih jezika zapravo petrificirali svoje govore i sačuvali ih u onom obliku kao u vrijeme iseljavanja. Doista se pokazalo da su se mogli savršeno razumjeti, mnogo bolje nego na standardnome hrvatskome jeziku.

Dr. Franjo Pajrić, glavni „krivac“ za ovo memorijsko hodočašće je također govorio na svomu domaćem jeziku, i slušatelji su ga mogli lako i posve razumjeti. Obrazložio je kolika opasnost im prijeti od asimilacije u suvremenu svijetu i suvremenim uvjetima života i kako je i ovo hodočašće zapravo krik gradišćanskih Hrvata da upozore matični narod u domovini na nemili usud koji ih polagano melje i proždire.

Da bi prezentacija bila u svečarskom tonu, gradišćanski mladi tamburaši izveli su dvije skladbe, jednu njihovu domaću, a drugu hrvatsku, što je izazvalo pravo oduševljenje publike. U večernjem programu su se izmiješali nastupi domaćih folklornih društava i udruga. Prvi su nastupili Lešćerani, zatim s tamburaškom točkom Gradišćanci, potom su folkloraši iz Otočca prikazali žetvene običaje iz regije Gacke, s kojim će nastupati na predstojećim Đakovačkim vezovima, onda su opet nastupili sa svojim plesovima mladi Gradišćanci, da bi na kraju svoje folklorno umijeće prikazali Sinčerani.

Na samom kraju, kako je i predviđeno, Gradišćanci su izveli splet pjesama i kola, ne samo njihovih domicilnih, nego i hrvatskih općenito, što su nazvali „svehrvatsko kolo“. I doista je bilo svehrvatsko, bilo je kola od Slavonije pa do ljutoga krša Dalmacije.
I jedna od postaja na putu gradišćanskih Hrvata je bilo i naše Brinje. Tamo ih je primio općinski načelnik Zlatko Fumić sa zamjenikom Karlom Devčićem, dočekavši ih u podnožju staroga grada Sokolca. Nakon kraćeg razgledavanja starog grada Sokolca i unutrašnjosti kapele Presvetog Trojstva, sudionici ovog hodočašća, od kojih su većina članovi Međunarodnog folklornog ansambla Gradišćanskih Hrvata, u kapeli Presvetog Trojstva su zapjevali par pjesama. Nakon izlaska iz kapele presvetog Trojstva, Gradišćanci su izveli splet pjesama i kola, a uz pomoć brinjskih domaćina se zapjevalo se i „Preko Kapele“.

Nakon Brinja vesela kolona je krenula prema Ogulinu…