Oluja se definira kao enormna promjena u atmosferi, uzrokuje mnoga oštećenja. I naša Oluja,
prouzrokovala je štošta. Dovela je do gubitaka naših najmilijih, članova naših obitelji i unijela tugu u mnoge domove. Iako prvotna zamisao Oluje leži u oslobađanju teritorija, nečije obitelji su tu bitku izgubile. Izgubile su jednu, jer su izgubile svoje voljene, a sve to dovelo je do još jedne-one najteže-bitke za preživljavanje. Iako novčano potpomognuti, trebali su tragati za sigurnom egzistencijom. Znate zašto ? Zbog one najveće praznine, praznine u srcu. Niti jedna praznina džepa s time se ne može mjeriti. Nerijetko se ljudi osvrću na benefite, ali nije li život najveći ? Nakon svega, uslijedio je prijezir, tuga i bijes. Udovice sa svojom djecom morale su nastaviti svoj životni put, nailazile su na osude, nitko nije primjećivao njihovu borbu. Borbu za život. Borbu za preživljavanje. Uplakane majke koje i danas tuguju za svojom djecom. Očevi koji su se trudili svojim sinovima postaviti temelje za život, a u kojima oni nisu stigli uživati. Sve je to što prati obitelji poginulih, obitelji koje su sekundarne žrtve rata. Obitelji čiji su članovi ostavili živote za boljitak svih nas. Djeca koja svoje očeve nisu poznavali, djeca koja se svojih očeva sjećaju u magli, a opet ih vole. Vole ih više od svega. Zato se zapitajte prije, nego li sudite.
Ostavite zavist iza sebe i ponosite se. Ponosite se, jer su vam omogućili slobodno koračanje ovom zemljom. Ponosite se, jer oni su dali život i za vas. Nesebično su ga ustupili kako bi mi danas slobodno koračali ovim tlom.
Na ponos i slavu, odajmo im počast svima. Hvala Vam !
