Predstavljamo vam poznate Stajničane…

ČASNA SESTRA MARIJA KORONA PERKOVIĆ

U Stajnici je rođena redovnica i humanitarna djelatnica časna sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog Marija Korona Perković (Stajnica, 8. siječnja 1926 - Zagreb, 9. kolovoza 1979.). Zaređena je 1950. godine. Kao viša medicinska sestra i socijalni djelatnik radi preko 20 godina u “Radi Končaru” na zaštiti radnika, dakle onih koji su najviše ugroženi i obespravljeni. Uz sve svoje obveze uspjela je diplomirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu etnologiju i sociologiju. Odlikovala se golemim humanitarnim radom, svestranom karitativnom djelatnošću, velikom odgovornosti kao socijalni radnik prema sredini u kojoj je djelovala i mnogim redovničkim obvezama u svojoj zajednici. Uspjela je svojim posredovanjem zaposliti veliki broj nezaposlenih, spasiti brojne razbijene brakove i zaštititi novorođenčad koju je spasila i omogućila daljnji život, održati brojne seminare iz područja sociologije i karitativne djelatnosti.
 

 

MIRKO SERTIĆ

Diplomirani pravnik, rođen 1930. u Stajnici. Nakon završene osnovne škole u Stajnici kreće u bogoslovnu gimnaziju koju radi rata napušta. Godine 1947. zapošljava se u kotaru Brinje, koji će kasnije prerasti u općinu Brinje. Godine 1955. postaje tajnik općine. Godine 1963. odlazi u “Industrogradnju” u Zagrebu i radi na poslovima komercijalnog direktora, da bi nešto kasnije postao predsjednik uprave istog poduzeća. Svojim stručnim sposobnostima zaslužan da je spomenuto poduzeće postalo jedno od najjačih u državi. Zaposlio veliki broj Stajničana, čime im je riješio egzistenciju. Tijekom Domovinskog rata pomagao Stajnici. Jedan je od inicijatora poznate knjige o brinjskom kraju: “Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti”.

 

JOSIP BRACO MURKOVIĆ

Obitelj Murković bila je nositelj vrlo značajnijih gospodarskih aktivnosti u brinjskom kraju između dva svjetska rata. Zapošljavali su veći broj domaćih ljudi, čime su zadržavali domaći živalj od iseljavanja. Početkom rata njihovo veliko gazdinstvo napali su partizani i uništili. Tako je 17. rujna 1941. nestala značajna gospodarska snaga u Stajnici koja se nikada nije oporavila. Napad je izvršilo pedesetak partizana pod zapovijedanjem Ivice Lovinčića. Tom je prilikom ubijen Slave Murković, kojega je ubio partizanski aktivist Srđan Uzelac, a lakše je ranjen Vlade Murković

Preživjeli Murkovići uspijevaju nabaviti kamion i s malo spašenih stvari odlaze u Zagreb. Tu borave do 1945. godine kada većina obitelji odlazi u Austriju. U Zagrebu ostaju Vlade i Josip Murković. Međutim, kada su se partizani krajem rata približili Zagrebu i njih dvojica kreću prema Austriji. Tako su stigli do mjesta Pörtschacha, gdje ih Englezi zaustavljaju i upućuju na vlak za Italiju. Ukrcavaju ih u stočne vagone na stanici Maria Hilfe na Vrpskom jezeru. Umjesto u Italiji završavaju u Kranju. Kada su neki shvatili gdje su i što ih očekuje, otrovali su se i izvršili samoubojstvo. Bez hrane i pića nastavili su poput brojnih kolona prema Hrvatskoj. Putem su jeli travu samo da bi preživjeli.

U Ljubljani je odvojena vojska od civila. Nad vojnicima je odmah izvršena smrtna kazna bez suđenja. Josip je temeljem učeničke iskaznice stigao u Zagreb, dok je njegov stric Vlade proveden u zatvor u Savskoj cesti, gdje je ubijen. Kada se vratio u svoj stan tamo je zatekao nove stanare. Ubrzo je obolio od tifusa pjegavca zbog čega završava u bolnici. Brigu o njemu vodila je sestrična iz obitelji Crnadak. Usput polaže ispite iz 7. razreda gimnazije. Međutim, opet obolijeva od tifusa. Nakon ozdravljenja boravi kod strica (po baki) Tominca. Maturira 1946. godine i upisuje Ekonomski fakultet.

Međutim situacija se naglo pogoršava. Otac mu je u odsutnosti osuđen na smrt i konsifikaciju cjelokupne imovine. Jedna ga osoba iz Stajnice upozorava da mu je život u opasnosti. Uzima nešto najnužnijih stvari i odlazi u Austriju. Zarobljavaju ga Englezi i zatvaraju. Nakon kraćeg vremena pušten je na slobodu i spaja se s ostatkom obitelji.

Pošto je gospodarska situacija u Austriji bila vrlo teška i složena odlučuje na odlazak u Kanadu, gdje mu je živjela sestra blizanka. Od kanadskih vlasti osumnjičen je za komunističku djelatnost i ne dobiva vizu (!) Godine 1949. odlazi sa sestrom Vesnom u Argentinu. Bavili su se raznim poslovima kako bi stekli nešto financijskih sredstava, koja su dijelom slali roditeljima u Austriju. Pokušavaju roditelje dopremiti u Argentinu. Majka zbog bolesti nije mogla dobiti dozvolu za useljenje sve do 1952. godine.

Godine 1963. Josip napušta Argentinu i na nagovor prijatelja seli se u Južnoafričku Republiku. Na početku je radio kao tekstilni tehničar a kasnije je osnovao uspješno taxi poduzeće.

Ljubav prema Hrvatskoj vraća ga poslije osamostaljenja na domaće tlo. Tijekom Domovinskog rata značajno pomaže Republici Hrvatskoj, zbog čega je odlikovan s dva odličja, koja mu je pokojni predsjednik Tuđman osobno uručio u JAR (na slici u prilogu)

Danas živi sa suprugom u Zagrebu.