Povijest i kulturno stvaralaštvo

 Nova E-knjiga Lika Pressa i Lickih Novina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Izvor: http://www.licke-novine.hr/

 

Za download Kliknite na Link ispod:

Izvor: Glasgacke.hr 

U zadnjem broju znanstvenog časopisa Senjski zbornik, p

ublikacije kojakontinuirano od 1965. godine izlazi u izdanju Senjskog muzejskog društva i Gradskog muzeja Senj, pukovnik Nikola Tominac objavio je vrlo zanimljiv rad o sudjelovanju 79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca ili Jelačićevaca u Zimskoj bitki za Karpate 1915. godine: „LIČANI U "VELIKOM RATU" Zimska bitka za Karpate, siječanj – travanj 1915.“.

Rad je nastao istraživanjem i proučavanjem arhivskoga gradiva i dosad nekorištene literature u hrvatskoj historiografiji.

Podsjetimo, K.u.K. Otočaner Infanterieregiment Graf Jellačić Nr. 79. popunjavala se sa širokog područja Primorja i središnje Hrvatske, od Rijeke, Crikvenice, Senja, Sv. Jurja do Karlobaga, od Otočca, Brinja, Jezerana, Ogulina do Slunja, od Korenice, Gospića, Udbine do Gračaca. U kasnijoj povijesnoj literaturi ova je otočka pukovnija nazvana „Lička pukovnija“.

 "Nastavak na sljedecoj stranici">>

Tominčeva Draga smjetila se sjeveroistočno u Stajnici, a danas broji jako malo živućih. Svega par kuća, par prezimena i puno lijepe prirode. Ljeti se skupi štogod ljudi, pa selo postaje mjesto zbivanja i dogodovština.

Svako ljeto sredinom srpnja i ne isključivo istog datuma u tom malom mjestu skupi se ljudi. Dolaze proslaviti misu povodom proslave Katarine. Iako je zapravo pravi povod proslave održavanje mise na blagdan Gospe od Karmela. To je katolički blagdan koji bi se formalno obilježava 16. srpnja. U Dragi to nekada bude dan prije ili nekoliko dana kasnije. Tradicija je nekako iskorijenila taj naziv i nametnula svoj, pa tako danas slavimo Katarinu. Zašto to biva tako teško je zaključiti, no da blagdan promiče vrijednost svakako stoji.

Tog dana brojimo ljudi više, no ikada i ne smetaju nam. Priželjkujemo ih svake godine u što većem broju, jer tokom tog vremena krajem osim molitve kola smijeh i dobra beseda. Okupljaju se stari, mladi i djeca. Obavezno jutrom i prijepodne mještani nastoje odzvoniti nekoliko puta, a zvuk zvona širi se i izvan samog sela. Poneka baka u to vrijeme već pješači prema kapelici, dok lokalne gđice vade odjeću isključivo za posebne prigode. Iako se misa održava na otvorenom, od velikog je značaja za mještane i nerijetko se oslovljava svečanošću. Takozvani god dešava se jednom godišnje i tada je poželjno biti dotjeran čak i ako si dan prije kopao krumpir ili izvlačio trupce iz obližnje šume. U to vrijeme skupljaju se i članovi obitelji iz različitih krajeva Hrvatske, naročito Tominci lojalni svom kraju.

Nije isključivo da se završetkom mise ori pjesma, a proslava u obližnjim kućama ovdašnjih stanovnika potraje i dugo u noć. Uz ugodno društvo i pokoju časicu vrijeme ne igra ulogu, a i zašto ne kad Katarina nije svaki dan.

Prisjetimo se kako je to bilo godine 2009. : KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ VIDEO!

 Kako smo živili 70-80-ih ? ? ?

 

Lej vako !

Voziti se autom to je bil doživljaj,bez zaštitni pojaseva i Airbagova. Dobro se sićam, ljuljali smo se na pisti podno gradine, vozili se na becikelu bez zaštitne kacige i zaštite za lakte i kolena, pili smo vodu iz maljkovca ,šicarovog, pejnovićevog vrila I Stajnicke jaruge. Je nam ca bilo ?? Ajde  ni bakterij ni gljist, ni parazitov.

Delali smo drvene romobile I popravljali stare bicikljine šnjimi se spušćali niz Maljen I niz Glavicu I u toj munjeniji shvativši tek na kraju da nemamo nikakovi brenzi nakon nekoliko padova zaustavljali bi se blisnuvši u drvo ili se sfuzali na bok u pesak, ali ni tad ni bili nekakovog saobraćaja baš. Otac i mater pušćali su nas van pod uvjetom da se vratimo do južine ili vičere a mi se obično vrati kad se dobro zaškuri pa bez jila u krevet.

I je nam ča bilo?? 

U školu smo išli samo ujutro a do kuće iz škole bilo je svega i svačesa, ni bilo mobitela tako da ni niki znal kadi smo, zausput  pusili smo Lorda I Filter 160 a regularna je bila Opatija ako slucajno niko je jimal Marlboro on je bil predcjednik opcine medu nami I niko ni znal ca je Astma, Bronhitisi, Karcinomi a padali smo svud i svakud  I ni se islo svako malo pa kod dotura,  niti se islo kod Kiropraktora  I Akompuriste, bože me oslobidi nit se ki žalil na koga,nit je ki bil kriv zač....

Jili smo sve,masti i kruva, ocvirke, slaninu, kobasice a i šnel nokle i nismo imali problema sa težinom niti kolesterolom u krvi jer smo non stop bili u laufu.

Jednu Coctu pilo nas je preko nekoliko iz iste flaše i ni bilo nikakove zaraze.

Ni bilo ni kompjutorov, ni DVD ni 500 kanalov na TV, jedna antena stajala nakrivljeno na kuci ka je vatala prvi program I jedno dvaput u godini drugi I sve se znalo čace bit na TV kad je crtani a kad film u osam, a ni bilo ni Nintenda  ni oni "On Line" igara ali je zato bilo pravog prijateljstva.

Misali smo beton, utovarevali prikolice peskom, nosili vrice cimente I japna pod pauzom I niko ni visil u Gym niti pil proteine  nego je bilo palente, kiseline I mlika I polic I ocvirak, prsuta, slanine I zelja iz bacve I svi smo bili jaki I nismo smrcali, niti kasljli jer doktor u Brinju je delal jednokratno a apoteka u Brinju je jimala  samo Andolov, Apaurinov I sode bikarbona, al  bili smo zdravi, zadovoljni I Veseli !!!!!

Slusali smo Prljavo Kazaliste, i Juku Stubljica, Crvenu Jabuku, Daniela, Nove Fosile I Srebrna Krila a u Birtijama na kazetofonima do daske su rukali Meho Puzic I Safet Isovic, Serif Konjevic I Hanka Paldum a mi skupa snjima !

Presnimavali smo kazete I snimali radio stanice al pivalo se zagrljeni I bome na sav glas, I ni bilo Michael Jacksona, Jole, Dj Krmka I Gibonija I iPod sa 64 Gb memorije I milijon MP3 napunjeni fila  I ljutnje jer je baterija krepala I ni trajala duze od 8 sati. I nam je bilo lipo, ehhhhh !!

Cuvali smo krave I ovce jigrali belu uz Jarugu, vatali ribe I rake, prije Mandalene bi svaku noc ganjali Loptu I nabijali kondiciju I nismo jimali Profi Adidasove trenirke I kopacke, al smo mogli izdrzat jigrat na suncu celi dan I dat gol iz 15 metri bez Milijon Eura potpisanog ugovora I Ferrarija u sajeru I vikendice u Dubrovniku. Bilo smo zadovoljni I sretni ko u raju !

Prevozna sredstva su nam bila većinom Ford "Tabanus" ,špekulalo se najviše kod osnovne škole, pogotovo u Leto udri po nogometu I sedi  pred skolom do kasno u noc igralo se kauboje i indijanaca, žmirili, igrali nogomet I kosarku i još čuda toga da sad ne nabrajam.....


U školi ni bilo psihologa, psiholog je bila šiba i ravnalo(drveno i dugačko), slušali smo učitelje i jimali smo slobodu, uspjehe, neuspjehe, odgovornost i bezbrižnost. Prepisevali zadace, lektire I bizali iz nastave, visili po gostijonama I razvlacili Harmonike I pivali na sav glas “ Preko Kapele, Brinje moje” da, da dragi moji !!

Ni bilo Diska niti Nocni klubova, al je zato bilo sedi na traktor il pisice do Brinja na Subotu navecer jer se sprema ples u Vatrogasnom domu i svira TNT, plesali smo sa curama I pitali odma oce ti bit cura I buduca zena, e I nismo visili nas 300 na sanku I gljedali kako cure plesedu same, a “trava se palila” tek nakon ca je viska  ostalo I ni se moglo vise metnut u stalu . Kuci se tek islo drugi dan popodne jer se ni trebalo zurit I letit ke muva bez glave kako se to dela danas.

Uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu kad je to sve bilo, a je bilo je......bili smo sretni....imali tako malo a tako puno.......

Bijaše to naša lipa mladost  




Keke I Stenta

Izvor: murkovic.org

Slika: cro-eu.com

---

Stajnica i njen kraj objedinjuje široki repertoar prezimena, a jedno od njih jest i Murković. Murkovići su stanovnici stajničkog kraja već dugi niz godina, a otkada se pojavljuju donosi i ova kratka priča.

Sve datira u davno 19. stoljeće, tada je obitelj Murković nagađa se živjela u dolini smještenoj nedaleko lokalne crkve. Živjeli su miran život, a osovinu njihovih svakodnevnih okupacija činio je mlin.

Postavlja se pitanje, otkud ti ljudi u Dvoru?

Informacije govore kako je Dvor izgrađen 1875., no u točnost istih neispravno je zadirati. Tadašnji Austrijski Barun Otto Bohutinsky je u stajničkom kraju otkupio polje, no nije ga koristio ni za kakve zasade, već je na njemu izgradio vlasiti ljetnikovac. Kako priliči velikanima tog vremena, kamen nije izostao. Austrijski barun je slobodne vrijeme provodio tako što bi lovio ili jednostavno ne radio ništa nego li odmarao. Navodi se kako je jedno ljeto došao sa ženom i djecom, a koliko je taj posjet bio neuspješan govori činjenica kako je ljetnikovac nedugo zatim prodan. I tu se pojavljuju slavni Murkovići. Tada je patrijarh navodi se bio Mate Murković i glava koje je otkupila Dvor. Murkovići se tada sele u Dvor, nastavljaju baviti se mlinom, a podzetničke vještine omogućile su im da osim mlina, poslovanje prošire na pilanu, vođenje trgovine i lokalne gostionice.

U 20. stoljeću Dvor je napadnut, neki od Murkovića umiru, a vlasništvo u tom trenutku pada na Bracu Murkovića. U ratno razdoblje dvor bijaše u vlasništvu partizana, a služio je kao bolnica. U vrijeme komunizma dvor još uvijek nije bio u potpunosti slobodan za Murkoviće, a u njihovo vlasništvo vraćen je 1991. godine. Na dvoru su provedeni neki radovi, no unatoč tome mlin nije u finkciji. Trenutno u Dvoru nema Murkovića, no unatoč tome mi mu se divimo i za nas Dvor sigurno jest kulturna baština.

Svi krajevi imaju povijest, neki krajevi imaju dvorove, ali samo mi imamo Murkoviće!

Preuzeto sa http://www.arhiv-gospic.hr

 Državni arhiv u Gospiću

 Jedna od važnijih sastavnica društvenog života u Lici koja je kroz stoljeća gradila svjetonazor i identitet Ličana, bile su i narodne igre koje su zbog načina bavljenja stočarstvom neraskidivo vezane uz liJedna od važnijih sastavnica društvenog života u Lici koja je kroz stoljeća gradila svjetonazor i identitet Ličana, bile su i narodne igre koje su zbog načina bavljenja stočarstvom neraskidivo vezane uz lik pastira.

Ova knjiga Ante Pađena donosi sjećanje na ta vremena s jednostavnim i praktičnim uputama na temeljima kojih nije teško rekonstruirati ličku svakodnevnicu u predtehnološkom društvu u kojemu je čovjek bio za nijansu sretniji, bezbrižniji, bliži prirodi i Bogu stvoritelju pa onda i čovjeku. Pogled u to vrijeme, kroz pastirske igre, omogućuje potpuniju spoznaju o društvenim i socijalnim, gospodarskim, kulturnim pa i jezičnim prilikama u Lici pa je to bio temeljni razlog da se Državni arhiv u Gospiću odluči objaviti ovu knjigu u ediciji Prilozi za povijest Like.k pastira.

Ova knjiga Ante Pađena donosi sjećanje na ta vremena s jednostavnim i praktičnim uputama na temeljima kojih nije teško rekonstruirati ličku svakodnevnicu u predtehnološkom društvu u kojemu je čovjek bio za nijansu sretniji, bezbrižniji, bliži prirodi i Bogu stvoritelju pa onda i čovjeku. Pogled u to vrijeme, kroz pastirske igre, omogućuje potpuniju spoznaju o društvenim i socijalnim, gospodarskim, kulturnim pa i jezičnim prilikama u Lici pa je to bio temeljni razlog da se Državni arhiv u Gospiću odluči objaviti ovu knjigu u ediciji Prilozi za povijest Like.

 

Ante Pađen: Ličke pastirske igre
Gospić: DAG, 2011.

Posljednji lijepi jesenski dani iskorišteni su za završetak radova na obnovi grobne kapelice sv. Stipana u zaseoku Holjevci te je ona dobila novo ruho. Zahvaljujući inicijativi brinjskog župnika vlč. Peje Ivkića i općinskog načelnika Zlatka Fumića, a uz pomoć mještana zaseoka Holjevci, u kapelici su postavljene nove podne obloge koje su znatno uljepšale izgled kapelice, ali i povećale njenu funkcionalnost. Materijal i radove je financirala i organizirala Općina Brinje.

Tekst/slika: Općina Brinje

Danas se obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.Prije 24 godine, 18. studenog 1991. godine, nakon tromjesečnog otpora slomljena je obrana Vukovara. Bitka za Vukovar najkrvavija je bitka Domovinskog rata. Od početka borbe za grad, 25. kolovoza 1991., po podacima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991., ubijena su ili poginula 1.624 branitelja i civila te je ranjeno njih 1.219. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22 tisuće osoba. Na popisu zatočenih i nestalih osoba u Domovinskom ratu još je 310 osoba s vukovarskog područja. Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 29.10.1999. godine donio odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu koju je podnio ovaj herojski grad i time stvorio temelje za obranu Hrvatske od agresora.Istoga dana kada je pao i Vukovar, na drugom kraju Hrvatske, u Ravnim kotarima u selu Škabrnji počinjen je još jedan bezuman ratni zločin. Tog kobnog jutra pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi na čelu s Ratkom Mladićem slomili su otpor hrvatskih branitelja. Brojčano i municijom nadjačani branitelji nisu se mogli obraniti. Nakon sloma otpora demoraliziranih branitelja, agresor je Škabrnju sravnio sa zemljom. Uništeni su stambeni, vjerski i ostali objekti. Planski izvedenim zločinom etničkog čišćenja, toga dana su u selu Škabrnji, život su izgubile 84 osobe hrvatske nacionalnosti – 26 branitelja i 58 civila.Vukovar i Škabrnja, zbog tragedija koje su ih zadesile, postali su simbol stradanja, ali i bolni podsjetnik na sve žrtve koje su dale svoj život za samostalnu i slobodnu Hrvatsku.

Izaslanstvo Općine Brinje na čelu sa zamjenikom načelnika Karlom Devčićem je na brinjskom trgu paljenjem svijeća za žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991., na dostojanstven i primjeren način odalo počast svim žrtvama koje su dale svoj život za neovisnu i slobodnu nam Domovinu.

Tekst/FB Općina Brinje

Slika/SSDugoSelo

Od svih izbornih jedinica, nama je naravno najzanimljivija ona koja obuhvaća Ličko-senjsku županiju.  To je lX.izborna jedinica koja obuhvaća Ličko-senjsku, Zadarsku, Šibensko-kninsku i sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije i to: 

- područje Ličko-senjske županije u cijelosti, 

- područje Zadarske županije u cijelosti, 

- područje Šibensko-kninske županije u cijelosti, 

- sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije - gradovi i op-ćine: Dicmo, Dugopolje, Hrvace, Kaštela, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Okrug, Otok, Prgomet, Primorski Dolac, Seget, Sinj, Trilj, Trogir, Vrlika.

Rezultati objavljeni na izbori.hr za tu izbornu jedinicu pokazuju sljedeće:

DOMOLJUBNA KOALICIJA 8 mandata, 49,56%, 115982 glasova
HRVATSKA RASTE 4 mandata, 25,96%, 60762 glasova
MOST 2 mandata, 15,12%, 35382 glasova

Slika/jaska.hr 

U Žutoj Lokvi, kod spomen obilježja – kapelice sv. Križa podignutoj u spomen na poginulu četvoricu hrvatskih redarstvenika Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića, u ponedjeljak 24. kolovoza 2015. godine s početkom u 09:00 sati obilježit će se 24. obljetnica njihove pogibije. 

Komemoraciji će, uz obitelji poginulih redarstvenika, prisustvovati predstavnici MUP-a, predstavnici Općine Brinje, županije Ličko-senjske te susjednih općina i gradova, predstavnici brinjskih udruga i udruga proizašlih iz Domovinskog rata te suborci poginulih redarstvenika. 
Svetu misu zadušnicu će predvoditi vojno-policijski kapelan Ivan Blaževac zajedno sa brinjskim župnikom vlč. Pejom Ivkićem.

PROGRAM OBILJEŽAVANJA:

do 8.45 sati Dolazak obitelji i ostalih uzvanika pred spomen obilježje (kapelicu) poginulim redarstvenicima

08,50 sati Dolazak izaslanstva Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije kod spomen obilježja poginulim redarstvenicima

09.00 sati Polaganje vijenaca i paljenje svijeća pred spomen obilježjem poginulim redarstvenicima

09.30 sati PRIGODNI PROGRAM
Moderatorica: glasnogovornica PU Ličko-senjske

- Vokalna izvedba himne,
(izvodi: Crkveni zbor Uznesenja BDM Brinje)
- Minuta šutnje za poginule hrvatske redarstvenike,
- Čitanje promemorije,
(čita: moderatorica)
- Izvedba prigodne pjesme,
(izvodi: Crkveni zbor Uznesenja BDM Brinje).

10.00 sati Sveta misa zadušnica za poginule hrvatske redarstvenike,
(predvodi vojno-policijski kapelan Ivan Blaževac i vlč. Pejo Ivkić).

Tekst/slika: općina Brinje