Laszlo pl. Vuchetich od Brinja i Cseney-a (27.01.1905. - 07.11.1983.)

Slikar Laszlo Vuchetich de Brinj et Cheney Pusztai rođen je 27. siječnja 1905. u Salgortarjanu, (Mađarska)². Sin je Josipa (Jószef) i Roze Pusztay. Godine 1930. oženio se Rozom Cseh Kontha, također slikaricom, i imali su sina Jorgea (Jurja) Ladislava i troje unučadi.

Koristio se umjetničkim imenom Ladislao Cheney.

Njegov se predak godine 1820 preselio iz Stajnice u Cseney (danas Cenei u Rumunjskoj) gdje su Vuchetichi imali svoja imanja. U Cseney-u se rodio i njegov otac Josip Vuchetich ing. elektrotehnike.

Laszlo 1921. god. započinje umjetničke studije u NagyBany-jskoj školi slikarstva³. Tijekom studija vodio ga je poznati slikar János Thorma (Ivan Torma). Iste godine položio je prijemni ispit na Kraljevskoj akademiji u Budimpešti gdje studira šest godina. Godine 1927. dobiva stipendiju Elizabeth Korb Kraljevske akademije u Beču, Austrija, čime mu je omogućeno studiranje umjetnosti u Rimu, Italija. Utjecaj učitelja i slikara István-a Réti-ja, koji ga je vodio tijekom studija u Budimpešti, primjećuje se u njegovim kasnijim radovima tijekom studija na Akademiji u Rimu.

Prije odlaska na Novi kontinent, slikar Cheney ostavlja u Europi nekoliko djela: pet litografija, jedan bakrorez i crtež u Nacionalnom muzeju za umjetnost u Budimpešti. Crtež Dunava u posjedu je Muzeja Ernst u Budimpešti.

U Čile je došao 1930.god gdje nastavlja studij u Školi za primijenjenu umjetnost u klasi Marca Bontá⁴. Također je studirao i na Akademiji za likovnu umjetnost u Santiagu. Pripadao je tzv. «Generaciji 40».
1952. godine dobio je čileansko državljanstvo.

Od godine 1960. radi kao profesor i akademski slikar na Akademiji likovnih umjetnosti u Valparaisu, Čile.

Djelo

Radio je u tehnikama akvarela, bakroreza, litografije, iskucavanjem bakra, keramici, ulju, temperi, bojama za staklo.
Njegovo djelo je izuzetno dobro primljeno u umjetničkim krugovima Čilea. Među njegovima djelima ističu se portreti supruge, gospođa iz društva i osobito djece. Također se posvetio slikanju ruralnih pejsaža Čilea i marine Valparaisa, njegovih omiljenih mjesta. Vlastitim stilom, impresionističkom notom, preferirajući tehniku ulje na platnu i koristeći kratke, gestikulativne poteze kista, postiže likovne kompozicije bogate svjetlošću i koloritom.
Nagrađen je više od četrdeset puta i izlagao je u brojnim gradovima Čilea.

Čileanski kritičari rekli su o njemu sljedeće:
«Umjetnost spontana, osobna, s tisuću sugestija i uzbuđenjem, takvo je, u glavnom, slikarstvo Ladislava Cheneya, značajnog mađarskog umjetnika koji je u našoj zemlji već stekao ugled i zasluženo je nagrađen… Iskazuje svoju iskrenu privrženost Čileu prikazujući njegove najzanimljivije aspekte preko djela koja su čista i dobronamjerna umjetnost.»⁵

«Ako su se na prvim Cheneyevim slikama inspiriranim seoskim motivima i Andama nazirale značajke njegove europske škole…, njegova sadašnja djela već odaju sigurnost umjetnika koji je duboko prozreo vlastitu originalnu viziju.»⁶

Stekao je glas velikog kolorista i njegove slike izložene su u Muzeju za umjetnost u Santiagu, u Vi?i del Mar, Caracasu i u Muzeju Ernst u Budimpešti.

Danas se ističe među čileanskim slikarima dvadesetog stoljeća čija su djela na najvišoj cijeni.⁷
«…Šezdeset platna na ulju od ovog podneva izložit će mađarski slikar koji živi u našoj zemlji, Ladislav Cheney, u umjetničkoj dvorani Banco de Chile. Radi se o djelima različitog žanra, a pripadaju posljednjoj fazi stvaralaštva slikara u kojoj oslikava čileanske pejsaže vješto dočaravajući naš ruralni život...»⁸

«…Na svakom licu vidi se pažljiv rad. Sve je na njima ekspresivnost. Dobar crtač raspolaže već iskušanim mogućnostima izraza prema vlastitom prohtjevu i koristi ih kako bi opisao kristalan pogled, mesnate i crvene usnice, svilenost kose. Fotogenični realizam. U pejsažima, na ranču ili pred veličanstvom Anda, javlja se spontanost, sposobnost improvizacije…»⁹

«…Umjetnik koji je svoje prve zamahe kistom učinio u Transilvaniji i preplavio bojom i čarolijom, vrlo brižnim jezikom, nacionalnu umjetnost…»¹⁰

Njegove poznate slike su: Plaža Caleta Abarca, Perači zlata, Vulkan Osorno, Solane, Lučica Portales, Moj sin i druge.

Na prvoj izložbi u Santiagu Muzej za umjetnost kupio je njegov akvarel koji je naslikao u Italiji.
Muzej Valparaísa 1942. kupio je dva platna na ulju.
U Buenos Airesu i Mar de Plati ima izložbe tijekom 1947.
Sveučilišni muzej grada Concepción kupio je pet njegovih slika 1948.
Muzej za umjetnost u Santiagu 1952. nabavio je pet litografija.

Godine 1953. putuje u Europu. Izlaže u Hamburgu, Bonnu i Frankfurtu gdje je Veleposlanstvo kupilo sliku s motivom čileanskog pejsaža. Slika i izlaže u Parizu.
Dobro je poznat među privatnim kolekcionarima u SAD-u, Japanu, Njemačkoj, Australiji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Argentini, Venezueli, Italiji i Francuskoj.

Preminuo je 7. studenog 1983. u sedamdeset osmoj godini života u Santiagu (Čile) od cerebralne tromboze. Od 1979. pati od hemiplegije zbog koje više nije mogao slikati i koja ga je prikovala za krevet.¹¹

______________

Napomena:

Informacije za ovaj članak na hrvatskom jeziku osigurao je Jorge (Gyuri) Vuchetich de Brinj et Cheney unuk slikara Laszla.

 Biografski podaci o slikaru Ladislau Vuchetich De Cheney Pusztay na španjolskom jeziku mogu se vidjeti na internet adresi Muzeja za umjetnost Republike Čile:
http://www.artistasplasticoschilenos.cl/biografia.aspx?itmid=433

¹Laszlo Vuchetich vodi se pod brojem 574 u rodoslovlju obitelji Vučetić. Vidi datoteku Rodoslovlje_VUCETIC_R2.pdf (http://www.stajnica.com/sites/default/files/Rodoslovlje_VUCETIC_R2.pdf)
²Biografski rječnik Čilea, 1964.
³Nagybánya je rudarski grad na sjeveru Transilvanije (nekada u Mađarskoj) – mađarski je naziv mjesta, koje se sa današnjim imenom Baia Mare (rumunjski naziv) nalazi u Rumunjskoj. Poznata je NagyBanijska škola slikarstva osnovana 1896. god. pod vodstvom slikara Simon-a Hollósy-a. Od 1901. god. školovanje slikara vode četiri poznata slikara: Károly Ferenczy, Béla Iványi Grünwald, István Réti i János Thorma.
O NagyBanijskoj školi slikarstva vidi više na:
http://www.hung-art.hu/tours/nagybany/index.html
⁴Marco A. Bontá čileanski slikar (01.11.1899. - 21.11.1974.).
⁵Časpois «Zig-Zag», 16. travnja 1942.
⁶Časopis «Zig-Zag», 17. lipnja 1943.
⁷«Ekonomija i poslovanje», prilog lista « El Mercurio », 11.prosinca 2002.
⁸List «El Mercurio» od 14. lipnja 1943.
⁹Victor Carvacho za časopis «Zig- Zag », 12. lipnja 1964.
¹⁰Hernán Precht za list «La Segunda» 31.prosinca 1990.
¹¹Las Ultimas Noticias, 8. studenog 1983.