Priče iz ličkog kraja: Kamo nestade domaća beseda?

Vrime je da malo domaće besede počnemo i na naš portal mećat. Ča vi kažete? Ma ćemo zaboravit divanit! Svi se nešto pogospošćili! Naš domaći počeli smo etiketirat ke seljački, a nismo ni svjesni koliko je znanje i očuvanje tog našeg dijalekta vridno. Ne velim, ono ča je od nacionalnog značaja i ča bi tili da svi čujedu i razumidu, treba pisat i divanit na standardnom hrvatskom jeziku, ali povremeno pisat na domaćem za nas i naš narod, e to je isto tako potrebno. Na poziv našeg Toma Perkovića i podršku ZK Stajnica Pričama iz ličkog kraja bar jednom tjednom prepuštam da izađu s kojom babinom zgodom i besedom i na ovaj naš portal.    

Eto, sad ni nego reć ča mi je trenutno na pameti...

Evo pravoga leta! Petrova samo ča ni! Eh, ni to samo lipo i teplo vrime, nego s njim i komarci, muve, a i kebri su počeli zalićat se pravo u glavu svaku večer! Neka, neka grije, leto brže projde, a zima se otegne!