Novosti iz kluba

SRETAN USKRS

 

Foto: Godišnja skupština ZK Stajnica u Zagrebu

 KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM

Udruga ZK Stajnica dodijelila priznanja za popularizaciju zavičajne baštine

Predsjednik ZK Stajnica, Nikola Tominac, jučer je na redovnoj skupštini dodijelio priznanja pojedincima koje je upravni odbor ZK Stajnica odlučio nagraditi za očuvanje zavičajne baštine, a koju isti šire svijetom putem našeg web portala (www.stajnica.com) i fb stranice Priče iz ličkog kraja.

Priznanja su ujedno i motivacija za daljnji rad kako njima samima tako i svim ostalim mladima, ali i starijima koji to žele i mogu, da se pridruže. 

Ana Biškupić (Brinje): „Živim u Brinju. Završila sam srednju ekonomsku i nakon toga višu Ekonomiku poduzetništva. Trenutno radim kao asistent u nastavi u školi u Brinju. Bavim se svim i svačim. Imam razne hobije, al najviše se bavim pirografijom. Iako već duže vrijeme pišem „po naši“ priče iz našeg kraja, moram priznati da mi je čast što sam i službeno postala dio ove uredničke ekipe na ZK Stajnica jer sam i sama dijelom Stajničarka. Moja baka rodom je iz Tominčeve drage. Tako da se sa veseljem pridružujem portalu i nastojat ću uljepšavati stranicu kako svojim tekstovima tako i svojim slikama. Ne kaže se zabadava „Krv nije voda“.“

Verica Dasović (Otočac): „Djevojčko prezime mi je Draženović. Rođena sam 23.12.1968. u Otočcu. Osnovnu i srednju školu završila sam u rodnom mjestu, Pedagoski fakultet u Rijeci te privatnu školu za strane jezike u Splitu. Sudjelovala sam u Domovinskom ratu kao prevoditelj pri 133. Brigadi te se nakon rata zaposlila u osnovoj školi Luke Perkovića Brinje gdje sam provela devet godina na radnom mjestu nastavnika engleskog jezika. Godine 1998. postala sam majka te se zaposlila u osnovnoj i srednjoj školi u Otočcu kao predavač engleskog sve do 2009.g. kada odlazim na radno mjesto organizatora kulturnih programa u Gackom pučkom otvorenom učilištu Otočac. U svom radu uvijek sam usko povezana sa glazbom jer sam završila i glazbenu školu što mi je pripomoglo u vođenju FD OTOČAC i drugih glazbenih manifestacija. Animiram djecu i mlade kako bi očuvala tradiciju i narodnu baštinu. Pišem za društvene stranice kako na književnom jeziku tako i na čakavskom dijalektu kao lik Kate Ottozez.“


Andrea Halgota (Stajnica): „Rođena sam u Zagrebu. Cijelo djetinjstvo dolazila sam u Stajnicu baki i djedu, na vikende i praznike. U ljetu 2002.godine moja se obitelj doselila u Stajnicu. Tada sam bila stara 11 godina i najljepše godine odrastanja provela sam u Stajnici. Kasnije me život opet vratio u Zagreb na nekoliko godina školovanja. Ponovno sam se vratila u svoj kraj 2012.godine. Danas imam sina za kojega kažemo da je pravi mali Stajničar, jer mu je i tata iz Stajnice. Odlučili smo ostati živjeti ovdje, doduše, u Jezeranama, ali kako smo na stajničkoj cesti, zna se kamo "naginjemo". U našem je kraju mladih ljudi sve manje, ali svejedno ne postoji mjesto na svijetu gdje bi nam bilo lijepo kao ovdje. I da, želim da moje dijete odrasta na ovom našem svježem zraku i upozna sve ljepote prirode, sačuva tradiciju našeg malog kraja i voli svoje mjesto onoliko koliko ga mi volimo.“

Ivan Tominac (Dugo Selo): "Rođen sam 11. veljače 1995. godine. Moj identitet po ocu pripada Stajnici. Još od najranijeg djetinjstva boravio sam u zavičaju, a još u tinejdžerskim godinama počeo sam ga poistovjećivati s osjećajem slobode. Danas živim i školujem se u Zagrebu, a svojim htijenjima nerijetko prkosim društvenim standardima. Štujem individualnost, a u svijetu točaka biram biti kugla. Pokretačem mojih tekstova i poezije navodim emociju, a sve što se vidi s polja jest emocija pretočena u pisanu riječ. Pisati za ZK Stajnica znači pisati o meni, onome što jesam i onome što želim postati."

Branislav Martinović (Zagreb): „Korijeni su mi na Baniji i u Slavoniji, a rođen sam u Zagrebu. Nikada nisam ni mislio da će ijedan drugi kraj pronaći mjesto do mog srca i zavući mi se pod kožu. Međutim, Lika me osvojila na prvu. Još prije par godina kada sam prvi puta došao u taj kraj s kolegom s posla, koji je rodom iz Stajnice, to mjesto postalo mi je baš poput mjesta odakle mi sežu korijeni. Čist zrak, neopisiva ljepota prirode, srdačni ljudi...postali su motivacija za moje stihove posvećene Lici. Branka je bila prva koja ih je uočila i pitala me može li ih objaviti na fb stranici Priče iz ličkog kraja i portalu ZK Stajnica. Tako je sve počelo... Stih po stih, pjesma po pjesma... i evo priznanja od ZK Stajnice koje mi poticaj i motivacija da pišem i dalje. Inspiracije, siguran sam, neće nedostajati. “

I šlag na kraju, „trio“ koji je tu od samih početaka djelovanja web portala ZK Stajnica. Tom Perković-Štenta (Kanada), Mato Tominac (Zagreb) i moja malenkost, Branka Pavlović. O nama ne treba puno govoriti. „Dva mušketira i dama“. Mušketiri koji su tehnička podrška i glavni administratori portala, od kojih je Štenta zaslužan i za e-časopis kojeg čitate jednom mjesečno. Dama...ah ma znate da bez ženske ruke ni kuća nema duše, pa tako ne bi imao i ovaj naš portal.

Za kraj preostaje još samo da napišem stihove našeg Ivana Tominca napisane baš za ovaj članak:

''U zavičaj se vraćam na pute svoje,
na pute gdje sreća nosi život,
u zavičaj koji za me posebne je boje.''

POZIVNICA: Godišnja skupština ZK Stajnica


 

Urbroj: 02-2017.

Zagreb, 06. veljače 2017.

 

P O Z I V N I C A

 

ZA GODIŠNJU (REDOVNU) SKUPŠTINU

 

Poštovani,

temeljem članka 30. Statuta ZK Stajnica iznimna mi je čast pozvati Vas na redovnu skupštinu Zavičajnog kluba "Stajnica", koja će se održati dana

3. ožujka 2017. (petak) s početkom u 18,00 sati u zgradi Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27 (kod katedrale).   

U prilogu vam dostavljamo uplatnicu za članarinu  za 2017. godinu koja i nadalje iznosi 50,00 kn. Molimo Vas da zbog realizacije planiranih aktivnosti predmetni iznos što prije uplatite, na čemu Vam unaprijed zahvaljujemo, a time ispunimo statutarnu obavezu.

 

Veselimo se Vašem odazivu!

 

Ako ih upita starost gdje im je bila mladost...

Lica i imena koja su već duže vrijeme prisutna na portalu, sada su i službeno dio web ekipe ZK Stajnica. Znam da je čovjeku uvijek lakše pisati o drugima nego o sebi samome, ali ovaj trio uspjela sam nagovoriti da ipak stave na trenutak sve na stranu i napišu par rečenica o sebi...

Andrea Halgota: Rođena sam 26.2.1991., u Zagrebu. Cijelo djetinjstvo dolazila sam u Stajnicu baki i djedu, na vikende i praznike. U ljetu 2002.godine moja se obitelj doselila u Stajnicu. Tada sam bila stara 11 godina i najljepše godine odrastanja provela sam u Stajnici. Kasnije me život opet vratio u Zagreb na nekoliko godina školovanja. Ponovno sam se vratila u svoj kraj 2012.godine. Danas imam malenog skoro četverogodišnjeg sina za kojega kažemo da je pravi mali Stajničar, jer mu je i tata iz Stajnice. Odlučili smo ostati živjeti ovdje, doduše, u Jezeranama, ali kako smo na stajničkoj cesti, zna se kamo "naginjemo". U našem je kraju mladih ljudi sve manje, ali svejedno ne postoji mjesto na svijetu gdje bi nam bilo lijepo kao ovdje. I da, želim da moje dijete odrasta na ovom našem svježem zraku i upozna sve ljepote prirode, sačuva tradiciju našeg malog kraja i voli svoje mjesto onoliko koliko ga mi volimo.

Ivan Tominac: Imam 21 godinu, a po ocu sam iz Stajnice, točnije Tominčeve drage. Danas živim i školujem se u Zagrebu. Po mnogočemu nisam specifični Stajničar, no kada trebam opisati ljepotu svog kraja ne ostavljam si prostora za susprezanje. Volim individualnost, a ne volim dvoličnost. Volim duge razgovore i pisanje, a ne volim besciljnost. Relativno sam svestran, trenutno student na dva studija i uvijek otvoren za nova iskustva. Kao relativno mlad mogu ustvrditi: ''Uspjeh se najteže oprašta.'' Osim toga, biti svoj najveća je vrijednost! Omiljeni citat mi je '' Ne daj nikome da priguši tvoje svjetlo, samo zato što mu sija u oči.'
 
Ana Biškupić: Rođena sam 21.3. 1989. Živim u Brinju. Završila sam srednju Ekonomsku i nakon toga višu Ekonomiku poduzetništva. Trenutno radim kao asistent u nastavi u školi u Brinju. Bavim se svime i svačime. Imam razne hobije, al najviše se bavim pirografijom.
Iako već duže vrijeme pišem „po naši“ priče iz našeg kraja, moram priznati da mi je čast što sam i službeno postala dio ove uredničke ekipe na ZK Stajnica jer sam i sama dijelom Stajničarka. Moja baka rodom je iz Tominčeve drage. Tako da se sa veseljem pridružujem portalu i nastojat ću ovu web stranicu ukrašavati kako svojim tekstovima tako i slikama. Ne kaže se badava „Krv nije voda“.
 *  *  *
Svi su oni različiti izgledom, karakterom, zanimanjima, ali jedno im je, baš kao i svima nama, zajedničko: ljubav prema rodnom kraju, ljubav prema Lici i posebno našoj Stajnici.
Vjerujem da je ovo samo početak širenja djelovanja naših mladih i da će ih biti i mnogo više.
Jednoga dana ako ih upita starost gdje im je bila mladost, uzdignute glave moći će reći:
 "Nije važno gdje ni kako smo mladost provodili, svoju smo Liku uvijek u srcu nosili, o njoj govorili i ponosno o njezinoj prošlosti i sadašnjosti pisali!" 

Časopis Vila Velebita: Povodom 25 godina rada

Povodom 25 godina rada i djelovanja Udruga Ličana "Vila Velebita" izdala je izvanredan broj istoimenog časopisa u kojem je, između ostalog, opisan rad i djelovanje ZK Stajnica u tom razdoblju.

KLIKNITE! PROČITAJTE! POGLEDAJTE!

SRETAN USKRS

POZIV NOVIM ČLANOVIMA

 

FOTO: Godišnja skupština ZK Stajnica 2016.

KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM!