Povijest i kulturno stvaralaštvo

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u Brinju

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti članovi Oldtimer kluba "Delnice 1995" i Kluba 138. brigade Hrvatske vojske "Goranski risovi", nastavili su dugogodišnju tradiciju te zajedno sa delegacijom Općine Brinje položili su vijence i zapalili svijeće u Križpolju, Glibodolu te u Brinju kod spomen-ploče 138. brigade HV-a, zatim ispred Centralnog križa na središnjem brinjskom groblju, u spomen na sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje iz Domovinskog rata.

Prigodnim govorima nazočnima su se obratili načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić, predsjednik Kluba 138. brigade Tomica Vučić, brigadir Miljenko Balen te Marijan Žagar ispred Oldtimer kluba "Delnice 1995". Zajedničku molitvu pedvodio je velečasni Pejo Ivkić.

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća na Brinjskoj tržnici svi učesnici rallya počašćeni su grahom kojeg su pripremili članovi Planinarskog društva "Škamnica" iz Brinja.

I.B. / OB

Preuzeto sa : http://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=5417&kat=69

 

Razglednica iz zavičaja


"Aj, oj Stajnice oko tebe šuma,
imaš polje za dva erodruma.
Aj, oj Stajnice to je tvoja dika,
to što imaš lipota je velika."

(Iz pjesme Mile Perkovića - Vujaka)

 


 

Veliko hvala kolegi Ivici Movriću iz Stajnice na ovim fotografijama!

 

 

Gospa Karmelska - 16.srpanj

Blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. Karmel je lijepa gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini ili Izraelu. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija, prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga Jahve na toj gori. Red karmelićana je utemeljio Bertold iz Kalabrije, križar 1155. Lijepa crkva u Haiti na brdu Karmelu svjedoči o postanku toga reda. Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmeličanskog reda. Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu. Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.

 

Preuzeto sa KATOLIČKI TJEDNIK

Otkriven spomenik žrtvama partizanskog zločina

Izvor : http://www.lika-online.com/otkriven-spomenik-zrtvama-partizanskog-zlocina/

Davne 1943. godine Brinjem su vladali partizani, ali bilo je u njemu i Nijemca, Ustaša i Talijana. Domaćem čovjeku nije bilo lako, kako koja vojska je dolazila svaka je imala svoja pravila ali uglavnom se znalo, brinjaci su stali na stranu svog naroda, branili su svoj dom, domovinu, hrvatstvo. Baš to hrvatstvo i domoljublje smetalo je partizansku vojsku koja je u Brinju bila 1943. Godine i koja je među domaćim pukom imala simpatizere. Partizani su znali tko kako diše, tko što misli, gdje su čiji muževi, braća i očevi. Tih dana završavalo se u brinjskim zatvorima, i pronio se glas da se na Obadinama dešavaju smaknuća više desetaka civila, žena i starih ljudi. Strah je zavladao među rodbinom onih koji su tih dana bili u zatvorima. Odvodili su ljude, dvoje po dvoje , vezane bodljikavom žicom na Obadine. Nije se čula pucnjava ali se ni odvedeni nisu vraćali. Čuli su se tek bolni jauci i krici. Oni koji su bili dovedeni na Obadine morali su jame kopati a onda su ih oni sa kapom partizankom na čelu raznim tupim predmetima zatucavali jednog po jednog. Od tada je prošla 71 godina i do dana današnjeg nitko nikada nije odgovarao za ove strašne zločine nad civilima, koji nisu bili ništa drugo nego samo Hrvati i domoljubi koji su voljeli Brinje i svoju domovinu Hrvatsku, kazao je predsjednik Općinskog vijeća Brinja Davor Vičić, u nedjelju, kada je pod pokroviteljstvom Općine Brinje, na Obadinama u Općini Brinje otkriven spomenik žrtvama partizanskog nekažnjenog zločina koji je počinjen u tijeku i nakon drugog svjetskog rata.
Pozdravio je tom prigodom brojne uzvanike, među kojima načelnika Općine Brinje Zlatka Fumića, Nadu i Ivana Sertića koji su spomenik izgradili vlastitim radom i financijskim sredstvima, obitelj pok. Mike Perkovića, Slavka i Vladimira Sertića koji su darovali zemljište na kojem je spomenik izgrađen, zamjenika župana Ličko senjskog Sanjina Rukavinu, predsjednika društva političkih zatvorenika Marka Grubišića, dr. Antu Kovačevića, predsjednika hrvatskog društva političkih zatvorenika LS Županije Ivana Vukića, predsjednika UHDDR RH Tomislava Merčepa, brigadira Branka Borkovića – Jastreba, člana družbe hrvatskoga zmaja Zvonimira Zorića, predsjednika udruge hrvatski domobran Nikolu Matičića, dr. Željka Holjevca, predsjednika Ogranka političkih zatvorenika Brinje Vladu Dasovića, Udrugu Domobran Duga Resa, načelnike Općine Saborsko i Josipdol Marka Bićanića i Zlatka Mihaljevića, gospođu Zdravku Bušić i brojne druge….
Ivan Sertić, čiji je otac jedna od zvjerski mučenih i ubijenih žrtava znao je svih proteklih godina istinu, ali u teška vremena jugo komunizma nikomu o tomu nije smio govoriti. Dolaskom 90-tih i slobodne Hrvatske sa suprugom Nadom, u poodmaklim godinama svojim rukama, znanjem i financijskim sredstvima po vlastitoj ideji podignuli su ovaj spomenik. Oni jedino žele da današnja brinjska vlast preuzme brigu i skrb o spomeniku koji će za sva vremena svjedočiti o brinjskim žrtvama i brinjacima koji su bili Hrvati i domoljubi.
Na spomeniku je upisana 21 žrtva a prema nepotvrđenim podatcima žrtava ima još pa se mole svi koji znaju nešto da se jave kako bi se spisak dopunio na za to ostavljenom prostoru na spomeniku.
Prof. Ivana Horvat zahvalila je na komemoraciji nevinim žrtvama II. svjetskog rata, te izrazila nadu da će ovaj spomenik biti poticaj da se i ostala hrvatska grobišta obilježe na dostojan način i da se prestane prešućivati istina o hrvatskim žrtvama.
Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić pozdravio je sve nazočne, no poseban pozdrav uputio Tomislavu Merčepu i Branku Borkoviću – Mladom Jastrebu kazavši da mu je žao što je moralo proći 70 godina da bi se ovo mjesto stradavanja obilježilo. Posebnu zahvalu uputio je Ivanu Sertiću kazavši da je isključivo on zaslužan za otkrivanje ovog spomenika, jer nije samo tu pogubljen njegov otac već je ovo spomenik svim žrtvama koje su pobili zločinci na području Brinja.
„Kad smo stvorili hrvatsku državu donijeli smo i zakon o oprostu a danas nam se zbog toga smiju, no nemojmo stati, nemojmo se poljuljati. Oni i danas piruju nad svojim antifašizmom koji smrdi zločinima. Jedini antifašizam koji Hrvati poznaju je antifašizam blaženog Alojzija Stepinca, antifašizam ljubavi prema Domovini i vjere u Boga“ – kazao je Branko Borković-Jastreb.
Na otkrivanju spomenika žrtvama partizanskog nekažnjenog zločina koji je počinjen u tijeku i nakon drugog svjetskog rata sjećanja na mračne dane jugo komunističkog terora evocirali su i svjedoci tog vremena.

Dražen Prša

 

Vijenci Izaslanstva Grada Zagreba i vojnih veterana za Borojevića i Sarkotića / Vecernji.hr

Snježana Herek / Vecernji.hrIzaslanstvu Grada Zagreba predvodila je pročelnica Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih i predsjednik Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata Ivica Pančić.

Povodom obilježavanja Dana branitelja i Dana Grada Zagreba, izaslanstvo Grada Zagreba i Gradske skupštine te vojnih veterana Drugog svjetskog i Domovinskog rata u petak su položili vijence i zapalili svijeće na grobove počasnih građana grada Zagreba, najznačajnijih hrvatskih vojnih zapovjednika u Prvom svjetskom ratu Svetozara Borojevića i Stjepana Sarkotića sahranjenih na Središnjem groblju u Beču. Obišli su i grob generala bojnika Jaroslava Stipanovića.

Izaslanstvu Grada Zagreba predvodila je pročelnica Gradskog ureda za branitelje Vesna Helfrih i predsjednik Povjerenstva Grada Zagreba za obilježavanje 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata Ivica Pančić. Iz Veleposlanstva RH u Austriji komemoraciji su bili nazočni hrvatski veleposlanik Gordan Bakota, vojni izaslanik brigadir Vilko Klasan i ministrica savjetnica za kulturu Zdenka Weber te predstavnici hrvatskih udruga u Beču.

Komemoracija je održana u sklopu obilježavanja 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata.

Vecernji.hr / foto: Snježana Herek

Stota obljetnica Prvog svjetskog rata / GlasGacke.hr

Godina 2014. u znaku je 100. obljetnice Prvog svjetskog rata, a na programu obilježavanja Ministarstvo kulture radi zadnjih godinu dana.

Prošlog tjedna imali smo prilike u HTV-ovoj emisiji Društvena mreža – Znanstveni četvrtak čuti i da HTV za jesen priprema serijal Prvi svjetski rat redatelja Krešimira Čokolića. Uz njega, u emisiji je gostovao i dr.sc. Filip Hameršak, autor knjige "Tamna strana Marsa" (doktorski rad), koja govori upravo o tome Velikom ratu na temelju 40 autobiografija sudionika toga rata, vojnika, dočasnika i časnika k.u.k. Monarhije. Među njima su i memoari našega sinačkog Otočanina Frane Dubravčića „Živ sam i dobro mi je“, na koje se autor više puta osvrće.

Zašto uopće spominjemo tu temu? Prije svega, zbog zaborava koji u hrvatskom javnom prostoru prekriva taj veliki rat kojim je počelo 20. stoljeće i odredilo sva daljnja događanja u većini europskih zemalja (a pogotovo u Hrvatskoj). S druge strane, u brojnim hrvatskim obiteljima postoji zavidna očuvana memorija.

Tako možete proći bilo kojim selom u Gackoj i upitati starije ukućane o tome ratu, a gotovo nema obitelji u kojoj vam neće reći da je neki njihov djed ili pradjed bio na nekom od bojišta, pa je sretno prošao, bio zarobljen, ranjen ili poginuo. No, nije mi poznato, na žalost, čuva li se i koliko materijalnih tragova (osim u obitelji Frane Dubravčića u SAD-u), poput pisama s bojišta, odličja, vojničkih odora, izrađevina od rovovskog materijala i sl. (ako čuvate nešto, možete nam i javiti!). Prije nekoliko godina za ronilačkog čišćenja Gacke kod Vrbanovog mosta nađena je i neobična čuturica, a ronici kažu da je iz 1. svjetskog rata.

Po svemu, serijal o Prvom svjetskom ratu redatelja Čolakovića i scenarista Hameršaka trebao bi biti kvalitetan i zanimljiv. Obiđene su sve autentične lokacije frontova (rovovski rat), a mnoge su obilježene spomenicima, čak muzejima, gdje se održavaju komemoracije (ali bez sudjelovanja Hrvatske). Na spomenicima su i mnoga imena poginulih hrvatskih vojnika.

Sočanskim frontom vodič im je bio pukovnik Nikola Tominac (rodom iz Stajnice i autor više knjiga i članaka o temama ratova i postrojbi), veliki poznavatelj prilika u Prvom svjetskom ratu. Također je u serijal uvršten dokumentarni materijal preuzet od austrijskog filmskog arhiva, ali i brojni glumljeni prizori, nastali upravo na temelju spomenutih autobiografija, uključujući i Dubravčićevu.

Zahvaljujući emisiji Društvena mreža upoznati smo s postojanjem knjige o 1. svjetskom ratu Tamna strana Marsa, kao i o jesenskom televizijskom serijalu o istoj temi, a oboje nam svakako mogu rasvijetliti zašto se na našim prostorima danas živi upravo ovako kako se živi. Treba biti iskren prema vlastitoj povijesti (i poznavati je naravno), a korijen mnogim današnjim političkim problemima nalazi se i u 1. svjetskom ratu.

Podsjetimo, Prvi svjetski rat ili, kako su ga početno zvali, Veliki rat trajao je od 1914. do 1918. godine, a brzi slijed događaja koji su imali korijene upravo u njemu brzo ga je potisnuo. U Hrvatskoj je taj proces bio još i brži s obzirom da je ona svjedočila ne samo propasti Monarhije, dakle porazu, nego i uvjetovanom svrstavanju u novu zajednicu s pobjedničkom Srbijom, u kojoj se dakako posve drugačije gledalo na Prvi svjetski rat. Promjene koje su se dogodile u tome ratu i poslije njega do danas nisu sjele na svoje mjesto (posljedica su im i aktualna događanja u Ukrajini). Svaka zemlja ima svoje viđenje toga rata, Njemcima znači jedno, Francuzima drugo, Englezima nešto treće, a Hrvatima sasvim četvrto, lijepo kaže Hameršak. Pogledi neće biti pomireni vjerojatno nikad, no važno dosegnuće je što postoji duh uvažavanja svih poginulih i zajedničkoga komemoriranja.

Manja Kostelac-Gomerčić / GlasGacke.hr

"Ne, ne moj sokole, nećeš umrijeti. Ti i Vila velebita vječno ćete živjeti!"

 In memoriam - Zdenko (Josip) Nikšić                   1953 - 2014.

Zdenko-Josip Nikšić, poznati pjevač, koji je svojim pjesmama proslavio ljepotu Like i Gacke doline preminuo je 15.03.2014 u Zagrebu

Zdenko je rođen u Sincu 30. lipnja 1953. Godine od oca Ivana i Ane r. Tonković. Odrastao je uz braću Stjepana i Milana te sestre Katicu i Milkicu. Karijeru i veći dio svog života proveo je u Zagrebu (Velika Gorica). 

Jedna od najpoznatijih Ličkih pjesama Zdenka Nikšića "Vječni Sokol" postala je himna ličkog kraja.

 

  >>

LIČANI U "VELIKOM RATU" Jedanaesta sočanska bitka, 17. kolovoza – 12. rujna 1917.

Ovaj je prilog posvećen stotoj obljetnici Prvog svjetskog rata pripadnicima ličke 79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca (K.u.K. Otočaner Infaterieregiment Graf Jellačić Nr. 79., skraćeno: IR 79), poznatije kao "Jelačićevci". U njemu je opisano njihovo sudjelovanje u XI. sočanskoj bitci, jednoj od najstrašnijih bitaka toga rata. To je ujedno spomen na goleme žrtve pukovnije u ovom prestrašnom ratu. Prije dolaska na sočansku bojišnicu "Jelačićevci" su vodili krvave borbe u Srbiji 1914, na Karpatima u zimu i proljeće 1915, Galiciji i Voliniji (današnja Ukrajina i Poljska) do ljeta 1916. Nakon katastrofalnog poraza austro-ugarskih i njemačkih snaga od Rusa na Istočnom bojištu u poznatoj "Brusilovljevoj ofanzivi" iz ljeta 1916. dolazi do pregrupiranja razbijenih austro-ugarskih i njemačkih snaga, stabilizaciji bojišnice i djelomičnom upućivanju viška snaga na druga bojišta. Tako I. i II. bojna 79. pukovnije ulaze u kolovozu 1916. u sastav 11. brdske brigade/48. pješačke divizije iz Sarajeva koja je ovamo stigla s talijanskog - Jugozapadnog bojišta - u sastavu interventnih snaga. U to se vrijeme nalaze u okolici grada Sokala u tadašnjoj pokrajini Voliniji. S povratkom 48. divizije na Soču tamo će stići i "Jelačićevci". Najprije stiže III. bojna, i sudjelovat će u Osmoj sočanskoj bitci iz listopada 1916. Ostatak pukovnije dolazi tijekom kasne jeseni i zime 1916./17. i sudjeluju u svim narednim bitkama sve do pobjedonosne Dvanaeste kojom su talijanske snage odbačene na rijeku Piave. Na temelju raspoložive literature i izvorne arhivske građe iz fundusa austrijskog državnog arhiva - Österreichisches Staatsarchiv (ÖeStA) – Kriegsarchiv (KA) i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu (HDA), prvenstveno iz sačuvane operativne dokumentacije, izvještaja o bitkama, listama gubitaka, matičnih knjiga umrlih i ostale dostupne dokumentacije, autor obrađuje tijek XI. sočanske bitke, a posebno vojne aktivnosti "Jelačićevaca". Prikazane su sve strahote ove bitke i teška stradanja obiju zaraćenih strana.

Popis poginulih i nestalih pripadnika može se vidjeti na: http://www.stajnica.com/lista-gubitaka, a tekst na znanstvenom portalu HRČAK u PDF formatu: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=169132

 

Sto godina od početka Prvoga svjetskoga rata

Novi broj VP-a, magazina za vojnu povijest, uključuje se u početak obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskoga rata, i to temom o feldmaršalu Svetozaru Borojeviću i Ličanima u Velikom ratu. Riječ je o pripadnicima ličke 79. pješačke pukovnije zajedničke vojske iz Otočca (K.u.K. Otočaner Infaterieregiment Graf Jellačić Nr. 79., skraćeno: IR 79) poznatije kao "Jelačićevci“. U procesu razvojačenja Vojne krajine i reorganizacije tadašnjega vojnog sustava smanjuje se broj postrojbi na razvojačenom području. Ukidaju se graničarske pukovnije i umjesto njih osnivaju modernije i materijalno bolje opremljene pješačke postrojbe, sposobne za provedbu vojnih zadaća širom monarhije. Tako je 1. veljače 1860. ustrojena 79. pješačka pukovnija. Krajem 19. stoljeća pukovnija je razmještena na dvije lokacije: Karlovac (1. i 2. bojna) i Otočac (3. i 4. bojna i garnizon). Jačanjem strateškog značaja luke Rijeka ojačavaju se i tamošnje vojne snage. Iz Rijeke su u Karlovac izmještene dvije bojne 96. pukovnije, a onamo će stići tri bojne 79. pukovnije. Zapovjedništvo je bilo u Rijeci, gdje su razmještene I., III. i IV. bojna, a u Otočcu II. bojna i garnizon.

Popunjavala se s područja Karlobaga i Primorja, Gospića, Udbine, Gračaca, Zavalja – Korenice, Otočca, Brinja i Slunja. Zbog popune pretežno s ličkog područja dobiva i naziv "Lička pukovnija". U daljnjem tijeku rata kada Lika više nije mogla popunjavati "svoju" pukovniju zatječemo u njoj brojne Bosance, Slavonce i Zagorce.

U tekstu je opisano njihovo sudjelovanje u XI. sočanskoj bici, jednoj od najstrašnijih bitaka Prvoga svjetskoga rata. To je ujedno spomen na ogromne žrtve pukovnije u ovom prestrašnom ratu. Prije dolaska na sočansku bojišnicu "Jelačićevci" su vodili krvave borbe u Srbiji 1914., na Karpatima u zimu i proljeće 1915., Galiciji i Voliniji (današnja Ukrajina i Poljska) do ljeta 1916. godine. Nakon katastrofalnog poraza austrougarskih i njemačkih snaga od Rusa na Istočnom bojištu u poznatoj "Brusilovljevoj ofenzivi" iz ljeta 1916. dolazi do pregrupiranja razbijenih austrougarskih i njemačkih snaga, stabilizacije bojišnice i djelomičnog upućivanja viška snaga na druga bojišta. Tako I. i II. bojna 79. pukovnije ulaze u kolovozu 1916. u sastav 11. brdske brigade/48. pješačke divizije iz Sarajeva koja je onamo stigla s talijanskog, Jugozapadnog bojišta, u sastavu interventnih snaga. U to se vrijeme nalaze u okolici grada Sokala u tadašnjoj pokrajini Voliniji. S povratkom 48. divizije na Soču onamo će stići i "Jelačićevci". Najprije stiže III. bojna i sudjelovat će u Osmoj sočanskoj bici iz listopada 1916. godine. Ostatak pukovnije dolazi tijekom kasne jeseni i zime 1916./17. i sudjeluju u svim sljedećim bitkama sve do pobjedonosne Dvanaeste kojom su talijanske snage odbačene na rijeku Piave.

Na temelju raspoložive literature i izvorne arhivske građe iz fundusa Austrijskoga državnog arhiva i Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, ponajprije iz sačuvane operativne dokumentacije, izvještaja o bitkama, lista gubitaka, matičnih knjiga umrlih i ostale dostupne dokumentacije, autor obrađuje tijek XI. sočanske bitke, a posebno vojne aktivnosti "Jelačićevaca". Prikazane su sve strahote ove bitke i teška stradanja obiju zaraćenih strana.

U magazinu još ima niz novosti. Od ovog broja kreće novi feljton – kronologija Prvoga svjetskoga rata od 1914. do 1918., koja će iz broja u broj pratiti što se prije sto godina događalo u svijetu i kod nas u ratnom vihoru. Novost je i rubrika u kojoj ćemo kroz fotoalbum pratiti zbivanja u Drugome svjetskome ratu, a za početak u nekoliko nastavaka bit će objavljene fotografije iz albuma 14. njemačke oklopne divizije u Travanjskom ratu na području tadašnje Jugoslavije 1941. godine.

U magazinu počinje još jedan serijal, o povijesnom razvoju hrvatskih vojnih činova! Tu je i analiza operacije "Gusar", prijelomne bitke Hrvatske vojske u Domovinskom ratu! Zatim, priča o antičkim histarsko-rimskim ratovima... I još mnogo toga!

Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od utorka 7. 1.

Izvor: Večernji.hr

DAN NEOVISNOSTI

 "Obilježavajući Dan neovisnosti, s ponosom se prisjećamo 8. listopada 1991. godine kada je Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske. Osobitu zahvalnost izražavamo svim hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima na žrtvi koju su podnijeli u borbi za slobodu i neovisnost Domovine, a sa posebnim pijetetom i zahvalnošću se prisjećamo hrvatskih branitelja koji su svoje živote utkali u temelje hrvatske neovisnosti.


 
 
Svim stanovnicima Općine Brinje i svim hrvatskim građanima čestitamo Dan hrvatske neovisnosti! "


Općinski načelnik Zlatko Fumić i Općinsko vijeće Općine Brinje

 

Preuzeto sa stranice OPĆINE BRINJE