Zelena oaza na Ličkome kršu

 Kako je doslo do imena “Stajnica”? 

Stari ljudi ovoga kraja tvrde da mjesto Stajnica nekada se zvalo “Ostavnica” jer se vec desetljecima ostavljaju ova ljepa polja, sume, pasnjaci I brda. Zasto ljudi napustaju Stajnicu?

 

Sto tjera ljude ispod ovoga podneblja da odlaze u daleki svijet I ostavljaju njive ,pasnjake I brda koja ne skrtare plodom? Presao sam par kilometara od Murkoviceve Pilane putem do Vujakov a da nikoga nisam sreo da bi porazgovaral. Stajnica izgleda pusta, praznih polja u jeku ljeta, a kako se I vidi u brdima se nade po par ovaca sa jednim cobanom tamo gdje ih je nekada bilo pedesetak.
Steta da prirodno bogastvo koje je podareno ovome Lickom mjestu nema nikakvog utjecaja na poticaj I razvoj bilo kakve industrije da mjesto Stajnica koliko toliko stane na noge I ozivi.
Prirodna voda koja izvire na vise mjesta poznata je kao jedna od najcistijih pitkih voda u Hrvatskoj, koja igra veliku ulogu u uzgajanju potocnih rakova I pastrve.
Suma koje ima u izobilju od bukve, jele, smreke I bora jedan je od dobrih izvora za poticaj izgradnju drvne industrije I prerade drveta kao sto je I nekada poznati gospodin Murkovic obavljao I zaposljavao mnostvo ljudi iz Stajnice I okolice.
Sa izgradnjom Auto ceste Zagreb-Split koja prolazi kroz mjesto Jezerane dolazi do mogucnosti I ponude turizma za domace I strane ljude kojima je tek kako potrebam svijez zdrak i cista priroda koje na svu srecu Stajnica posjeduje u Izobilju.
U toku razgovora sa nekoliko ljudi primjetio sam da cak neki imaju I Internet pristup na svjetsku Web mrezu I elektronsku postu, koja je danas nezamislivi dio komunikacije u savremenom svijetu.

Ova Stajnicka prioda smjestena ispod same Velike Kapele bogata tisinom a poremecana tek kojim zvukom traktora, motorne pile I zvona praporaca iz daljine godi covijeku .
Cistoca zdraka zudno se uvlaci u svaku poru, kao sto se pozudno udisu gutljaji hladne vode sa svijezeg Stentinog Vrila na kojem je moj djed Toma u davna vremena mlio zito na vodeno kolo uz lampu petrolinku sa pjesmom daleko u noc. 

Zasto sam u daljini sa foto kamerom u rukama I bacio pogled iznad Jablanova u kojima su se utapljali posljednji suncani zraci, ugledao to prekrasno sumovito Brdo iznad Stenticevog Vrila I pomislio samo jedno.

“Niti ja u dalekoj Kanadi, niti toliki drugi koji su napustili svoju Stajnicu, nikad nece moci zaboraviti ovu prekrasnu “Zelenu oazu na Lickome Krsu”.

 

T. Perkovic (Stenta)

Grimsby, Ontario

Canada