Pop Marko Mesic

“Mislim u utorak pojti u Liku... “

Ipak, ovdje moramo nesto vise reci o jednom izuzetnom covjeku toga vremena- dusi tog povijesnog i velicanstvenog pokreta, hrabrom, neustrasivom brinjskom zupniku i senjskom kanoniku, popu Marku Mesicu (1640.-1713.) U vrijeme oslobodenja Like i Krbave brinjski zupnik bio je upravo pop Mesic. Kao zupna crkva sluzila je tada tvrdavna kapela Presv. trojstva. I upravo je 1689.Marko na rusevinama samostanske crkvezapoceo podizati zidove buduce zupne crkve Uznesenja Marijina. Tijekom izvodenja tih radova imao je dosta problema s pojedincima iz senjske biskupije.Dana 25. srpnja iste godine pise on u Senj da su zidovi crkve vec podignuti, grede, rogovi i daske nabavljeni, “ali crkvu nece pokrivati prije nego dode o. Marin, da muse poslije ne bi prigovaralo da zidovi nisudovoljno visoku”. No prekid radova imaoje vazniji razlog. Marko se u to vrijeme sprema da ide poucavati i krstiti Turke u Liku, a iz Senja mu porucuju da ne prekida s gradnjom zupne crkve. (Bogovic, Crkvena obnova...)  Ipak Mesic se javlja 25. srpnja 1689. godine, senjskom vikaru, kanoniku Stjepanu Bozicu kako ipak odlazi u Liku i Krbavu. “Mislim u utorak pojti u Liku... Ovo je Crikva ziva kamo ja odem i potribuje okolo onih dus truditi se (vise), nego okolo crikve koja kada je poceta oce se I sversiti s vrimenom.” Ujedno moli da bi mu jednog svecenika za pomoc dali (Lopacic,Spomenici…, knjiga II, str. 395.). Medutim, vikar mu u pocetku ne dozvoljava odlazak zbog gradnje brinjske crkve ali i drugih razloga. Obavjestava 16. listopada 1689. Karlovackog generala zasto mu to brani. Smatra da zbog njegovih velikih aktivnosti u Lici “dva senjska kanonika Domazetovic i Rubcic vec preko godine danah na strocak kapitula u Brinju sluzbuju”(Sladovic, str 179, Lopacic, Spomenici…, knjiga II, str. 396.)

Pop Mesic zasigurno je smatrao da se u Lici otvaraju pastoralne prilike kakvih nije bilo vec nekoliko stoljeca. Ako se ukazane prilike odmah ne iskoriste, propusteno se kasnije vise nece moci nadoknaditi. Marko je imao onu duboko vjernicku, domoljubnu i izrazito humanu dimenziju. Bio je on dusom i tijelom domoljub, ali je pokazao istancani osjecaj za pravdu prema svim stanovnicima bez obzira na vjeroispovijest. Nalazio je izlaz i u najzamrcenijim pitanjima jednostavno zato sto je bio svjestan svoje izuzetno odgovorne misije. Vjerojatno uz pritisak vojnih vlasti Mesic ipak dobiva sve potrebne dozvole iz Senja i krece u misionarstvo.

Svecenicko dostojanstvo toga covjeka, njegov vojnicki znacaj i imponirajuci ugled, njegov utjecaj medu stanovnistvom u tim izuzetno teskim vremenima, kao i humani postupci prema zarobljenima, ranjenima i podcinjenima, mnogo su pridonijeli sirenju katolicke vjere, te zastiti nacionalnih interesa i zapadne kulture na ovim prostorima. (Fras str 129.).

Predaja kaze da je pop Mesic prije pohoda na Liku i Krbavu ispred stajnicke kapelice na Koliscu postrojio svoje vojnike, odrzao im izuzetno domoljuban govor i sa njima krenuo preko Dabra i Otocca prema Lici.

 

Podrijetlo popa Mesica

O njegovom podrijetlu postoji nekoliko neprovjerenih teorija, poput one po kojoj jeroden u Stajnici! Naime, iz Lopacicevih i Frasovih dokumenata vidljivo je da pop Mesic svoje Stajnicane najvecim dijelom uzimao za ostvarenje svojih ratnih i populacijskih ciljeva u Lici i Krbavi. To se posebno odnosi na njegova vojna djelovanja, ali i u ponovnom naseljavanju tih pustih krajeva.

O njegovom podrijetlu povjesnicar Radoslav Lopacic kaze: “Medu viteskim porodicama,koje izgubivsi svoja starinska imanja, lutahu u kraljevskoj vojsci na Krajini, spominje se vec uprvo doba, kako Turci planinsku Hrvatsku pod mac okrenuce i svojoj vlasti pokorise, i hrvatska obitelj Mesica. Ne zna sa pravo, gdje joj je iskon; ali posto je Brinje poslije, kako je u zimi god.1530. od Turaka opsjednuto a mjesto pred gradom sa manastirima i crkvama popaljeno, god. 1537. od Vuka Frankopana poradi bolje obrane izruceno krajiskim kapetanom kralja Ferdinanda,pa na novo naseljeno, zivjeli su Mesici u Brinju, te je god. 1550. u posadi brinjskoj pod kapetanom Franjom Mudrovcicem sluzio Ivan Mesic, pradjed brinjskih Mesica. Ovoga su unuci bili Marko Mesic, zastavnik vojske brinjske i Blasko Mesic...”(Lopacic, Dva hrvatska junaka)

Prema najnovijim istrazivanjima postoji velika vjerojatnost da je pop Mesic sudjelovao u Zrinsko-frankopanskoj uroti. Zbog toga je, navodno, bio uhicen, ali je zbog nedostatka dokaza pusten je na slobodu (Nikola Bicani}, Vila Velebita br 1 (93)/2000, str 49.) Lopacic biljezi da je 21. srpnja 1689. legendarni pop Mesic na rusevinama stare biskupske katedrale u Krbavi odsluzio misu zahvalnicu, prvu nakon tragicnog hrvatskog poraza 1493.godine! (Lopacic, Spomenici... knjiga III, 449-458)

Za vrijeme biskupa Martina Brajkovica (1698.-1703.) pop Mesic djeluje na lickokrbavskom podrucju punom snagom svog intelekta i domoljublja. Bori se protiv teskog socijalnog stanja, zaostalosti, brojnih moralnih i cudorednih devijacija. Zbog opceg siromastva i pustosi novi naseljenici su vrlo nezadovoljni. Ceste su bune zbog raznih nepravdi. To je vrijeme kada je na ovim prostorima vrlo aktivna i pravoslavna crkva. Zbog toga se narod podvaja na vjerskoj osnovi. Pop Mesic bori se protiv negativnog djelovanja pravoslavnih episkopa, koji utjecu na jedinstvo naroda. Da bi zbog djelovanja pravoslavnog svecenstva sprijecio sukobe na terenu, biskup dozvoljava djelovanje samo onim pravoslavnim svecenicima za koje je ocijenio da su podobni. Da bi se izbjegle vjerske podjele medu stanovnistvom Katolicka crkva pokusava stvoriti crkvenu uniju s pravoslavcima, medutim bez vecih uspjeha. O ovoj problematici nesto vise u VLASI.... Godine 1694. biljezimo u Lici misionara Izidora Holjevca-Brinjanina (Izvjesca, str 97).

Takoder treba zabiljeziti jedan zanimljiv dogadaj vezan za djelatnost popa Mesica. Kao borac u brojnim okrsajima s Turcima ubijao je protivnike, sto se protivilo njegovom crkvenom zvanju. Zbog toga su mu pojedini crkveni dostojanstvenici prigovarali i trazili pred papom njegovo pokajanje. I on je stvarno posao u Rim na pokajanje. Mjeseca svibnja 1676. Godine papa Klement X. rijesio ga je svih grijeha bulom, koja se jos i danas cuva u Senju. Treba shvatiti da je Papin prvenstveni interes bio oslobodenje od islama ovih prvotnih katolickih krajeva. U znak tih zasluga Mesc} je izabran 1678. za arhidakona i kanonika senjskog kaptola. Po odluci cara Leopolda I. (1693. godine), imenovan je za zapovjednika i poglavara Like, i tu je cast uzivao 20 godina. (Fras, str. 122. i 129.)

Tijekom prikupljanja grade za ovu knjigu saznao sam od vremesnih kazivaca za jedan, doduse, neprovjeren dogadaj. Turci su nakon licko-krbavskih poraza u Bihac odnijeli cjelokupnu dokumentaciju o zemljisnom vlasnistvu. Posto je pop Mesic mogao podijeliti slobodne kuce, problem je bio sa zemljistem. Bez dokumentacije to se nije moglo uciniti. Uputio je pasi u

Bihac zamolbu da mu dostavi dokumentaciju i posalje svoje strucnjake koji ce utvrditi mede. Ubrzo je stigao pasin odgovor: “Posto sam ja sabljom osvojio Liku i Krbavu a ti si je sabljom casno povratio Caru, cestitam Ti na viteskoj pobjedi, vracam Ti trazene dokumente i saljem svoje strucnjake”. Pasa je odrzao rijec i vratio dokumentaciju. Neka i to ostane zabiljezeno.

 Iz Knjige Nikole Tominca

Stajnica i okolica