Gospodin Savršeni kao refleksija trulosti

Večernjakova blogosfera-Verbalist (Ivan Tominac)

---

Čini mi se kako pojedini televizijski formati više ženu ne prikazuju ni kao nastalu od rebra, već samo kao rebro. To postaje konzumeristički i žena takvim činom medijske propagande postaje roba.

Žene u Hrvatskoj pravo glasa ostvarile su 11. kolovoza još davne 1945., ali bojim se da su u procesu emancipacije zaboravile cijeniti sebe i vlastito dostojanstvo. Govorim ovo iz nekih totalno drugih razloga, jer ja volim žene, odrastao sam s njima i u meni je izrastao jedan real feminist. Strastven u borbi da dokažem koliko žensko i uopće (dobar) čovjek vrijedi u ovome svijetu, a onda mi se jedan tv program podsmjehne i napravi budalu od mene, a moji me prijatelji pitaju ''gdje sam sada?'' Eto me, gledam i ne vjerujem. Tamo negdje u doba Stipančića gdje je cijeli obiteljski odnos jezgrovito opisan, nazirala se razlika između žene i muškarca, tamo negdje muškarac se nazivao čovjekom, a žena samo ženom. Žena je bila tek dio rebra iz kog je nastala. Ali takvo "učenje" je zastarjelo, a novije generacije teško i da će otvoriti Bibliju, pa bi se na ove fraze starijih generacija žustro nasmijale, možda i ne shvativši izraz propovjedničkog učenja s čijom se interpretacijom možemo i ne moramo složiti. Ali meni se sve čini da pojedini televizijski formati ženu više ne prikazuju kao nastalu od njega, već samo kao rebro. Nešto što služi svrsi, pa kao takva služi da bi bila izabrana. Žena se objektivizira i podređuje muškarčevim odlukama i on odlučuje o njenoj sudbini i ne mareći o njenim emocionalnim "postavkama." Nije to više samo patrijarhalno, postaje konzumeristički i žena takvim činom medijske propagande postaje roba. U emisiji Gospodin Savršeni 19 ljepotica bori se za naklonost jednog muškarca - savršenog. Pritom nitko u pitanje ne dovodi mogućnost kulminacije stvarnih emocija i zaljubljenosti, ili možda mari, no to ih ne isključuje iz mogućnosti ispadanja ako se njemu ne svide. I možda je sve poprište glume kako su mi rekli neki moji prijatelji, no to i dalje ne umanjuje učinak loše propagande. Gospodin Savršeni može sve, pa i ljubiti se s kojom god hoće, baš onako kao što rade tinejdžeri koji unatoč jasnim zakonima ulaze u pojedine klubove. Kasnije se usuđuju te iste djevojčice nazivati pogrdnim izrazima, za koje kada ih pitaš da ti objasne počinju zamuckivati, jer baš i ne znaju njihovo značenje. No, ostavimo to postrani, a recimo i da se jesu "prodale" za novac, to i dalje potvrđuje moju konstataciju s početka koja se osvrće na dostojanstvo i vrednovanje sebe. Da je savršenstvo stvar osobne percepcije, uče nas od davnina, a onda ga netko odluči prezentirati u fizičkom obliku, osvrćući se na neke izmišljene standarde umanjivši čovjekovu vrijednost i stavljajući fizički izgled kao prvu i nepobitnu odrednicu. Nešto najbitnije za bilo kakav oblik vezivanja. I opet mi netko može reći da su ga došle upoznati, da, ali zašto su se prijavile? Jer dobro izgleda i jer im je netko rekao da je on, čuj, SAVRŠEN. (Ne)savršenA u gospodinu savršenom je samo društvena stigmatizacija, kutijanje i etiketiranje. Ovdje se dobar izgled uzima kao primarna vrijednost i ona najglavnija etiketa, a pod okriljem fizičkog događa se prisilna penetracija krivih vrijednosti u društvo. To su iste one vrijednosti na kojima će rasti i s kojima će se poistovjetiti mlade djevojke i djevojčice, pa se usuđujem reći da su ovakvi formati kobni po njihov osobni razvoj s izraženom psihološkom komponentom. Dok se jedna skupina djevojčica zaljubljuje u aktera, druga skupina grize nokte i ulazi u bitku s vlastitim samopouzdanjem. Prve će svog budućeg muškarca prvo pitati za six pack, a druge će misliti da su svi "predobri" za nju. I to je manipulacija htijenjima. Manipulacija ima svoje zloglasne tekovine, no kao takva nije institucionalizirana i regulator, u ovom slučaju pravobranitelj za djecu, ne zna reagirati, a ne zna jer nije ''učen'' dokinuti problemu koji nije fizički opipljiv, iako mu je zadaća, možda i primarna, zaštititi dječje interese. Zaboravljamo komunicirati o stvarima koje dugoročno mogu imati nepovratljivi učinak. Sjećam se medijske pompe koja je nastala prikazivanjem prvog regionalnog Big Brothera na istoj televiziji, gdje su pravobranitelji izravno doskočili problemu, a sve zbog toga što su ga mogli vidjeti, bila je riječ o činu seksualnog odnosa u neprihvatljivom terminu, u istom onom u kojem se prikazuje Gospodin Savršeni (s velikim Savršeni). Zaboravljamo komunicirati, a koliko kobno to može biti pokušat ću prikazati slikovito – šibicom. Recimo da imamo jednu šibicu pod pretpostavkom da je zapaljena, u ruci je još uvijek pod našom kontrolom, ali u stogu sijena nije. To je trenutak kada se sjetimo da problem postoji. Primjerice u ovom slučaju, pravobranitelji će instantno reagirati na golotinju i to, za razliku od problema manipulacije, mogu uvjetovati dobi kao glavnom varijablom koju će povezati s televizijskim sadržajem. Sve je tako formalno, ne bavi se srži i tako dobivamo klonove istih nesigurnosti stečenih kroz iste sustave. Kada je riječ o tim sustavima, tamo postoje tri kategorije 'smije se', 'ne smije se' i 'ne znamo smije li se', a upravo u trećoj kategoriji počiva najviše trulosti. Promatranje seksualnog čina ćemo zabraniti i to je primjerice u prvoj kategoriji, no on će se desiti bilo kada u životu, a zbog problema samopouzdanja koji može biti rezultat ovakvog vida nepogodne indoktrinacije iz ove treće kategorije, patit će i taj sex.