"Nebeska Kraljice prečista Djevo, dođosmo k tebi sad umorni svi.

Najavljivali smo hodočašće u Međugorje, a sada ćemo vam ukratko napisati kako nam je bilo, što smo prošli, vidjeli, a dojmove… oni se ne mogu ni napisati ni opisati već se moraju doživjeti, a to mogu potvrditi oni koji su posjetili svetište Majke Božje Međugorske.
Krenimo od početka…

Stajnica je u 5,30h bila prvo ukrcavanje putnika, a potom i Križpolje u kojem su nas dočekali i hodočasnici iz Lipica. Netko me maloprije upitao «jel bilo praznih mjesta u autobusu?». Ovo bi bio odgovor na to pitanje: još jedan autobus bio bi popunjen samo da su se vjernici prije javili kako bi se i taj autobus organizirao.
Putovanje je proteklo bez većih poteškoća. Jedini problem bio je izostanak dokumenta potrebnog za prijelaz preko granice zbog kojeg jedan od putnika, nažalost, nije mogao stići do krajnjeg cilja, ali i za njega su se vlč. i vozač pobrinuli kako su najbolje mogli tako da nije bilo problema.
Autobus, vožnja i dosta dalek put skratio se uz molitvu, pjesmu, razgovor, razmišljanja… U Međugorje smo stigli oko 14h gdje smo se kratko odmorili kod našeg domaćina kod kojeg smo i boravili za vrijeme ostanka u Međugorju. Predveče smo se svi zajedno uputili prema brdu ukazanja koje predstavlja jedno od tri povlaštena mjesta hodočasničkog okupljanja u Međugorju. Ostala dva su Križevac te župna crkva i prostor oko nje o kojima će biti riječi nešto kasnije.

Brdo ukazanja

To je mjesto iznad zaseoka Podbrdo u Bijakovićima gdje su vidioci prvih dana vidjeli Gospu (koncem lipnja 1981. godine). Od tada se na tom mjestu okupljaju hodočasnici na molitvu krunice. I danju i noću ondje se mogu susresti skupine hodočasnika kako se uspinju do mjesta prvog ukazanja. Na brdo ukazanja i naša skupina uspinjala se u individualnoj molitvi, dok smo kod samog mjesta ukazanja zajedno otpjevali pjesmu Majci Božjoj «Lijepa si, lijepa».
Na uzlaznoj stazi postavljeni su godine 1989. reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice, rad prof. Carmela Puzzolo iz Firence.

Župna crkva

Naveče u 19h, nakon što smo se spustili s brda ukazanja, prisustvovali smo svetoj misi u župnoj crkvi. U samoj crkvi, ali i u prostoru izvan nje, vjernici su imali priliku za svetu ispovjed, te za kupnju pobožnih predmeta, suvenira i slično.
Staru župnu crkvu, sagrađenu koncem prošlog stoljeća, srušio je potres. Nova crkva dovršena je 1969. godine te je kao i župa posvećena sv. Jakovu starijem, apostolu i zaštitniku hodočasnika. Uz crkvu je 1991. godine podignut oltar za vanjsko slavlje i dvadeset ispovjedaonica. Sagrađena je i kapelica za euharistijsko klanjanje s prostorijama za predavanje i duhovne razgovore.

Poslije mise vratili smo se na večeru, nakon koje smo imali slododno vrijeme koje su neki proveli u odmoru, neki i dalje u molitvi u prostorijama crkve, a neki u pjesmi do ranih jutarnjih sati.

Sljedeće jutro započelo je već u 6,30h doručkom, a nakon njega krenuli smo prema Križevcu.

 

Križevac

Skupine vjernika i pojedinci na tom mjestu obavljaju pobožnost Križnog puta idući od postaje do postaje. Tako smo i mi hodali polako od postaje do postaje, koje smo predvodili vlč. Josip i ja, te u razmišljanju polako stizali vrhu. Pojedinci su iskazali posebno štovanje hodajući bosim nogama te na taj način prinijeli svoju žrtvu. Prvih godina postaje su bile označene drvenim križevima. 1988. godine uz te križeve su postavljeni brončani reljefi - postaje Puta križa, rad talijanskog kipara Carmela Puzzolo.
Križevac je brdo iznad Međugorja. Tu su stanovnici sela Međugorje 1934.godine na uspomenu 1900. obljetnice Isusove smrti podigli osam metara visok betonski križ kojeg vjernici, hodočasnici u molitvi obilaze i klanjaju mu se svatko sa svojim molitvama i nakanama.
Križevac se razvio u povlašteno mjesto štovanja Kristove muke i postao Kalvarijom međugorskog svetišta.

Više o Međugorju i samom svetištu možete pronaći na stranici http://medjugorje.hr.nt4.ims.hr

Nakon ručka, oko 12h, pozdravili smo domaćina koji nas je za vrijeme boravka u Međugorju doista srdačno dočekivao i posluživao i istom ljubaznošću na odlasku pozdravio.
Do 14h još smo se nalazili u prostorima župne crkve, gdje smo mogli prisustvovati na misi (u 13h) ili iskoristit vrijeme za još jedan obilazak i pogled na samo svetiše ili za kupnju još nekih suvenira. Ovdje moram spomenuti, što mogu primijetiti i svi oni koji su posjetili Međugorje, da se ovdje osim razvitka sakralnog prostora, možda u još većoj mjeri razvila turistička, a s njom i poduzetnička zona. No, sve u svemu, pravim vjernicima prvi pogled i prvo mjestu u srcu, nakon ovakvog putovanja, uvijek će zauzimati vjera i duhovni darovi Majke Božje.

Na kraju ovog izvješća moram još reći da će ovo putovanje svima ostati u lijepom sjećanju budući da smo od prirodnih (lijepo i sunčano vrijeme) i od društvenih uvjeta (srdačnost vozača, domaćina u Međugorju, raspjevanih putnika) imali svu naklonost, a nadamo se da će takvih hodočašća biti još mnogo.

Međugorje