Narodne pjesme Tome Perkovića - Štente

Da bi spasili od zaborava pojedine Stajničane koji su svojim djelima zaslužili ući u stajničku povijest, dobili smo od obitelji Perković iz Kanade jedan vrlo vrijedan poetski materijal. Njihov pokojni djed Tomo Perković – Štenta bio je nadaleko poznat po pjesmama i šalama, čija su tematika bile brojne stajničke zgode i nezgode iz svakodnevnog života. Iako nepismen svaki bi interesantan događaj pretvorio u pjesmu. Pošto se neke pjesme ne bi sviđale pojedincima koje je „opjevao“, znao je imati i neprilika zbog provokativnog, ali nadasve iskrenog načina opisivanja.

Vjerujemo da će ove pjesme naše starije stajničane vratiti u vrijeme njihove mladosti i da neće nikoga povrijediti. To je dio naše povijesti koju moramo zbog budućih generacija spasiti od zaborava.

Ovdje donosimo nekoliko njegovih pjesama:

IZ RATNE ARHIVE

Ide Tito preko Romanije
I on vodi svoje divizije.
Luku Bana, Šimunova Vinka,
Tonu Žižu i njegova Mirka.


Kada su se potukla braća Franjo i Marko Radinčić – Ban djed Tomo je taj događaj ovako zabilježio:

POTUKLI SE DVA ROĐENA BRATA

Svadiše se dva rođena brata,
Marko Franu za brkove hvata.
Kad se Frane naljutio,
Marka brata za rame ćapio.
Viče Marko; “Pusti rame Frane,
u Brinju ćes glancati trame”

Kod kuće napravi se buka,
Zora, Bara a i stara Julka.
Da ni bilo Ane i Marije,
Još bi bilo veće komedije.


Pedesetih godina prošloga stoljeća kirijanje po Velikoj Kapeli bilo je vrlo razvijeno. Najpoznatiji korijaši bili su Luka Gruntaš, Jole Krznarić, Toma Žrdonja, Joso Jivančić, Toma Štenta, Mile Plažanić, Jive Ruzić i brojni drugi pojedinci. Iako je kirijanje posao za složne ljude, često su znali izbiti sukobi između pojedinaca. Tako je jednog dana došlo do sukoba za jedan balvan izmedu Jole Krznarića i Jive Ruzića.
Toma Štenta se tu zatekao i, naravno, nastala je pjesma:

BORBA U KAPELI

Jole ziva Kapela se trese,
“Sini moji ujedinite se,
sad je borba otpočela biti,
Ruzić će nas sviju podaviti.

Skoči Ruzić na Jolu i sine,
razrena ih skroz do Mrkovine.
Držalica lupa po guzici,
Pa ih ganja on po Okrugljici.

Ruzić vrisnu, a Jole se stisnu:
”Ajde sini kući gremo,
da ne poginemo“


Petar Mesić, poznati kao Pepa Jivančić, radio je u Sloveniji dugi niz godina, održavajući tamo ceste. Kao mladić zaljubio se u jednu Slovenku, konobaricu, s kojom se potajno susretao. Jednoga dana došlo je do sukoba između njega i domaćih mladića. Po „ćaći“ Štenti to se ovako dogodilo:

PEPINA POEMA

Što to muha po Stajnici zveči,
pjeva pjesmu Ivanćicu Pepi.
Kad je kući s posla odio,
sa Slovencima bitko je vodio.
Kad naleti on u mesto Trave,
tu je borba počela za prave.

Pepo voli krčmaricu Micu,
Slovenci mu prebiše vilicu.
Pepo voli krčmaricu mladu,
Slovenci mu polupali bradu.

Baciše ga u zelenu travu,
Dojde Mata Pruder, pa mu diže glavu.
Veli Pepo: ”Brate Mata ako imaš para,
odvedi me gore do špitala“

U špitalu dobar doktor bio,
Za par dana Pepu izlječio.
Za par dana Pepa ozdravio,
svojoj kući on se uputio.

Kad je došo on u Jezerana,
Skida farbant on sa svojih rana.
Pa da vide babe toga Pepu,
glas je puko da ga ni na svijetu.

Dojde kući pa otvara vrata,
opazi ga ga i njegova Kata.
”Ajme Pera ča je s tobom bilo,
ča se tebi jadnom dogodilo?“
“Muči Kate bil sam za fugina,
pa je mene udarila mina.”


Jedan od najpoznatiji zanatlija u Stajnici bio je Mile Perković -Tesla (Relja). Jednom prilikom „ćaće“ Toma zatekao se u Jezeranama baš kada je Mile došao kupiti konja. Obavezno bi se navratio u jezeransku birtiju, i što se dalje dogodilo reći će nam pjesma:

TESLA U JEZERANI

U četvrtak oko deset sati,
išo Relja konja kupovati.
Srićom nije imo dosta para,
Da isplati onoga bećara.

Napokon se u birtiju svrati,
tu su njemu svirali bećarca,
tu je Relja došo do udarca.

Zvona Flanjak u to berdo tuče,
a Cvitković rujno vino vuče.
Tu je bio i Pećina Luka,
kad je njemu ta tambura tukla.

Relja plaća, ostat će bez gaća,
Slava Laptić, on se podsmijuje,
I na druge ljude namiguje.
Ovaj Mile, to je drugi Tesla,
Njemu će se otpjevati pjesma.

Skida Tesla kotač s tuđih kola,
pa da vide njegove vještine.
Ruke diže bogu u visine,
a nogama biciklo kormani,
sad se vozi on po Jezerani.

Kad je došal Tesla na sred mosta,
Tu je pao i ležati osta.
Brzo leti tu Gerovac Josa,
pa mu briše on krv iz nosa.

A iz glave visidu komadi,
on mu pjesak sa prstima vadi.
Pa ga vodi Brinju u abulantu,
da mu glavu zavi u farbantu.

Tu je bio i Krznarić Mika,
gdje se desi sva ta neprilika.
Skida ural on sa konja sura,
pa on veže Teslu ispod tura.
Da mu ne bi iz kola ispao,
da se nebi više polupao.

Vozi Teslu do njegova dreša,
pa tamo ga iz kola istresa.
Tu je Tesla osto na konaku,
nije mogo kući ić po mraku.


Zahvaljujemo ovom prilikom na ustupljenim materijalima obitelji Perković iz Kanade.