Svaka priča ima više priča

Često smo spominjali Mandalenu ovo ljeto, od priprema, najava, sponzorstva... Ja osobno gdje god pišem ili spominjem Mandalenu, dajem pohvalu, prije svega, svima znanom Muri i divim mu se što ne posustaje u organizaciji bez obzira na teška vremena.

 No, postoji još jedna strana priče o Mandaleni o kojoj jos nismo javno progovorili niti o njoj pisali, a to je ona samih sudionika malonogometnog turnira. Napisala sam upitnik i poslala ga jednom od dugogodišnjih nogometnih igrača i usuđujem se reć nedovoljno iskorištenom nogometnom talentu, a ove godine samo gledatelju, Predragu Perkoviću iz Stajnice.

Zašto je odustao od igranja za Mandalenu, kako je sve to nekad bilo i što
savjetuje, pročitajte u nastavku....

Napomena: odgovori su citirani, dakle u izvornom govoru Stajnice.

 1.Kako je nekad, kad si ti bio mali, izgledala proslava Mandalene?
Bilo je puno lipše nego sada jer je bilo puno mladih u Stajnici pa smo
se družili i putovali po ostalim proslavama pa su oni uvik dolazili k
nama.Zato je bilo puno lipše i zabavnije.
Poslije nogometa,fešta je bila kod Dvora.Nije bilo kao i danas bendova nego
su svirali i pivali domaći ljudi koji su znali razveselit narod i proslavit
taj naš blagdan.

 2. Kad si počeo igrat nogomet?
Nogomet sam igral od malih nogu a na turnire sam počel ić sa 13 godina

3. Koliko često ste imali treninge (dal samo prije Mandalene ili tokom cijele god)?
Obavezno kad se polje pokosi onda su počimali treninzi,znači misec dana
prije Mandalene

4. Tko je ti je najveći nogometni uzor (koji igrač)?

Sada i nemam nekog uzora ali prije su to bili igrači koji su igrali
pravi nogomet (Slišković,Mlinarić,Deverić).

5. Igraš li jos uvijek nogomet? Ako da, koliko često?
Igram ali jako malo jer nema više stare ekipe a ova mlađa generacija su
blago rečeno netalentirani da bi sa njima gubil živce
5a ove godine nisam igral upravo radi toga

 5.a Jesi li ove god igrao na malonogometnom turniru?
Ove godine nisam igral upravo radi toga

6. Kako ti se čini sama organizacija s obzirom da je država u recesiji  odnosno osjeti li se kriza na nog.terenu, na polju među gledateljima i  posjetiteljima?
Što se tiče organizacije svake godine ja sve gora i gora.Prijavljuje se sve manje ekipa ali mislim da to nije zbog krize nego organizacije,ne samo turnira nego i proslave.

7. Mnogo je mladih dečkiju talentirano za nogomet. Imaju li u ovom kraju priliku za napredak i razvoj svog talenta?
Ima dosta talentiranih ali nemaju priliku razviti svoj talent i
pokazati se jer ih nema tko stručno unaprijediti i pomoći da se dalje probijaju,nažalost.

 8. Ima li Stajnica dovoljno zainteresiranih za oformit ekipu?
Nažalost nema jer nema mladih koji bi igrali.

8.a Kada je zadnji put (koje otprilike god) imala Stajnica ekipu na turniru za Mandalenu?
Ratnih godina je bila ekipa koja je igrala nogomet za Stajnicu a zadnja ekipa je prije tri,četiri godine osvojila drugo mjesto. To je zadnji pehar koji se čuva među ostalim peharima u Zipp-u.

9. Što misliš, hoće li malonogometni turnir opstat i u budućnosti?
Mislim da hoće ali nikad više ko i prije.

10. Imaš li koji savjet za organizatora ili općenito ljudima u vezi  proslave Mandalene?
Savjet organizatoru da podrži ekipe koje dolaze na turnir boljim uvjetima prije svega financijski jer kroz koju godinu mislim da će se ukinuti turnir.
Mislim da će se puno ljudi složiti sa tim da je ovo naše područje bilo u ratnim nedaćama i kad dođu na proslavu da bi rađe slušali naše domaće pisme nego cajke i užičko kolo.
Žalosno je to ča naši mladi nemaju poštovanja prema tim ratnim godinama,jer su se i njihovi očevi borili za domovinu.Mnogi Stajničari a i drugi naši susjedi iz okolni mjesta se sjećaju da se prije nekoliko godina održavao i memorijalni turnir za Zdravka Vukovića – Šaru, ali nažalost toga više nema jer i ovo mladih ča ima u Stajnici ne bave se sa sportom.

 

Svaka priča, događaj, ima više priča...inače ne volim zabadat nos u nešto što me se ne tiče, ali događaj poput naše Mandalene treba se ticati svih nas,zato je svaki glas, kritika, pohvala, primjedba, bilo što dobro došlo. I upamtimo jednu stvar:

NE MOŽE JEDAN ČOVJEK PROMIJENIT SVIJET, ALI MOŽE POTAKNUT DRUGE DA SE TRGNEMO I SVI ZAJEDNO NEŠTO UČINIMO!