Škola u Stajnici - oživljava stara ruševina

Škola u Stajnici...koliko puta ste poput mene prošli pokraj te zgrade gledajući je i misleći si „Bože, kolika zgrada stoji prazna i kako naočigled propada“. Zgrada koja je nekad vrvjela dječjim glasovima, zgrada koja čuva tisuće i tisuće zgoda i nezgoda učenika i njihovih učitelja, zgrada koja je već odavno izgubila svoj sjaj i svoju čar i stoji poput tužne vrbe u samom centru našeg sela...

Naši roditelji, bake i djedovi rado će se prisjetiti 60-ih godina s ulomkom o toj novoj školi izvučenog sa foruma „Naša lika“:

Od 1958. godine zbog velikog broja učenika nastava se održavala u kući Tome Sertića- Tikvice i u školi na Kolišću, kada je uvedena osmogodišnja škola. Škola je najprije bila četverogodišnja a zatim šestogodišnja i na kraju osmogodišnja. Uvođenjem osmogodišnje škole bilo je potrebno osigurati i veće kapacitete školskih zgrada. Takva situacija zahtijevala je izgradnju novih kapaciteta, osobito iz razloga što su đaci iz okolnih sela-Jezerana, Črnca, Razvale i Lipica išli na nastavu od petog do osmog razreda u Stajnicu. Za tu je potrebu preuređena jednokatna zgrada nekadašnjeg zadružnog doma koji je izgrađen 1947. godine. Nova škola započela je s radom školske godine 1962/63 i zadovoljavala je za ono vrijeme svojim kapacitetom. Na katu je imala četiri učionice i sanitarni čvor, dok je u prizemlju bila zbornica, ured upravitelja i tajnika kemijski i fizikalni laboratorij i improviziranu prostoriju za tjelovježbu. Prvi direktor bio je Bogdan Vuksan. Godine 1963. stajničku školu pohađao je 241 polaznik. Učitelji su bili Bogdan Vuksan
(upravitelj), Vinka Ledenko, Ljerka Mesić, Blanka Harapin, Katica Vidaković i Đurđa Bjelobrajdić. Kratko vrijeme radio je i naš Stajničan Ivica Biondić, danas profesor na Učiteljskokj akademiji u Zagrebu. U to je vrijeme bila vrlo aktivna folklorna i dramska sekcija. Zabilježeno je da je zima 1968/69. g. obilovala snijegom zbog čega su đaci onemogućeni u redovitom dolaženju na nastavu punih osam dana.
Među česte organizacijske promjene osnovnog školstva spada i ona iz 1973. g. kad je osnovan Centar osnovnog obrazovanja »Narodni heroji Brinja« s tadašnjim osnovnim organizacijama udruženog rada »Srđan Uzelac« u Brinju, «Ljubica Gerovac« u Stajnici i »Ivica Lovinčić« u Križpolju.
Veliku ulogu u osuvremenjavanju škole u Stajnici imao je nastavnik i upravitelj Jure Perković-Svitina. Poslije 1971. izgrađeni su školski stanovi kako bi se poboljšao standard prosvjetnog osoblja. Izgrađena su i asfaltirana igrališta za tjelovježbu i športske igre. Školska zgrada je u to vrijeme znatnije obnovljena. Nažalost, sve to nije spriječilo daljnja iseljavanja stanovništva. U tom su vremenu učitelji i nastavnici bili Anica Šprajc, Ivica i Savka Mesić, Anica Krznarić, Ludvig Kušanić, Ivica Šimunić, Mandica Pavlović, Marica Lasić i Zora Kranjčević.
Najpoznatiji stajnički prosvjetni djelatnik Jure Perković - Svitina, poklonio je 31 godinu rada stajničkojškoli, odgojivši brojne generacije.

 

Članak iz ličkih novina iz 1962.godine:

U zadnjih nekoliko mjeseci počelo se šuškati da škola dobiva novog vlasnika koji će od nje nešto novo napraviti. Zasigurno ste i vi baš poput mene koliko s oduševljenjem slušali te priče, toliko i pomalo s nevjericom da će išta od toga biti. Međutim, prije par dana škola u Stajnici privukla je pažnju svojih mještana i svih nas koji smo dio društvenih mreža gdje su osvanule ove fotografije:

Sve ono priče odjednom postaju stvarnost! Sve ono o čemu se šuška mjesecima postalo je zbilja. Naša stajnička škola, naša stara ruševina počela je oživljavati, a sve zahvaljujući obitelji Perković koja je donedavna živjela i radila u Švicarskoj i koja se bez razmišljanja odučila vratiti u svoje selo. Povratak nije značio ležanje i uživanje u ličkom zraku nego i ulaganje u Stajnicu, ulaganje u budućnost Stajnice! Što će točno od škole koja se trenutno preuređuje biti to još obitelj Perković, točnije njihova snaha Antonija s kojom sam vodila razgovor, ne odaje. No, jedno je sigurno, ova škola postat će izvor novih radnih mjesta, nove nade za brojne žitelje našeg kraja i učinit će centar naše Stajnice onakvim kakav on treba i biti.

Nadam se da je škola tek početak obnove starih ruševina i da će biti motivacija i ostalima za nove ideje i nove poduzetničke pothvate kojima bi i Murkovićev dvor i pilana jednog dana oživjeli.

Do tada, uživajmo bar u oživljavanju škole, jer za to naše malo selo i to je veliki pothvat! 

Sretno obitelji Perković u realizaciji ideje!