Velika Gospa
Fri, 15.08.2014. - 20:04 — Branka Pavlović
Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalim, kršćanski autori sv. Bernard, sv. Antun Padovanski i drugi.
Nekoliko je Marijanskih svetišta i u Gospićko-senjskoj biskupiji koja su još od jučer glavna odredišta mnogih hodočasnika i kojima su povodm ovog dana, Marijinog dana, upravo ta svetišta centar svita . U našoj općini svake je godine posebno slavlje jer je to ujedno i Dan općine Brinje. Program kroz tri dana obilježen je svečanom sjednicom, polaganjem vijenaca, procesijom i Misom, a najzadnje i narodnim veseljem.
Više o programu u Brinju na OPĆINA BRINJE.
Mene je put ove godine odnio u Oštarije, stoga evo nekoliko riječi o Majci Božjoj Oštarskoj - "Gospi od Čudesa".
Crkva u Oštarijama (nekada zvanim Otok ili Otočec), na posjedu krčkih knezova Frankopana, neosporno je najveća sakralna građevina Krbavske biskupije u srednjem vijeku, a posvećena je Čudesnoj Gospi od Otoka.
Oštarska crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Čudesa u srednjem je vijeku svakako bila jedno od poznatijih Gospinih svetišta na tlu Hrvatske. Nalazi se na brežuljku iznad rijeke Mrežnice. Ta se lokacija tada zvala Otočec, neki misle, zbog otočića usred rijeke Mrežnice, stotinjak metara uzvodno od Marmontova mosta. U doba pisanja Modruškog urbara objavljenog godine 1486. nije još bilo zabilježeno ime Oštarije. Modruški urbar je prvi dokument u kojem su zabilježena 32 naselja na području Modruškoga feuda, među njima i naselje Otočec.
Zanimljivo je da su Oštarije od prvih početaka, tj. prvih pisanih vijesti, bile na glasu kao mjesto čudesnih uslišanja. Ubrzo nakon izgradnje crkve knez Stjepan je, preko krbavskog biskupa Franje Modrušanina, ishodio da tadašnji papa Pio II. svojom bulom izdanom u Sieni 1459. da oštarskom svetištu neke posebne povlastice. U toj buli, izdanoj na latinskom jeziku, spominje se “Ecclesia Beatae Mariae Virginis de Miraculis” ili prevedeno na hrvatski “Crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa”. Ovaj je naslov crkva dobila po brojnim uslišenim molitvama i čudesima, koja su se tu događala. Time je ona postala zavjetno mjesto širega katoličkog područja.
Ma gdje (i ako) bili na današnji dan, a i svakoga dana našeg života, Blažena Djevica Marija posebna je u životu svakog vjernika. Ona i Josip trebali bi nam biti primjer svima, a posebno supružnicima bez kojih nema ni obitelji. Sjetite se reakcije Josipa kad je saznao da je Marija trudna...nije mu bilo svejedno, mislio je da ga je Marija izdala, ali ljubav prema njoj i vjera u Boga dali su mu snagu da prihvati tu činjenicu, da vjeruje da je ona doista blažena među svim ženama i da joj treba vjerovati. Bez međusobnog povjerenja, ljubavi, podrške i vjere, nema ni zdrave obitelji.
Završit ću ovaj članak s citatima nepoznatog autora na koje sam nedavno naletila, a koji su toliko snažni i istiniti i koje smatram prikladnima baš za današnji dan i baš za one kojima je vjera možda, zbog nekih životnih situacija, poljuljana...
"Tražio sam snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao um i tijelo da mogu raditi.
Tražio sam hrabrost...
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.
Tražio sam ljubav...
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam usluge...
I Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...
Ali dobio sam sve što mi je trebalo!"
Izvori: ŽUPA OŠTARIJE
