Malo dobrih ljudi

Svi ste već primijetili da su moji članci uglavnom ispunjeni pojedincima, malim ljudima kojinisu svjesni  svojih vrijednosti i svoje zapravo veličine i koji zaslužuju da se o njima priča ne samo zbog njih samih, nego da bi nam svima bili uzor.
 
Izuzetna mi je čast čut, vidjet, a još ljepše znat da su baš takvi ljudi u mojoj blizini, stoga i ovi članci koje objavljujem samo su znak divljenja, pažnje i podrške da nikad ne padnu u kušnje pod bremenom teških vremena. Ovo je samo jedna priča, a vjerujem da njemu, čovjeku kojem je u obliku ovog članka posvećena, ona ne znači ništa osobito i da je njemu njegov čin, ovaj događaj koji je došao do medija, jednostavno njegov stil života i odraz vrijednosti koje ima usađene u sebi i do kojih drži,  a koje su u današnje vrijeme poput čuda.
 
Davor Mesić – Pikula (39) iz Križpolja čovjek je kojem je bankomat doslovce sam izbacio novac u vrijednosti 1000,00kn u trenutku kada je pokraj njega prolazio u Otočcu. Zastanite na trenutak i upitajte se što biste vi učinili da vam se tako nešto dogodi? Prolaziš pokraj bankomata i vidiš kako „cure“ novci. Mislim da ovaj čovjek nije niti razmišljao što učinit nego je novac uzeo i odnio u banku od čijeg je voditelja dobio samo „Hvala!“. Prilikom pripremanja ovog članka iz razgovora sa samim Davorom u misli su mi zasjekle ove riječi: „ Znaš što me baš boli oko svega toga? Zamolio sam u banci da taj novac doniraju u humanitarne svrhe odnosno za poplavljena područja u Slavoniji. Oni su na to izjavili da to mogu samo prikazali kao višak u bankomatu i to je to! E u tom trenu sam se upitao jesam li uopće dobro učinio što sam taj novac vratio banci jer će ga netko stavit sebi u đep.“
 
Davorov čin nije ostao nenagrađen jer je samo nekoliko dana kasnije baš isti taj iznos osvojio u jednoj kladionici. Čak i da se nije taj dobitak ostvario, znam da bi on svejedno bio zadovoljan jer je jedan od onih ljudi koji znaju da je oteto prokleto i njegov miran san i čista savjest vrjedniji su od svih ti novaca.
 
Evo svu me trnci prolaze od samih misli u kojima pokušavam rekonsturirat sav taj događaj. I onda mi netko ide reć Bog ne postoji. E pa dragi moji živite kako znate, (ne)vjerujte u što hoćete, ali meni baš ovakvi slučajevi, događaji, iz dana u dan govore „Onaj gore sve vidi i svima vrati po zaslugama, prije ili kasnije,pa što god tko mislio!“.  
 
Davore, svaka čast što si usprkos ovom vremenu u kojem živimo, pokazao da se isplati bit čovjek i što si svima nama dokaz da ipak u moru nemorala, kriminala, bahatosti i licemjerja ipak ima i malo dobrih ljudi.

 

DIo preuzet sa: Lika clubbing