Pješadijska sablja grofa Johana Salis-Seewisa (M.1861)

Na našem ličkom forumu se otvorila tema o Prvom svjetskom ratu u kojoj su bile objavljene slike grofa Johana Salis-Seewisa, zapovjednika 79. pukovnije, i njegove sablje. Prije par dana nam se javio gospodin Zlatko Čondić iz Splita koji je sadašnji ponosni vlasnik sablje i napisao nam je nešto više o njoj.

Još slika na forumu

“OVAKVE UNIKATNE SABLJE PREDSTAVLJAJU PRAVI DRAGULJ ZA SVAKOG KOLEKCIONARA, A NJIHOVO PROUČAVANJE ISTINSKI JE IZAZOV ZA SVAKOG LJUBITELJA STARINA.

POSJEDOVATI SABLJU ILI MAČ KOJI JE PRIPADAO NEKOJ OD ZNAČAJNIJIH LIČNOSTI PROŠLOSTI VELIKA JE RIJEDKOST, TAKO DA SE NI VEĆI MUZEJI NE MOGU POHVALITI ZNATNIJIM BROJEM TAKVIH PRIMJERAKA. TOKOM GODINA IZRAVNO PORIJEKLO POJEDINOG PRIMJERKA OBIČNO SE ZABORAVLJALO, A “USMENA PREDAJA“ NIJE BAŠ UVIJEK VJERODOSTOJNA. VIĐENIJE LIČNOSTI DOBIJALE SU ZA ZASLUGE PONEKAD NA POKLON PO KOJI PRIMJERAK HLADNOG ORUŽJA NA KOME JE U PRAVILU BILO UGRAVIRANO NEKOLIKO PRIGODNIH RIJEČI IZ KOJIH SE VRLO LAKO MOGLO ZAKLJUČITI KOME JE TO ORUŽJE UISTINU PRIPADALO. TAKVO ORUŽJE SVAKAKO JE VRIJEDNIJE OD OBIČNOG.

U OVOM SLUČAJU RIJEČ JE O SABLJI KOJA JE NEDVOJBENO PRIPADALA GROFU JOHANU SALIS–SEEWISU, A DODJELJENA MU JE OD STRANE HRVATSKIH PODOFICIRA 79. PJEŠAČKE PUKOVNIJE KAO OPROŠTAJNI DAR PRILIKOM NJEGOVA UNAPRJEĐENJA U ČIN GENERALMAJORA I PRELASKA NA NOVU DUŽNOST ZAPOVJEDNIKA 71. PJEŠAČKE BRIGADE U RIJECI.

OVA SLAVNA PUKOVNIJA NOSILA JE IME GROFA JELAČIĆA A VELIKA VEĆINA NJEZINIH VOJNIKA I PODOFICIRA BILI SU HRVATI, TE STOGA I NE ČUDI ŠTO JE TEKST DAROVNICE NA SABLJI ISPISAN HRVATSKIM JEZIKOM KOJEGA JE I SAM GROF SALIS–SEEWIS TEČNO GOVORIO BUDUĆI DA JE ROĐEN U KARLOVCU. OTAC MU JE BIO HAUPTMAN GAUDENZ GRAF SALIS–SEEWIS, A MAJKA WILHELMINA POTIČE IZ STARE PLEMIĆKE OBITELJI WRANYZANY–DOBRINOVIĆ. PROŠAO JE TIPIČAN VOJNI PUT OD KADETA TEHNIČKE VOJNE AKADEMIJE U BEČU, PREKO ZAPOVJEDNIKA SVE VEĆIH I VEĆIH FORMACIJA, DO ISTAKNUTOG RATNOG JUNAKA I NOSITELJA NAJVEĆIH RATNIH ODLIČJA. OBNAŠAO JE I ČITAV NIZ POLITIČKIH FUNKCIJA, TE IZMEĐU OSTALOGA BIO VOJNI GUVERNER BEČA I ČLAN VOJNOG VIJEĆA GENERALNOG GUVERNERA ZA SRBIJU. NA OSOBNI ZAHTJEV VRAĆA SE NA PRVU CRTU BOJIŠNICE U RUMUNJSKU GDJE OSTAJE SVE DO KRAJA RATA.

11. XI 1918. GODINE KAO POSLJEDNJI ČASNIK U AUSTRO-UGARSKOJ VOJSCI DOBIVA ČIN ARTILJERIJSKOG GENERALA, A 1. I 1919. GODINE BIVA UMIROVLJEN S MIROVINOM OD 16000 KRUNA. NASTAVLJA ŽIVJETI U HRVATSKOJ, TE UMIRE U ZAGREBU 24. X 1940. GODINE.

IAKO JE RIJEČ O OBIČNOJ SABLJI PJEŠADIJSKOG OFICIRA M.1861 ONA PREDSTAVLJA ISTINSKI DOKAZ MEĐUSOBNE POVEZANOSTI HRVATA I NJIHOVE BESKRAJNE ODANOSTI SVOJIM ZAPOVJEDNICIMA U VIHORU PRVOG SVJETSKOG RATA.

NAKON GROFOVE SMRTI U VIHORU DRUGOG SVJETSKOG RATA SABLJA PREKO AUSTRIJE ZAVRŠAVA U NJEMAČKOJ GDJE JE NAKON ČITAVOG NIZA GODINA ZA BEZNAČAJNU SVOTU OTKUPLJUJE JEDAN KOLEKCIONAR.NEŠTO KASNIJE SABLJU OTKUPLJUJE JEDAN AUSTRALSKI HRVAT I ODNOSI U AUSTRALIJU OČITO S NAMJEROM DA NA NJOJ NEŠTO ZARADI.NAKON BEZUSPJEŠNIH POKUŠAJA ON SABLJU PONOVO VRAĆA U HRVATSKU ZA ŠTO UREDNO PLAĆA CARINU. TU SE RASPITUJE O NJEZINOJ STVARNOJ VRIJEDNOST I TAKO STUPA U KONTAKT SA MNOM, TE SABLJA KONAČNO ZAVRŠAVA U MOJOJ ZBIRCI. PRI TOME MORAM NAPOMENITI DA SAM SABLJU OTKUPIO PO NORMALNOJ CIJENI ZA TAKVE MODELE, TE DA U TO DOBA NISAM ZNAO SVE OVE GORE NAVEDENE PODATKE, A OČITO NI PRODAVAČ.

NAKON OPSEŽNOG ISTRAŽIVANJA PRIKUPIO SAM ČITAV NIZ PODATAKA KOJI SU ME SAMO JOŠ VIŠE UVJERILI U IZNIMNO BOGATSTVO HRVATSKE VOJNE POVIJEST, TE UČVRSTILI MOJU ISTINSKU ŽELJU DA ŠTO VIŠE OVAKVIH PRIMJERAKA OSTANE U LIJEPOJ NAŠOJ.

Srdačno Vas pozdravljam

Zlatko Čondić”