Vrijeme do Uskrsa

Iz knjige „Stajnica i okolica“, str. 266-268, Nikola Tominac, 2004.godina

„Od pol noći, od pokladnog utorka na srijedu oglasi se crkveno zvono što je značilo da je pokladnom veselju došao kraj te da je nastupila Pepelnica ili Čista srijeda. Bio je tog dana običaj da prvi posjetitelj svake kuće sjeda na tronožac kraj vrata da u sjedenju bude miran, jer on je „kvočka“, kako bi i prava kvočka mirno sjedila na jajima kad ju kućanica nasadi na jaja radi leženja pilića. Posjetitelj je morao oponašati kvočkino kvocanje za što je bivao nagrađen pićem i kruhom.

Istog jutra kućanica obavlja i jedan nesvakidašnji posao, a to je temeljito pranje posuđa iz kojega se u pokladnim danima jelo odnosno u kojem se jelo kuhalo. U tu vodu ulila je tekućinu preostalu od kuhanja zelja te su krpicom od suda namakanu u tu tekućinu svi ukućani morali oprati ruke od lakata pa na dolje, te noge od koljena do prstiju. Ruka kojom se to činilo morala se okrenuti naopako, a pranje je svaki ukućanin popraćivao riječima:

„Biži, biži guja tebe tira mesopusna juva!“

Spomenutom krpicom koja se i dalje umakala u rečenu tekućinu prali su i njuške i noge blagu te govorili već rečenu formulu:
„Biži biži guja...“ 

Kad su pranja završena, jedan ukućanin vodi drugoga kojemu su zavezane oči do plota te ovaj priveže krpicu na kolac i kaže da je time zavezao kopcu oči kako ovaj iz zraka ne bi vidio živad na dvorištu. Meso preostalo od poklada čuva se do prvog oranja, te se ono s jednim svježim jajetom zaore pod prvu brazdu da bi bilo hrane za črva, za mrava. Prije oranja volove i plug poškrope posvećenom vodom. Spomenimo da se prije svakog posla pred upregnutim volovima načinio znak križa. (...)

Na Cvjetnu nedjelju – Cvetnicu, u crkvu se nose grančice procvjetale drenovine stručci visibaba i ljubičica, poneka ljeskova šiba te križić napravljen od drveta, što se sve poveže u struk i župnik to na misi blagoslovi. Sve to donosi se kući gdje bude držano kroz sljedeće tjedne i mjesece.

Na dan Velikog čevtrtka, u dopodnevne sate, zavežu se u crkvi sva zvona i tako ostaju do subotnje mise predvečer, koja se drži u slavu Isusova uskrsnuća. Taj i iduća dva dana djeca se oglašuju škrebetaljkama ili čegrtaljkama koje su od drveta sami izradili. Upravo se natječu čija će se naprava u vrtnji bolje čuti. Na Veliki četvrtak od prije podne kad se jelo, potrajao je post sve do subote u isto vrijeme. Ta tri dana pribivaju vjernici jutarnjim misama. U te dane šaraju se jaja koja će se dijeliti čestitarima obično djeci. Običaj je da na  Veliki četvrtak kućanica svojim kokošima reže kandže kako ne bi mogle grepsti zemlju. Tome je donkele blizu običaj da su kuće-gospodari sutradan na Veliki petak s kopita svojih konja skidali potkove da ne bi oštećivali zemlju. Sljedećeg dana., tj. na Veliki petak , posjećuje mlado i staro Kristov grob u crkvi. Oko tri sata poslije podne ide procesija oko crkve što treba da podsjeti na Kristov križni put dok se u crkvi moli Žalosna krunica, izvodi Muka Isusova i moli se pokraj improviziranog Kristova groba. Na taj da se ništa u polju i oko kuće ne radi, dok se u subotu kao i prethodnih dana , u slučaju povoljna vremena, mogu posaditii prvi povrtlarski usjevi također i krumpir na njivi. (...)

Blagdan Uskrsa započinje jutarnjom misom, kad iz svake kuće žensko čeljade, obično djevojka, donosi u crkvu jelo na blagoslov. Među njima nalazi se: kuhani pršut, kuhana jaja, kruh, kuglof, orehnjača, kolači, škanjola i kapula, pisanice, sol i boca vina sve u košari pokrivenoj stolnjakom i vezenim ručnikom. U tome, dakle u sadržaju košare njenoj opremi  te uzorku i izradi veza, bilo je među tim nositeljicama pravog nadmetanja. Blagoslov jela u otrkivenim košarama obavlja župnik nakon jutarnje mise. Potom nositeljice košara nakon što ih pokriju stavljaju ih na glavu kojoj na marami, na tjemenu, stoji svitak da bi se olakšalo nošenje košare. Kad nositeljica dođe kući, svaki ukućanin kuša nešto od blagoslova, kako se zajedničkim imenom naziva blagoslovljeno jelo

Od uskrsnih običaja odnosno vjerskih manifestacija poznati su već u reduciranom opsegu spominjani Križni put, pjevanje Muke Kristove, dok je današnjem naraštaju nekadanji običaj blagoslova maslina sasvim nepoznat. „