Novosti iz dijaspore

 Skoro pa 100 godina odkako je djed napustio Stajnicu I otisao za Argentinu I nikad se vise nije vratio, njegovi potomci tj. druga generacija je odlucila preci 20000km I posjetiti to djedovo mjesto ispod Velike Kapele.

Pa krenimo redom.

Davne 1926 godine dva brata Stipa I Pera Perkovic Stenta iz Stajnice  odlucise potraziti bolji zivot na drugoj strani svijeta  u obecanoj zemlji, zemlji u  kojoj je ekonomija rasla I zivot bio bolji. I tako krenuse u 25-26-toj godini zivota na svoj zivotni put prema Argentini sa ostalim deckima iz Like. Teska srca al u nadi da ce se vratiti uskoro  kupit nesto zemlje I sagradit kucu. Putovalo se 3 mjeseca brodom I nakon dolaska u Argentinu zivot je krenuo svojim tokom, bilo je posla, novaca  I nade da budu se vratili jednoga dana natrag u Stajnicu  o cemu su I sanjali. No ipak  ti se snovi srusise,  neposredno nakon dolaska za nekih par godina ekonomia u Argentini  okrenula se naglo na gore, nastala je nestasica u zaposlljavanju, novac je gubio vrijednost I jedino rijesenje je bilo ostati tu gdje jesi jer nazalost drugog izbora nema.

Nedugo nakon toga stize pismo iz daleke Argentine u kojem pise svojem bratu Tomi Stenti u Stajnicu.

“Dragi brate vratili bi se natrag u Liku ja I brat al nemamo za kartu, nema posla nema novaca, ostajemo ovdije”. Bile su to kratke I teske rijeci odluke napisane rukom covijeka koji je vec predvidio svoju sudbinu .

Nedugo nakon toga Stipin brat gubi zivot u jednome rudniku I Stipa ostaje sam u dalekoj Argentini. Daleko od svoje Like I njegove Stajnice koju je je sanjao iz noci u noc, svoje malo selo u podnozju zelene Velike Kapele  bilo je tako blizu a tako daleko, a u tudem svijetu daleko, daleko nostalgija dusu para za Stajnicom, curama I tamburama. Godine su prolazile Stipa se ozenio sa Argentinkom I imao 5 djece od kojih je najstariji sin Louis Pablo I njegov mladi brat Oscar Esteban ostali u kontaktu sa rodbinom u Stajnici.

Pisma su dolazila na nasu adresu 80-tih godina I to na Spanjolskom jeziku. U to vrijeme bilo je tesko naci prevoditelja koji bi mogao procitati i prevesti Spanjolski jezik na Hrvatski, tako da se samo po slikama moglo zakljuciti da I oni zele odrzati kontakt sa ocevem familijom u starome kraju. Javljali su se za Bozic, Uskrs I sa razglednicom iz nekoga putovanja,  a I mi bi se njima javili na isti nacin ali na Hrvatkom jeziku kojeg ni oni nisu razumijeli.

Godine su prolazile I kontakti se izgubili.  Danas uz pomoc Inteneta I drustvenih mreza stvari se odvijaju drugacije tako da sam pokusao da stupim u kontakt sa njihovom djecom sto je I poslo za rukom.  Znao sam da Oscar Esteban koji nam je cesto pisao slao je I slike od svoje djece, kcer Veronica I sin Dario.  Na drustvenoj mrezi pronasao sam Veronica Perkovic u Chubut Argentina I poslao poruku. Nedugo zatim stigla je I poruka natrag koja glasi:

Tom ja jesam Veronica Perkovic, moj djed je Stipa Perkovic koji nije vise ziv,  moj tata je Oscar Esteban Perkovic koji je nedugo umro, I on je pisao njegovoj familiji u Lika, Croatia mislim da se ona zove Vera Perkovic, ali nisam sigurna dali smo mi rodbina.

Pozdrav iz Argentine

Veronica Perkovic

 

Znao sam da sam na pravome putu, pitao sam mamu dali ima jos ta pisma sto stu pisali od Strica Stipe sinovi iz Argentine I naravno da je arhiva bila spremna I dostupna za nekoliko minuta. Poslikao sam I poslao natrag Veronici pisma koja je pisao njezin otac. Odgovor je stigao brzo.

Tom to je pisao moj tata mi smo rodaci !!!!

I tako je sve krenulo, nedugo zatim javio se I brat Dario koji mi je rekao. “Volim Hrvatsku I navijat cu za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu, zemlju mojega djeda o kojoj je uvijek nama pricao, a ti mi molim te posalji kockasti dres od Reprezentacije Hrvatske kojeg cu nositi sa ponosom”.

Tokom razgovora rekao sam im da posjedujemo I Web Stranicu od Zk Stajnica gdje mogu naci pregrst informacija o Stajnici. Nedugo zatim javila se Veronica sa ovim rijecima:

Znas isprintala sam sve sto se moglo isprintati sa www.stajnica.com I napravila sebi jednu ogromnu knjigu, moj tata da je ziv za njega bi bilo ovo nesto neopisivo, uvijek je zelio da otide I vidi Stajnicu I Hrvatsku. On nije mogao ali znas ja dolazim ove godine. Moram vidjeti gdje se moj djed rodio I to zeleno polje ispod brda Velike Kapele.

 

Sredinom Lipnja, skoro pa 100 godina poslje doputovala je Veronica  Stipina unuka u Liku u mjesto Stajnica. Stara kuca u kojoj je roden djed Stipa I dan danas sluzi kao drvarna no ipak uspijela je obstati I oprti se zubu vremena  kao da je znala da ce se vratiti Stipini potomci i prekoraciti preko staroga praga.
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

 

I ovo su njezine rijeci:

 

Rodena sam u Argentini od majke Argentinke I oca pola Hrvata pola Argentinca. Nisam nikada ni mogla pomislit da postoji ovako ljepa Zemlja daleko od Argentine na drugome kraju svijeta. Nerazumijem zasto ljudi napustaju ovako ljepu zemlju I odlaze?  Znas lipo mi je u Stajnici, ljudi su gostoljubivi i prihvatili su me kao da sam rodena ovdije, ne razumijem Hrvatski jezik ali osjecam I razumijem ove ljude I njihovu dobrotu. Ovdje ima jako puno prirodne ljepote, Velika Kapela je carobna planina sve je zeleno I cisto a Stajnicko polje je prekrasno I tako ljepo mirise pokosena trava. Plitvice su raj na Zemlji, a Jadransko more je velicanstveno. Ljudi su dobri ovdije  svi mi nude kafu, sljivovicu I pivu to mi se svida, volim to. Volim Zagreb grad drevne culture, a Zadar i Kalelarga je kao iz Bajke.

Volim ovu zemlju ja sam dio Hrvatske I Hrvatska je dio mene, Krv nije Voda !

 

Vratit cu se opet !

Veronica 

 

 Kako je doslo do imena “Stajnica”? 

Stari ljudi ovoga kraja tvrde da mjesto Stajnica nekada se zvalo “Ostavnica” jer se vec desetljecima ostavljaju ova ljepa polja, sume, pasnjaci I brda. Zasto ljudi napustaju Stajnicu?

 

Sto tjera ljude ispod ovoga podneblja da odlaze u daleki svijet I ostavljaju njive ,pasnjake I brda koja ne skrtare plodom? Presao sam par kilometara od Murkoviceve Pilane putem do Vujakov a da nikoga nisam sreo da bi porazgovaral. Stajnica izgleda pusta, praznih polja u jeku ljeta, a kako se I vidi u brdima se nade po par ovaca sa jednim cobanom tamo gdje ih je nekada bilo pedesetak.
Steta da prirodno bogastvo koje je podareno ovome Lickom mjestu nema nikakvog utjecaja na poticaj I razvoj bilo kakve industrije da mjesto Stajnica koliko toliko stane na noge I ozivi.
Prirodna voda koja izvire na vise mjesta poznata je kao jedna od najcistijih pitkih voda u Hrvatskoj, koja igra veliku ulogu u uzgajanju potocnih rakova I pastrve.
Suma koje ima u izobilju od bukve, jele, smreke I bora jedan je od dobrih izvora za poticaj izgradnju drvne industrije I prerade drveta kao sto je I nekada poznati gospodin Murkovic obavljao I zaposljavao mnostvo ljudi iz Stajnice I okolice.
Sa izgradnjom Auto ceste Zagreb-Split koja prolazi kroz mjesto Jezerane dolazi do mogucnosti I ponude turizma za domace I strane ljude kojima je tek kako potrebam svijez zdrak i cista priroda koje na svu srecu Stajnica posjeduje u Izobilju.
U toku razgovora sa nekoliko ljudi primjetio sam da cak neki imaju I Internet pristup na svjetsku Web mrezu I elektronsku postu, koja je danas nezamislivi dio komunikacije u savremenom svijetu.

Ova Stajnicka prioda smjestena ispod same Velike Kapele bogata tisinom a poremecana tek kojim zvukom traktora, motorne pile I zvona praporaca iz daljine godi covijeku .
Cistoca zdraka zudno se uvlaci u svaku poru, kao sto se pozudno udisu gutljaji hladne vode sa svijezeg Stentinog Vrila na kojem je moj djed Toma u davna vremena mlio zito na vodeno kolo uz lampu petrolinku sa pjesmom daleko u noc. 

Zasto sam u daljini sa foto kamerom u rukama I bacio pogled iznad Jablanova u kojima su se utapljali posljednji suncani zraci, ugledao to prekrasno sumovito Brdo iznad Stenticevog Vrila I pomislio samo jedno.

“Niti ja u dalekoj Kanadi, niti toliki drugi koji su napustili svoju Stajnicu, nikad nece moci zaboraviti ovu prekrasnu “Zelenu oazu na Lickome Krsu”.

 

T. Perkovic (Stenta)

Grimsby, Ontario

Canada 

Ogromno Licko srce kucat ce za drugog covjeka u SAD

"Zelji smo da nesto dobro izade iz ove tragedije , moj je brat svojom smrcu ulljepsao Bozic trima obiteljima, kroz suze je govorio Tom Zivcic na sprovodu".

Tisuce ljudi u podedjeljak su se oprostile od kanadskog policajca hrvatskog podrijetla od mame Licanke i oca iz Generaskog Stola. John (Ivica) Zivcic 34 god. stradao je na duznosti u teskoj prometnoj nesreci 30tog studenog, Hrabri je policajac u neoznacenom automobilu jurio za vozacem za kojega su sumljali da je pijan ili drogiran. Tijekom potjere izletio je iz ceste i udario u drvo. Od teskih ozljeda opsanih za zivot preminuo je u bolnici dva dana poslje. Nakon njegove smrti obitelj je odlucila darovati njegove organe. Imao je rijetku krvnu grupu. Njegovo veliko Licko srce spasit ce pacijenta u SAD a njegovi bubrezi dvojicu ljudih u Toronto, onosno je otkrio brat Tom. U vrlo emotivnom govoru kazao je da su im vrijednosti i vrline usadili roditelji Hrvati, te da je njegov brat oduvijek sanjao o tome da postane policajac.

Preuzeto sa :http://www.lika-online.com/svicarska-donacija-obitelji-bicanic-vidakovic/

Da veliko ličko srce nema granica pokazali su nam naši Ličani iz Švicarske koji su se prošloga vikenda 23. studenog okupili u Zurichu kako bi održali „Ličku večer“ na kojoj su se između ostalog skupljala sredstava za pomoć obitelji Bićanić-Vidaković iz Lipica.

Obitelj Nevenke Bićanić je u listopadu stradala od strašnog požara koji im je odnio sve; ostali su bez krova nad glavom, bez odjeće i obuće, bez ikakvih dokumenata te u zadnji tren izvukli živu glavu iz vatrene stihije. Od toga stravičnog događaja proteklo je mjesec i pol u kojem su se mnogi dobri ljudi javili te je svatko na svoj način pomogao nesretnoj obitelji skromnih materijalnih primanja. Općina Brinje je također sudjelovala u pomoći obitelji Nevenke Bićanić te je donirala građevinski materijal za izgradnju jedne etaže kuće. Osim toga, članovi Zavičajnog kluba Brinjaka  „Sokolac“ iz Zagreba darovali su materijalnu pomoć (hrana, odjeća i tehnička roba). 

Prije nekoliko dana stiglo nam je jos jedno iznenadenje. Nas Stajnicar Dario Murkovic porijeklom iz Stajnice iz poznate familije Murkovic, koji zivi i radi u Kanadi objavio je jednu staru fotografiju iz njegove arhive slika na stranici Zk "Stajnica"otvorenoj na Facebook. Rijec je o slici koju je slikala njegova teta Beata uljanim bojama na platnu iz davne 1933 godine, a tema je žižićevo vrilo i Štentine Mlinice.

Ovom prilikom puno mu se zahvaljujemo za suradnju, a vama ostavljamo  jedan dio zanimljive i dragocjene povjesti mjesta Stajnica.

Glazbeni sastav Narodni dar vratio se iz Kanade gdje je imao više nego uspješnu turneju. Na put su krenuli 27.12. Prvi nastup imali su 29.12 u Mississaugi gdje ih je dočekalo veliko veselje naših ljudi u Kanadi. Sve su oduševili svojom odličnom svirkom. Za doček Nove godine ponovno su svirali u Mississaugi gdje se okupilo preko 650 Ličana, ali i drugih Hrvata koji su se zaželjeli dobre stare ličke i hrvatske pjesme. Ne treba reći da da su dečki ponovno oduševili. Organizator dočeka je bio hrvatski klub Karlovac koji već tradicionalno organizira doček za Hrvate u Mississaugi.Dvorana je bila rasprodana nekoliko tjedana unaprijed. Karte nije bilo ni za lijek. Prema riječima organizatora bila je ovo najbolje organizirana novogodišnja fešta u posljednjih 15-ak godina. Fešta je potrajala do dugo u noć. Prema riječima pojedinih ovo im je bio najljepši i najbolji doček u životu. Bilo je puno mladih, što nije bio slučaj prošlih godina.

Zadnji nastup dečki iz Narodnog dara imali su 5.01. Scenarij isti, opet se tražila karta viška. Ovaj put su svirali u Oakville. Bila je to još jedna fešta o kojoj će se dugo pričati. Kako se kaže, sve što je lijepo kratko traje, tako i ova turneja, ali smo uvjereni da je ovo tek početak dobrih svirki Narodnog dara van bare.

T.J. / lika-online.com

Danny i Jeanette Perkovich posvojili su Nathana kad je imao samo pet mjeseci. Danny je praunuk Ivana, koji je početkom prošlog stoljeća iz Brinja došao u SAD

 

"Želio bih otići i u Brinje, gradića iz kojeg je moj pradjed otišao u Ameriku. Više nemamo rodbine u Lici, ali svejedno bih volio vidjeti rodno mjesto pradjeda Ivana - kaže Nathan."

 

Jezeranska Noc U Mississaugi

Hvala Bogu i Sv. Jurju zastitniku nase drage, crkve u Jezeranama da nam je nasa planirana zabava, sa koje su sakupljeni novcani prilozi namjenjeni za obnovu nase Jezeranske crkve, prosla kako je bilo planirano.

Hvala svima Jezerancima i njihovim prijateljima koji su se odazvali i dali novcane priloge svatko po svojoj mogucnosti. Sakupljena suma od $13, 250.00  CAD je poslanu Velecasnom Juri Tuteku u nase drage Jezerane.

Naš stalni dopisnik iz Kanade Zdenko Vavro poslao nam je slike iz Mississauge, Ontario sa banketa održanog 24. travnja 2010. godine u Župi hrvatskih mučenika, gdje se prikupljala pomoć za obnovu jezeranske crkve. Od Bore Vranića očekujemo detaljniji tekst o čitavoj manifestaciji.

Evo kako to izgleda u Kanadi. Hvala Zdenku na slikama.

Galerija slika!