U pripremi spomen knjiga o sudjelovanju ličana u Prvom svjetskom ratu

Devedeset je godina prošlo od završetka jednog od najkrvavijih ratova u ljudskoj povijesti – Prvog svjetskog ili “Velikog” rata u kojem su stradali brojni hrvatski građani. Zavičajni klub “Stajnica” pokreće projekt izdavanja spomen knjige o sudjelovanju Ličana u ovom ratu. Time želimo iskazati počast nesebičnim žrtvama koje su sudjelovale u najgorim ratnim strahotama, u brojnim pješačkim napadima na utvrđene neprijateljske položaje i njegovo uništavajuće topništvo. Patnje koje su prošli naši ratnici, od Srbije, Karpata, Galicije, Volinije (Rusije) i Italije nisu dostojno obilježene niti povijesno istražene iako su žrtve bile stravične.

USTROJ AUSTRO-UGARSKE VOJSKE

Temeljem složenih političkih odnosa u državi Austro-Ugarska je imala tri vojne cjeline:
a) Zajedničku vojsku i mornaricu (Carsko-kraljevska vojska i bojno pomorstvo: Kaiser und königliches Heer, skraćeno K und K),
b) Austrijsku zemaljsku obranu (Kaiserkönigliche Landwehr) i Ugarsku zemaljsku obranu (königlich - ungaricher Honved-Domobranstvo). U sklopu Honveda Hrvati su uspjeli ustrojiti Hrvatsko domobranstvo s posebnim statusom koji se temeljio na Ugarsko – hrvatskoj nagodbi.
c) Pučki ustanak (Landsturm), koji je do noveliranja vojnog zakona iz 1908. postojao samo na papiru. U ratu je i taj vid vojske djelimičmo funkcionirao kao trećelinijska vojna snaga. Oni su bili bez naoružanja a često i bez časničkog i dočasničkog kadra.

Militarizacijom Europe u drugoj polovici 19. stoljeća, te razvojem vojne znanosti i potrebama za novom organizacijom u većini tadašnjih velesila dolazi do promjena vojne organizacije. Uvode se u vojni sustav nove ustrojbene cjeline ranga armijskog korpusa. Armijski korpus (eng. army corps, franc. corps d'armee, njem. Armeekorps,) kao ustaljeni, združeni sastavi postrojbi kopnene vojske javljaju se prvi put 1805. godine u francuskoj vojsci za vrijeme rata s Austrijom i Rusijom. U hrvatskoj vojnoj terminologiji za vrijeme NDH naziv za vojne snage razine korpusa bio je zbor. Taj se naziv rjeđe koristi i u sadašnjoj hrvatskoj vojnoj terminologiji.

Pred Prvi svjetski rat korpuse imaju mnoge vojske. U skladu s tim smjernicama Zajednička vojska Austro-Ugarske (K und K) imala je 1883. godine preustroj: ustrojen je 13. korpus, umjesto Glavnog vojnog zapovjedništva u Zagrebu. Korpus je pod svojim zapovjedništvom imao dvije pješačke divizije: 7. pješačku diviziju sa zapovjedništvom u Osijeku, sastavljenu od 13. osječke i 14. zemunske pješačke brigade, i 36. pješačku diviziju, sa zapovjedništvom u Zagrebu, sastavljenu od 71. riječke i 72. zagrebačke pješačke brigade. Navedene brigade imale su niže ustrojbene cjeline – pješačke pukovnije. U 71. brigadi Rijeka bile su 70. pješačka pukovnija Petrovaradin i 79. pješačka pukovnija Otočac, dok su u 72. brigadi bile 16. bjelovarska, 53. zagrebačka i 97. pukovnija. U sastavu 13. brigade bile su 52. i 78. osječka pukovnija i 13. opkoparska (inžinjerijska) bojna. U sastavu 14. brigade bile su 68. i 96. karlovačka pukovnija i 31. lovačka bojna.

U sastavu 13. korpusa bila je i 13. topnička i 8. konjička brigada Zagreb i 23. sanitetski odjel Zagreb. Kako su rasle ratne potrebe tako su se na hrvatskom ozemlju osnivale i nove postrojbe. Tijekom rata, odnosno 1918. godine bile još ustrojene 116. “slavonska” i 135. pukovnija Zagreb/Karlovac.

79. pješačka pukovnija najprije se popunjavala s područja Karlobaga, Gospića, Gračaca, Udbine, Donjeg Lapca, Korenice, Perušića, Otočca, Ogulina, Brinja, Plaškog, Rakovice, Slunja, Barilovića, Vojnića, Gline, Gvozda, Delnica, Vrbovskog i Čabra. Nakon reorganizacije vojske 1883. godine i ustroja nove, 96. karlovačke pukovnije, provedena je preraspodjela popundbenih područja. Ovime se 79. pukovnija popunjava sa područja Karlobaga, Gospića, Udbine, Gračaca, Zavalja – Korenice, Otočca, Brinja i Slunja. Time se pretežno popunjava Ličanima zbog čega dobiva naziv “Lička pukovnija”. Krajem 19. stoljeća bila je razmještena u Karlovcu i Rijeci a nakon ustroja 96. karlovačke pukovnije “79” se izmješta iz Karlovca u Otočac. Zapovjedništvo je stacionirano u Rijeci, gdje su bili I, III i IV bataljun (bojna) a u Otočcu II bataljun. U Otočcu je bio stacioniran i 31. lovački bataljun, koji se također popunjavao uglavnom Ličanima. Kasnije će on biti izmješten u Zagreb.

S područja 79. pukovnije djelomično se popunjavalo korpusno topništvo i pristožerne korpusne postrojbe ali i druge postrojbe izvan 13. korpusa.

DOMOBRANSTVO

Godine 1890., donošenjem novog Zakonskog članka o domobranstvu praktički je izjednačen položaj zajedničke vojske i domobranstva. Umjesto polubrigada uvode se domobranske pješačke pukovnije: 25. zagrebačka i 26. karlovačka (u čijem je sastavu treća bojna iz Gospića). Ove dvije pukovnije nalaze se u sastavu 83. domobranske pješačke brigade sa sjedištem u Zagrebu. Pod zapovjedništvom 84. domobranske brigade Osijek bile su 27. sisačka i 28. osječka domobranska pukovnija. U sastavu domobranstva bila je i 10. domobranska husarska pukovni¬ja Varaždin i 7. i 8. domobranski topnički divizijun (sklop) – Feldkanonen Division iz Zagreba.

Preustrojem uoči rata, 1912. godine, domobranska okružja prestrukturirana su u divizije. Tako je za VI. Domobransko okružje osnovana 42. domobranska divizija sa sjedištem u Zagrebu, koja će se proslaviti u narednom ratu.

Zbog velikih ratnih potreba tijekom 1916. godine ustrojene su nove postrojbe: 33. (Zagreb, Sisak i Karlovac) i 311. domobranska pješačka regimenta Nova Gradiška (“trahomaši”). U sastavu domobranstva bili su brojni etapni pučko-ustaški bataljuni, civilne i radne satnije, dakle čitav prateći sustav borbenog dijela oružanih snaga, u kojem je također bilo dosta Ličana.

RATNI GUBITCI 79. PUKOVNIJE I LIKE UOPĆE

Točni gubici 79. pukovnije do danas nisu utvrđeni. Međutim, iz ratnog puta postrojbe i bitaka u kojima je sudjelovala, procjenjuje se da je bilo između 4.500 – 5.500 mrtvih u direktnim borbama. Velik broj je stradao i u zarobljeništvu, osobito u Srbiji tijekom povlačenja Srpske vojske prema Albaniji, i u Rusiji tijekom revolucionarnih događaja 1917/18 godinu. U veljači 1915. zavladala je u Srbiji pošast pjegavog tifusa. Tijekom tri mjeseca od bolesti je pomrlo oko 250.000 Srba i 35.000 zarobljenika, među njima i znatan broj Ličana. Značajan broj zarobljenika stradao je i u Talijanskom zarobljeništvu, osobito nakon završetka rata.

Ukupni gubici mogli bi se kretati i do 8.000 poginulih vojnika. Značajan je broj poginuo i u Domobranstvu te u postrojbama iz drugih područja Monarhije. Može se procijeniti da je poginulo između 9.000 - 12.000 Ličana u Prvom svjetskom ratu.

Ljudski resursi bili su poseban problem u održavanju ukupne bojne spremnosti austro-ugarske vojske. Ogromni gubici na Balkanskom i Istočnom ratištu u početku rata i u nastavku na Talijanskom ratištu, zahtijevali su izuzetne napore u popuni ljudstvom. Posebno je bila kritična zadnja godina rata. U pojedinim postrojbama, potkraj 1918, koje su sudjelovale u teškim ratnim operacijama, popunjenost je bila jedva 40 %. Posebno su bila problematična za popunu područja Like i Dalmacije iz kojih je znatan broj muškaraca emigrirao u Ameriku i u zapadne zemlje. Tako u drugoj polovici rata u 79. pukovniji zatječemo brojne Bosance, Zagorce, Slavonce, Posavce i Prigorce iz okolice Zagreba.

Tabelarni pregled ratnog puta 79. pukovnije iz Otočca:

POVIJESNI IZVORI I LITERATURA

I nešto o povijesnim izvorima. Njih na strateškoj razini ima obilje, međutim, nedostaje onih na operativno-taktičkoj. Zbog toga je vrlo teško ući u sve pore vojno-povijesne stvarnosti postrojbe u istraživanju. Ne postoje sačuvani ratni dnevnici 79. pukovnije i brigada u kojima je ista ratovala kako bi se sagledao tijek vojnih aktivnosti sa svim potrebnim podacima. Tu je razinu trebalo temeljito rekonstruirati na temelju raspoloživih dokumenata i izvora. Vrlo dragocjeni izvori su Ratni dnevnik 16. bjelovarske pukovnije i, nadasve, ratni zapisi i sjećanja “Živ sam i dobro mi je” od Frane Dubravčića, pripadnika 79. pukovnije. Pukovnijske Matice umrlih daju vrlo kvalitetne podatke o mjestu, datumu i okolnostima smrti poginulih, tako da se iz njih može solidno pratiti ratni put postrojbe. Međutim, nedostaju, iz nepoznatih razloga, podaci o poginulima za prvi pohod na Srbiju iz kolovoza 1914. godine iako je pukovnija u njemu imala vrlo velike gubitke. Nešto ih više, iako nisu kompletni, postoji za drugi pohod, osobito za studeni i prosinac 1914. godine.

Strategijska razina vojnih aktivnosti Velikog rata i vojne organizacije najbolje su obrađene u nezaobilaznom djelu za istraživanje rata, koje se sastoji od sedam tomova i priloga: Österreich – Ungarn letzter krieg“, izdato u Beču između dva svjetska rata. ”Vojna enciklopedija" (10 tomova) izdata u Beogradu nakon Drugog svjetskog rata također dosta sažeto obrađuje ovu problematiku, osobito operacije u kojima je sudjelovala srpska vojska.

PRIKUPLJANJE GRAĐE

Ovim putem molimo sve građane koji posjeduju fotografije, pisma, građu i druge materijale o Ličanima u Prvom svjetskom ratu da nam ih dostave. Imena davatelja biti će objavljena u spomen knjizi posvećenoj 79. pukovniji. Ovdje objavljujemo vrlo vrijedne fotografije iz zbirke prof. Vladimira Usmiani iz Otočca i Hrvatskog državnog arhiva. Adresa: nikola.tominac@vip.hr.