Male sredine rađaju velike ljude

Hrvatska je dala svijetu zvijezde od izumitelja poput Nikole Tesle, nobelovce poput Lavloslava Ružičke, (...) pa do sportaša poput Janice Kostelić, Dražena Petrovića ili Davora Šukera.
 
Ova priča koja slijedi u nastavku, jedna od mnogih koje će uslijediti, rezultat su moje želje za predstavljanjem djece, mladih ljudi, velikih talenata o kojima se priča i koji postižu velike uspjehe, a koji su iz naših malih ličkih sela. Možda sam mogla svih stavih u jednu priču, ali nisam...jer iz dana u dan ispliva na površinu novo ime, nova brinjska, ali i državna nada, s umjetničkog, znanstvenog, sportskog i dr. područja. Upravo zato zaslužuju svaki svoj zaseban prostor na našoj web stranici.
 
Dakle, ovo je priča o prekrasnoj mladoj dami, koja nije zaslužila ovaj članak i pozornost samo svojom ljepotom nego i vrhunskim sportskim postignućem. Neću prepričavat, kao što i inače to ne volim radit, nego vam priložit dopis mlade nade TKD Brinja... 
 
"Zovem se Andrea Galetić, rođena sam 08.03.1999. u Ogulinu.
Taekwondo-m sam se počela baviti od 5. razreda. Tada nisam ni znala što je
to, ali s vremenom mi se taj sport počeo sve više svđati.
Znoj i upor na treninzima se ipak isplatio,a na natjecanjima smo to i pokazali.
2011. godina mi je bila više nego odlična, bila sam 3. na Kadetskom prvenstvu Hrvatske. S takvim rezultatom bila sam nagrađena stipendijom, koja je i ujedno prva takva u povijesti Brinja.
To mi je davalo sve više volje za radom na treninzima i evo i dan danas se sjetim toga i iskreno sama sebi se divim što sam došla do ovog mjesta gdje jesam!

(slike preuzeta sa Općina Brinje)

No nije rad bio samo na treninzima već sam i svako slobodno vrijeme provodila trčeći po šumama. Razgibananje je bilo obavezno svaki dan! Slobodne trenutke nisam provodila beskorisno već se vozila na rolama ili biciklu.
Eto, danas sam već više, crveni pojas i pripremamo se za pogalanje u 1.mj. za crni.
Ovaj vikend je Juniorsko prvenstvo Hrvatske i pripremala sam se za to 4 mj.
Nadam se da će dobro proći i da će bit još koja pobjeda u nizu, jer mi svaka pobjeda diže sve veću želju da daljim treniranjem. Svaki dan pomislim i na svoju budućnost u Taekwondo-u u kojoj se vidim kao trenerica kluba jer bi željela svo svoje znanje prenijet na druge, na buduće mlade nade Takeowondo-a.
Zahvaljujem svojem bivšem treneru Nikoli Pemperu (zamjenik Taekwondo saveza Ličko-Senjske županije i  dopredsjednik Taekwondo saveza) na svom uloženom znanju koje je prenio na mene, te koji je prepoznao i izvukao iz  mene talent prema ovom sportu. Također zahvaljujem i predsjedniku kluba Milanu Bolješiću, sadašnjem treneru Miroslavu Došenu, a najviše svojim roditeljima koji me u tome naviše podupiru." 
 
Inače sam vrlo sentimentalna, a pogotovo kad je riječ o mladim ljudima koji su ujedno i moji bivši učenici i koje uvik gledam kao djecu i prema kojima ne mogu bit objektivna ni da hoću. Stoga mi i svaka ovakva vijest izazove posebne osjećaje, ali i ponos. Što ima ljepše i jače i uzvišenije nego čut da je dijete, s kojim si surađivao u odgojno-obrazovnom procesu, u svom životnom usponu i što je najvažnije od svega da je isto to dijete ostalo upravo onako skromno i ponizno kakvo je i bilo. I to je najvažnije od svega! 
 

(slika preuzeta sa Glas Gacke)

Andrea, imaš podršku i uže i šire zajednice, zato samo naprijed i nikad nemoj prestat bit upravo takva kakva i jesi: dobra,  plemenita, vrhunska sportašica!