Povijest i kulturno stvaralaštvo

Obilježena 210. obljetnica “Rata iz 1809.godine” u Malborghettu – Ogulinski graničari pod zapovjedništvom Milete pl. Vučetića od Brinja s pravom se smatraju austrijskim Leonidom

Izvor: nacionalno.hr


Predstavnici HVIDR-e NZI-NZZ i Udruge Reda Hrvatske Krune zajedno sa predstavnicima veteranskih i povijesnih udruga Austrije,Italije i Slovenije,obilježili su 210. obljetnicu “Rata iz 1809. godine”, vođenog između austrijske i francuske vojske. Za hrvatsku vojnu povijest važne su bitke za Malborghett i Predil, naselja na tromeđi Austrije, Slovenije i Italije i borbe protiv generala Augustea Frédérica Marmonta u tijeku njegova pohoda iz Dalmacije kroz Liku prema Beču. U tom je ratu Lika pretrpjela iznimno velike ljudske gubitke i teška stradanja od upada Turaka u pograničnom pojasu s Bosnom, kao i na smjeru povlačenja Marmontove vojske prema Beču.

U uvodu je potrebno dati prikaz društveno-političkih odnosa koji su u to vrijeme vladali u Europi. “Napoleonovi ratovi” obuhvaćaju vojne aktivnosti koje je vodila Francuska od prekida Amienskog mira 1803. pa do sloma 1815. godine. U želji da se obrane od Napoleona europske zemlje, predvođene habsburškim carstvom, stvorile su Petu protunapoleonsku koaliciju i pokrenule novi rat 1809. godine. Sami rat iz 1809. godine bio je vrlo složen i vodio se na većem dijelu Europe.,a bojišnica se protezala od Španjolske i Italije na jugu do Poljske i Njemačke na sjeveru. Pod zapovjedništvom nadvojvode Karla, jedna armija prelazi 10. travnja 1809. rijeku Inn i upada u Bavarsku. Armija nadvojvode Johanna (Innerösterreichischen Armee) upada iz Klagenfurta (Koruška) i Ljubljane u sjevernu Italiju, tada pod francuskom upravom. U sastavu ovih snaga značajno su zastupljeni hrvatski vojnici, osobito krajiške graničarske pukovnije. Treba napomenuti da su na području sadašnje Like i dijela Korduna djelovale četiri nacionalne graničarske pješačke pukovnije: Lička (prva), Otočka (druga), Ogulinska (treća) i Slunjska (četvrta).

U ovom prilogu obraditi ćemo samo dvije bitke, težišno pratimo ratni put glavnih protagonista iz Ogulinske treće nacionalne graničarske regimente i Slunjske četvrte nacionalne graničarske regimente, čije su dvije bojne iz svake regimente u početku napadnih aktivnosti bile u sastavu 1. divizije/9. korpusa, skupine generala Kálnássy von Kálnása.Budući da je Prusija u ovom ratu ostala neutralna, Napoleon se mogao spremiti na odlučujuću bitku koju je zasnivao na strateškom iznenađenju. Protivno mišljenju većine svojih generala, odlučio je glavninu snaga usmjeriti isključivo prema Beču, te je pozvao svoje vojskovođe iz Italije i Dalmacije da krenu prema toj bojišnici. Doslovce je zanemario eventualno negativne posljedice poraza u ratnim operacijama u Italiji, Tirolu, Varšavskom vojvodstvu i u Dalmaciji. Vojnička logika i vrhunsko vojno umijeće nalagala mu je da sve karte baci na jednu točku: bitku kod Vagrama blizu Beča, koja je trebala odlučiti o sudbini rata. Vrlo rizična odluka, ali uz dosta ratne sreće u konačnici se pokazala ispravnom. Iz Francuske je žurno prebacio 36.000 ljudi. S tim snagama prelazi Dunav 4. srpnja, a 6. srpnja pobjeđuje nadvojvodu Karla u krvavoj bitci kod Vagrama. U ovoj će bitci sudjelovati ukupno oko 330.000 vojnika obje strane, a poginut će ih oko 51.000. Nakon teških borbi kod Znojma 11. srpnja, nadvojvoda Karlo je prisiljen zatražiti primirje koje je potpisano 12. srpnja. Nakon habsburških poraza potpisan je 14. listopada 1809. mir u Schönbrunnu.

U ožujku je 1809 Ogulinska regimenta s dvije bojne pod zapovjedništvom brigadira Čivića krenula u Italiju, a treća pričuvna bojna pod bojnikom Šljivarićem (Slivarić) krenula je u sklopu tzv. “Opservacijskog korpusa” zajedno s glavninom ličkih snaga drugoga poziva prema Dalmaciji protiv Marmontovih snaga. Zadaća “Opservacijskog korpusa” bila je zaštita lijevog krila nadvojvode Johanna od Marmontovih snaga. Kao prethodnica glavnih napadnih snaga Čivićevi “Ogulinci” imaju nekoliko žestokih sukoba tijekom prodora prema Veroni, osobito kod Pordedonea i Sacilea (16. travnja) gdje su zarobili mnogo protivničkih vojnika. Nakon neuspjeha nadvojvode Karla u Bavarskoj i odluke o povlačenju nadvojvode Johanna iz Italije, “Ogulinci” su sada u zaštitnici snaga u povlačenju, dakle, opet u intenzivnim borbama.

Jedna od najznačajnijih epizoda naslovljenoga rata je obrana klanca Malborghetta (tal.: Malborghetto, slov.: Naborjet) u svibnju 1809., koji će zbog iskazanog herojstva branitelja u službenim austrijskim izvještajima i literaturi dobiti naziv “Austrijski Termopili”. Ta je obrana označena kao jedna od najvećih herojstava u austrijskoj vojnoj povijesti, a njezini sudionici Ogulinski graničari pod zapovjedništvom Milete pl. Vuchetich-a (Vučetića) od Brinja, s pravom se smatraju austrijskim Leonidom, jer su tri dana štitili svoje snage u povlačenju protiv glavnine francuske Južne armije.Nakon što je nadvojvoda Karlo 22. travnja pretrpio teški poraz u Bavarskoj, morao se žurno povući s glavninom svojih snaga iz sjeverne Italije prema Beču. U tijeku povlačenja nadvojvode Johanna vode se žestoke borbe. Od rijeka Piave i Tagliamenta povlači se nadvojvoda prema gradiću Tarvisu, gdje su 13. svibnja stigle njegove iscrpljene snage. Tu je planirao zaustaviti nadiruće Francuze od ulaska u operativan prostor pokrajine Koruške, ali bez uspjeha. Glavni smjer povlačenja išao je dolinom rijeke Felle kroz selo Malborghetto i dolinom rijeke Soče preko prijevoja Predila u Julijskim alpama.

U zoru 14. svibnja u utvrdu Malborghetto ulazi 2. odjel 3. ogulinske krajiške regimente, što ga je za obranu odredio podmaršal grof Albert Gyulai. Odjel se sastoji od Jezeranske kumpanije (satnije) čije je zapovjednik satnik Mileta pl. Vučetić i Modruške s ukupno 344 branitelja. Tijekom 15. svibnja prodrla je dosta jaka prethodnica francuske armije prema Malborgettu. Zbog toga posada utvrde prekida poslove na utvrđivanju i sprema se za obranu. Dolazi do prvih sukoba u kojima je zaustavljeno francusko napredovanje. Sutradan francuski general Grenier šalje svoje izaslanike koji pozivaju posadu na predaju, ali im je zapovjednik obrane negativno odgovorio. Francuzi pokušavaju novi proboj, ali su dočekani djelotvornom vatrom. Osvanuo je 17. svibanj. Još uvijek budni ali iscrpljeni branitelji su se spremali na završne borbe i sigurnu smrt. Po izjavama svjedoka, zapovjednik obrane održao je posljednji govor na hrvatskom jeziku, kojim je ohrabrio svoje vojnike, spremne u izvršavanju povjerenih im zadataka. To je bio uvod u odlučujuću bitku – francuske kolone sa svih strana kreću na utvrdu. Oko jedan sat poslijepodne probijen je dio utvrđenih palisada u donjem dijelu utvrde, što je omogućilo Francuzima povoljniji položaj za nastavak borbi. Nastaju krvave borbe prsa o prsa. Dok poginule branitelje nije imao tko zamijeniti, preko njihovih mrtvih tjela stizale su nove i svježe francuske snage. U daljnjoj borbi Francuzi uspijevaju s tri strane osvojiti i posljednju topničku bitnicu koju je branila Vučetićeva posada. Među posljednjima hrabro pogiba i Vučetić, a zajedno s njim graničarai iz Drežnice i mnogo pješaka iz Jezeranske kumpanije. Budući da je Ogulinska regimenta nakon sklopljenog mira, ustupljena Francuzima,točni gubici iz tog vremena nisu se mogli utvrditi poglavito jer dokumenti i izvještaji iz kojih bi se to mogli utvrditi bili su djelomično uništeni. Prema raspoloživim izvorima i dokumentima od 268 Hrvata poginuo je 81,ranjeno 120, a točan broj zarobljenih i nestalih nikada nije utvrđen. Bitka za Predel(Predil) odvijala se gotovo u isto vrijeme kada i bitka za Malborghetto. Obilježavanjem 210.godišnjice hrvatska delegacija prisjetila se njihovih vojničkih djela, odala im počast i dostojno se poklonila njihovoj žrtvi tamo negdje u Apama.

Više slika na nacionalno.hr

 

210 godina "Rata iz 1809. godine"

Tijekom ove godine obilježava se 210. obljetnica "Rata iz 1809. godine", vođenog između austrijske i francuske vojske. Brojni su Ličani stradali u tim borbama, osobito u bitkama za Malborghett i Predil, naselja na tromeđi Austrije, Slovenije i Italije, te borbi protiv generala Augustea Frédérica Marmonta tijekom njegova pohoda iz Dalmacije kroz Liku prema Beču. Ovom prilikom želimo odati počast stradalima u tim borbama o kojima možete više saznati na sljedećim linkovima na kojima se nalaze radovi našeg Nikole Tominca: 

1. HRVATSKE KRAJIŠKE PUKOVNIJE U FRANCUSKO-HABSBURŠKOM RATU 1809. GODINE (II) Marmontov rat u Lici i Dalmaciji
2. HRVATSKE KRAJIŠKE PUKOVNIJE U FRANCUSKO-HABSBURŠKOM RATU 1809. GODINE

Albrecht Adam  "Bitka kod Malborghetta"

Emisija: Hrvatska mjesta pijeteta Prvog svjetskog rata

"Grobovi vojnika raznih zaraćenih strana iz 1. svjetskog rata dobro su održavani tijekom godina, no kako je Hrvatska bila na gubitničkoj strani, a jugoslavenska država nije držala do žrtava onih koji su poginuli boreći se za propalo carstvo, hrvatski grobovi ostali su neobilježeni ili zapušteni. Stogodišnjica završetka velikog rata suočila nas je s tim naslijeđem…"

Emisiju možete pogledati na: VIDEOTEKA HRT  ili klikom na sliku (Napomena: otvorit će vam se  prozor za logiranje koje možete učiniti putem Google ili Facebook računa, potom u tražilicu upišete naziv emisije koji piše u naslovu ovog članka).

 

LIČKE PJEŠAČKE POSTROJBE AUSTROUGARSKE VOJSKE U BORBAMA TIJEKOM 1918. GODINE (Nikola Tominac)

Ovaj je prilog posvećen stotoj obljetnici Prvoga svjetskog rata i pripadnicima ličke 79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca (K.u.K. Otočaner Infaterieregiment Graf Jellačić Nr. 79.), poznatije kao "Jelačićevci" i 26. domobranske pješačke pukovnije iz Karlovca iz 42. domobranske pješačke divizije u čijem je sastavu bila bojna Ličana iz Gospića.1 U njemu je opisano njihovo sudjelovanje u zadnjoj godini rata.
Na temelju raspoložive stručne literature i izvorne arhivske građe iz fundusa Austrijskoga državnog arhiva - Österreichisches Staatsarchiv (ÖeStA) – Kriegsarchiv (KA) i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu (HDA), prvenstveno iz sačuvane operativne dokumentacije, izvještaja o bitkama, listama gubitaka, matičnih knjiga umrlih i ostale dostupne dokumentacije, autor obrađuje tijek bitaka tijekom 1918. godine. Vojna terminologija prilagođena je sadašnjoj službenoj hrvatskoj terminologiji, a ondje gdje to nije bilo moguće navedeni su usporedno hrvatski i austrougarski pojmovi, osobito za vojne činove i formacije.

Cijeli tekst pročitajte na: Ličke pješačke postrojbe austrougarske vojske u borbama tijekom 1918. godine. 

E-knjiga: "Kurzgefasste Geschichte des k.u.k. Otočaner Infanterie-Regiment Graf Jellačić Nr. 79 und seiner Stammregimenter"

E-knjiga "Kurzgefasste Geschichte des k.u.k. Otočaner Infanterie-Regiment Graf Jellačić Nr. 79 und seiner Stammregimenter" ("Kratka povijest c. i k. otočke pješačke pukovnije grofa Jelačića br. 79 i njezinih pukovnija-prethodnica"), koja govori o ličkoj vojnoj povijesti nalazi se linku Kurzgefasste Geschichte des K.u.k. Otočaner Infanterie-regiments Graf ... 

Mesici Rod i Zavicaj

 Nova E-knjiga Lika Pressa i Lickih Novina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Izvor: http://www.licke-novine.hr/

 

Za download Kliknite na Link ispod:

 

Nikola Tominac: Ličani u Velikom ratu - Bitka za Karpate 1915. godine

Izvor: Glasgacke.hr 

 

U zadnjem broju znanstvenog časopisa Senjski zbornik, p

ublikacije kojakontinuirano od 1965. godine izlazi u izdanju Senjskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Senj, pukovnik Nikola Tominac objavio je vrlo zanimljiv rad o sudjelovanju 79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca ili Jelačićevaca u Zimskoj bitki za Karpate 1915. godine: „LIČANI U "VELIKOM RATU" Zimska bitka za Karpate, siječanj – travanj 1915.“.

Rad je nastao istraživanjem i proučavanjem arhivskoga gradiva i dosad nekorištene literature u hrvatskoj historiografiji.

Podsjetimo, K.u.K. Otočaner Infanterieregiment Graf Jellačić Nr. 79. popunjavala se sa širokog područja Primorja i središnje Hrvatske, od Rijeke, Crikvenice, Senja, Sv. Jurja do Karlobaga, od Otočca, Brinja, Jezerana, Ogulina do Slunja, od Korenice, Gospića, Udbine do Gračaca. U kasnijoj povijesnoj literaturi ova je otočka pukovnija nazvana „Lička pukovnija“.

 "Nastavak na sljedecoj stranici">>

Svako ljeto ista priča – Katarina u Tominčevoj Dragi

Tominčeva Draga smjetila se sjeveroistočno u Stajnici, a danas broji jako malo živućih. Svega par kuća, par prezimena i puno lijepe prirode. Ljeti se skupi štogod ljudi, pa selo postaje mjesto zbivanja i dogodovština.

Svako ljeto sredinom srpnja i ne isključivo istog datuma u tom malom mjestu skupi se ljudi. Dolaze proslaviti misu povodom proslave Katarine. Iako je zapravo pravi povod proslave održavanje mise na blagdan Gospe od Karmela. To je katolički blagdan koji bi se formalno obilježava 16. srpnja. U Dragi to nekada bude dan prije ili nekoliko dana kasnije. Tradicija je nekako iskorijenila taj naziv i nametnula svoj, pa tako danas slavimo Katarinu. Zašto to biva tako teško je zaključiti, no da blagdan promiče vrijednost svakako stoji.

Tog dana brojimo ljudi više, no ikada i ne smetaju nam. Priželjkujemo ih svake godine u što većem broju, jer tokom tog vremena krajem osim molitve kola smijeh i dobra beseda. Okupljaju se stari, mladi i djeca. Obavezno jutrom i prijepodne mještani nastoje odzvoniti nekoliko puta, a zvuk zvona širi se i izvan samog sela. Poneka baka u to vrijeme već pješači prema kapelici, dok lokalne gđice vade odjeću isključivo za posebne prigode. Iako se misa održava na otvorenom, od velikog je značaja za mještane i nerijetko se oslovljava svečanošću. Takozvani god dešava se jednom godišnje i tada je poželjno biti dotjeran čak i ako si dan prije kopao krumpir ili izvlačio trupce iz obližnje šume. U to vrijeme skupljaju se i članovi obitelji iz različitih krajeva Hrvatske, naročito Tominci lojalni svom kraju.

Nije isključivo da se završetkom mise ori pjesma, a proslava u obližnjim kućama ovdašnjih stanovnika potraje i dugo u noć. Uz ugodno društvo i pokoju časicu vrijeme ne igra ulogu, a i zašto ne kad Katarina nije svaki dan.

Prisjetimo se kako je to bilo godine 2009. : KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ VIDEO!

Naše djetinjstvo ispod Kapele Licke gore Zelene

 Kako smo živili 70-80-ih ? ? ?

 

Lej vako !

Voziti se autom to je bil doživljaj,bez zaštitni pojaseva i Airbagova. Dobro se sićam, ljuljali smo se na pisti podno gradine, vozili se na becikelu bez zaštitne kacige i zaštite za lakte i kolena, pili smo vodu iz maljkovca ,šicarovog, pejnovićevog vrila I Stajnicke jaruge. Je nam ca bilo ?? Ajde  ni bakterij ni gljist, ni parazitov.

Delali smo drvene romobile I popravljali stare bicikljine šnjimi se spušćali niz Maljen I niz Glavicu I u toj munjeniji shvativši tek na kraju da nemamo nikakovi brenzi nakon nekoliko padova zaustavljali bi se blisnuvši u drvo ili se sfuzali na bok u pesak, ali ni tad ni bili nekakovog saobraćaja baš. Otac i mater pušćali su nas van pod uvjetom da se vratimo do južine ili vičere a mi se obično vrati kad se dobro zaškuri pa bez jila u krevet.

I je nam ča bilo?? 

U školu smo išli samo ujutro a do kuće iz škole bilo je svega i svačesa, ni bilo mobitela tako da ni niki znal kadi smo, zausput  pusili smo Lorda I Filter 160 a regularna je bila Opatija ako slucajno niko je jimal Marlboro on je bil predcjednik opcine medu nami I niko ni znal ca je Astma, Bronhitisi, Karcinomi a padali smo svud i svakud  I ni se islo svako malo pa kod dotura,  niti se islo kod Kiropraktora  I Akompuriste, bože me oslobidi nit se ki žalil na koga,nit je ki bil kriv zač....

Jili smo sve,masti i kruva, ocvirke, slaninu, kobasice a i šnel nokle i nismo imali problema sa težinom niti kolesterolom u krvi jer smo non stop bili u laufu.

Jednu Coctu pilo nas je preko nekoliko iz iste flaše i ni bilo nikakove zaraze.

Ni bilo ni kompjutorov, ni DVD ni 500 kanalov na TV, jedna antena stajala nakrivljeno na kuci ka je vatala prvi program I jedno dvaput u godini drugi I sve se znalo čace bit na TV kad je crtani a kad film u osam, a ni bilo ni Nintenda  ni oni "On Line" igara ali je zato bilo pravog prijateljstva.

Misali smo beton, utovarevali prikolice peskom, nosili vrice cimente I japna pod pauzom I niko ni visil u Gym niti pil proteine  nego je bilo palente, kiseline I mlika I polic I ocvirak, prsuta, slanine I zelja iz bacve I svi smo bili jaki I nismo smrcali, niti kasljli jer doktor u Brinju je delal jednokratno a apoteka u Brinju je jimala  samo Andolov, Apaurinov I sode bikarbona, al  bili smo zdravi, zadovoljni I Veseli !!!!!

Slusali smo Prljavo Kazaliste, i Juku Stubljica, Crvenu Jabuku, Daniela, Nove Fosile I Srebrna Krila a u Birtijama na kazetofonima do daske su rukali Meho Puzic I Safet Isovic, Serif Konjevic I Hanka Paldum a mi skupa snjima !

Presnimavali smo kazete I snimali radio stanice al pivalo se zagrljeni I bome na sav glas, I ni bilo Michael Jacksona, Jole, Dj Krmka I Gibonija I iPod sa 64 Gb memorije I milijon MP3 napunjeni fila  I ljutnje jer je baterija krepala I ni trajala duze od 8 sati. I nam je bilo lipo, ehhhhh !!

Cuvali smo krave I ovce jigrali belu uz Jarugu, vatali ribe I rake, prije Mandalene bi svaku noc ganjali Loptu I nabijali kondiciju I nismo jimali Profi Adidasove trenirke I kopacke, al smo mogli izdrzat jigrat na suncu celi dan I dat gol iz 15 metri bez Milijon Eura potpisanog ugovora I Ferrarija u sajeru I vikendice u Dubrovniku. Bilo smo zadovoljni I sretni ko u raju !

Prevozna sredstva su nam bila većinom Ford "Tabanus" ,špekulalo se najviše kod osnovne škole, pogotovo u Leto udri po nogometu I sedi  pred skolom do kasno u noc igralo se kauboje i indijanaca, žmirili, igrali nogomet I kosarku i još čuda toga da sad ne nabrajam.....



U školi ni bilo psihologa, psiholog je bila šiba i ravnalo(drveno i dugačko), slušali smo učitelje i jimali smo slobodu, uspjehe, neuspjehe, odgovornost i bezbrižnost. Prepisevali zadace, lektire I bizali iz nastave, visili po gostijonama I razvlacili Harmonike I pivali na sav glas “ Preko Kapele, Brinje moje” da, da dragi moji !!

Ni bilo Diska niti Nocni klubova, al je zato bilo sedi na traktor il pisice do Brinja na Subotu navecer jer se sprema ples u Vatrogasnom domu i svira TNT, plesali smo sa curama I pitali odma oce ti bit cura I buduca zena, e I nismo visili nas 300 na sanku I gljedali kako cure plesedu same, a “trava se palila” tek nakon ca je viska  ostalo I ni se moglo vise metnut u stalu . Kuci se tek islo drugi dan popodne jer se ni trebalo zurit I letit ke muva bez glave kako se to dela danas.

Uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu kad je to sve bilo, a je bilo je......bili smo sretni....imali tako malo a tako puno.......

Bijaše to naša lipa mladost  




Keke I Stenta