Zbogom, Mirjana...

Rođena 23.listopada 1968.godine u Bjelovaru. Živjela je sa majkom Katicom i sestrom Nadom. Otac joj je rano preminuo, u tridesetim godinama svoga života.

Žena koja se svojim dolaskom u Stajnicu još 1989.godine udajom za našeg Zdravka (Žrdonju) malo po malo uvlačila u srca svim mještanima našega sela, ali i šire.  Mirjana, da, „Mirjana iz Zippa“...

Majka dvoje djece. Starija kćer, Ivana, rođena je u svibnju 1989.godine kao nedonošće,  a mlađi sin, Marko, došao je na svijet 1991.godine.

Godinu dana kasnije otvorili su gostionicu „Zippo“, u samom, rekli bi mi, „centru sela“. Od tog trenutka, malo po malo, nesvjesno, Mirjanu su svi znali na sam spomen naziva gostionice. Ona je bila duša te male lokalne gostionice, ali i duša u cijelome selu. Nije se izdvajala od domaćih ljudi ni po čemu. Zapravo, možda je, bila je, za razliku od mnogih, uvijek za šalu, nasmijana, ništa joj nije bilo teško ni napraviti ni pomoći. „Ma ta dela i muške i ženske posle! Vuče u tačka nešto sad vamo sad tamo, pa ne moreš je ni povatat kadi je ni ča sve brže napravlja!“, znalo se čut često.

Bila je žena koja je živjela život punim plućima. Kad se radilo radila je, ali kad god je mogla, sebi je priuštila „5 minuta za sebe“ ,pa makar to bio odlazak u Brinje na sajam. Ponedjeljkom smo znali da u Zippo nemamo po što ići prije podne jer je Mirjana u Brinju. Bila je žena koja nije poginjala glavu da bi se prilagodila svijetu. Imala je Ja u tom svijetu i ili si je takvu prihvatio ili nisi, kao da je to bilo bitno.

Svima bi nam baš ta žena trebala biti uzor po pitanju načina života, posebno nama ženama. Sjećam se, kad god bi svratila u Zippo, Mirjana je odmah pitala „Dobila sam novi broj Neckerman kataloga, oćeš pogledat?“... Uživala je u tako malim stvarima poput tih modnih kataloga. Kad bi joj se nešto svidjelo, neki komad odjeće „Ma odmah sam naručila u tri različite boje jer znam da ću to nosit!“.

Evo, pišem, a suze mi klize niz lice...vjernik sam i doista vjerujem u život Vječni, ali i čovjek sam...

Vratit ću se na trenutak u 1989., na dan proslave Mandalene koji je ujedno bio i dan kada su Mirjana i Zdravko pred oltarom izrekli svoje zavjete „...u dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi...“ . I živjeli su tako, nekad bolje nekad gore, kako to već biva, sve dok ih smrt nije rastavila...

Borba sa okrutnom bolešću počela 2010.godine. Promjene od jačih, slabijih, pa i stagnirajućih perioda, punih 6 godina, Mirjana je podnosila udarce zle bolesti kao pravi borac. Sitne tjelesne građe, ali ogromne volje za životom, borila se junački i hrabro do samoga kraja... do dana kada je valjda sam Bog rekao „Dosta je!“

Otišla je i ostavila iza sebe golemu tugu i prazninu, ali i golemu radost za svoga života koju je iz dana u dan sijala gdje god bi se bila pojavila.  Neka upravo ta radost nastavi živjeti i u našem malenom selu i u njezinoj obitelji. Neka „Mirjana iz Zippa“ i njezin vedar duh ostanu zauvijek u našem kraju!  

Iskrena sućut obitelji!