24.08.1991. - Žuta Lokva

Darko Murat - gorak okus u ustima jedinog preživjelog redarstvenika u Žutoj Lokvi

Interview sa jedinim preživjelim iz krvoprolića u Žutoj Lokvi, Darkom Muratom, napravljen krajem srpnja ove godine za portal LikaClub.eu, baš danas prenosim ovdje u cjelosti...              

 1. Kakav je bio Vaš život do kobne 1991.godine i zašto je Žuta Lokva mjesto koje Vam je zauvijek obilježilo život? Ispričajte nam Vašu priču. 

Rođen sam u Lici, općina Brinje, mjesto Lipice , 28.08.1962 . god.od mame Terezije i oca Filipa, otac je radio, dok se majka bavila poljoprivredom i stočarstvom u čemu smo joj pomagali brat Vlado i ja, sve dok nismo počeli ići u srednju školu u Zagreb. Nakon toga počeli raditi; ja sam se zaposlio u Sloveniji, gdje sam bio sve do 1990.godine do kad nije počelo zakuhavanje i miris rata. Tada napuštam Sloveniju, dolazim kući i predajem zahtjev za policiju, gdje sam prešao sve preglede i sve što je trebalo i službeno počinjem sa radom u MUP-u, 24.12.1990 godine. Kao dragovoljac sa još dosta prijatelja iz mog mjesta pristupili smo u MUP. Netko se aktivirao , a neki su bili pričuvni policajci. Odmah prvi mjesec 1991. godine bili smo raspoređeni oko mjesta Glibodol, gde je bilo mješano stanovništvo, pola mjesta bilo je Hrvata, a ostalo su bili praovoslavci, kako smo ih mi nazivali i sa kojima je u vezi bila JNA, koja se nalazila u Ličkoj Jesenici. Cijelu zimu smo obilazili to mjesto i mnogo noći proveli na -25 Celzijevih stupnjeva. Kada je za krvavi Uskrs 01.04.1991. god. došlo do oslobađanja Plitvičkih jezera,upućeno je nas 10-ak na osiguranje kako bi zadržali teritorij koji su prije toga oslobodile specijalne jedinice MUP-a. Tu smo bili mjesec dana, dok nam nije došla smjena. Nakon toga ponovno sam otišao u još jednu smjenu negdje u srpnju mjescu u trajanju od mjesec dana. Nakon toga dolazim ponovno raditi u PI Brinje, radili smo sve poslove od prometa, uspostavljanja JRM-a, kao i u obilasku i praćenja što se događa u našem okruženju jer je u većini bilo pravoslavno stanovništvo i tako sve do kobnog dana 24.08.1991. godine…
Toga dana smo po rasporedu u prvu smjenu Drago Toljan, Zdravko Vuković, te pričuvni policajci Vinko Krznarić i Milan Vranić i ja upućeni u mjesto Žuta Lokva , te smo zamjenili smjenu koja je radila noćnu i nije bilo nikakvih naznaka da bi se nešto moglo dogoditi…
Bila je subota, maglovito jutro, te negdje oko 08,30 sati od dežurne PI Brinje dobivamo zapovijed da idemo u pravcu Otočca i preuzmemo neku poštu od kolega iz PP Otočac, te smo sjeli u vozilo Zastava 101, na kojoj su još bile oznake MILICIJE i uputili se u pravcu Otočca , gdje smo preuzeli tu poštu i vratili se natrag na kontrolno-blokadni punkt kako su se nazivala ta mjesta gdje smo vršili kontrolu prometa. Toga dana ispaljena je i prva granata iz mjesta Podum, na grad Otočac. Dolaskom na naše križanje Otočac-Brinje-Senj, nazvali smo dežurnog u Brinje i pitali ga što da radimo sa ovom poštom, na što je on odgovorio da donesemo to u Brinje. Svih nas petorica sjedili smo u vozilu i čekali odgovor. Začuo sam neku pucnjavu… U prvi mah pomislio sam da netko od kolega puca u zrak, međutim začuo sam lomljavu stakala, probijanje lima, krv je špricala na sve strane i zaključio sam da smo napadnuti. Ja sam sjedio na zadnjem sjedalu iza vozača Zdravka Toljana, te kad sam zaključio o čemu se radi, pokušavao sam otvoriti vrata, ali kako je nastalo naguravanje i zadobivanje metaka, nisam mogao pronaći ručicu za otvaranje vrata, ali nekako sam uspio i ispao van iz auta. S puškom u ruci otpuzao ispred vozila, jer sam ocijenio da pucaju negdje iza nas i nakon nekog vremena pridružio mi se Drago koji je bio koliko sam mogao vidjeti pogođen u glavu, jer vidio sam nešto curi niz obraz, ali je još bio pri svjesti. Na moju stranu vozila krenuo je i Zdravko Vuković, ali nije uspio pošto je bio smrtno ranjen… Glava i prednji dio tijela bili su vani, a ostali dio tijela ostao je u vozilu, dok se Vinko Krznarić koji je sjedio naprijed uz vozača, nije ni pomaknuo kao ni Mile Vranić koji je sjedio iza njega… Vrlo je teško prisjećati se toga dana, ali neka…da se nikad ne zaboravi…
Godine 1999.prešao sam iz policije Brinje u PP Dugo Selo, odande u Sesvete odakle sam otišao u mirovinu…

2. S čime se danas bavite?
Danas sam u mirovini, točnije od 2007. godine. “Bavim se” sa svojom obitelji. Naime, 1999. god. oženio sam se te 2000.godine dobio jednu kćerku, a 2002.godine i drugu kćerku. Zahvaljujući punici imam komad zemlje, u mjestu Prikraj gdje sam se počeo baviti sa kozama i ovcama, ali bilo mi je malo prenaporno, pa sam prešao na kokice i zečeve, patke, čime se i danas zanimam. Eto, kratim vrijeme kako bih bar donekle maknuo s uma sve ostale probleme i događaje…

3. Kako se osjećate kada prođete kroz Žutu Lokvu?
Kada prolazim kroz Žutu Lokvu, izvrti mi se cijeli film i sav se naježim. Mislim da mi kosa stoji u zraku. Zato svaki puta stanem i zapalim svijeću kod kapelice i pomolim se za svoje nikad zaboravljene drage kolege…

4. Jel se ikada saznalo tko je kriv za strašnu pogibiju Vaših kolega?
Ne znam je li se saznalo, bar javno nikad nije izjavljeno, ali po mojim saznanjima koje sam dobio od kolege koji je radio u SUZP i radio na tom slučaju, saznao sam da se itekako zna tko je bio glavni organizator i tko su bili počinitelji, ali nije u interesu našeg pravosuđa da sa tim izađu van i kažu istinu. Na jednoj od prethodnih godišnjica gospodin Joso Vuković prilikom svog govora izjavio je do kojih je saznanja i on došao budući je radio na istom te da ih je predao Državnom odvjetništvu. Što će od svega toga biti, hoće li se naglas progovoriti te hoće li itko za to platiti, sumnjam…

5. Kakav je Vaš položaj u današnjoj državi?
Moj položaj u današnjoj Lijepoj našoj Domovini isti je kao i onog koji je pucao, palio, ubijao sve što je hrvatsko, pa možda i gori! Nitko i ne zna gdje živim, kako živim, koje sve probleme imam, da se dogodi da dobivam opomene za neplaćene režije, jer od svoje države za koju sam prolio krv i dao dio svojih dijelova tijela i danas nosim željeza u sebi ne mogu napraviti magnetsku rezonancu. Malo tko zna da sam prilikom dolaska u Dugo Selo, započeo graditi kuću i dizao kredite od 14 % kamate da bih nešto sagradio za svoju obitelj, tako da danas ne mogu disati od tih kredita, dok su neki za to vrijeme pili, lumpovali, bili podstanari i na kraju dobili stan od države… Eto takav vam je moj položaj u današnjoj državi, baš kao i većine poštenih ljudi.

6. Bliži se obljetnica 20 godina Oluje. Što za Vas znači taj dan?
Oluja… Što dalje vrijeme ide, manje me to na neki način veseli, jer imam osjećaj da nemam onu državu za koju sam se ja borio i za koju sam mislio da ću sretno živjeti. O toj sreći što pričati…Oni koji su preživjeli onaj pakleni rat, ako ne oni barem njihova djeca, mahom odlaze u druge države i to me nikako ne veseli.

7. Kako se javnost, mislim pritom na medije, ponašaju prema Vama kao prema jedinom preživjelom u Žutoj Lokvi?
Što se tiče javnosti i medija, ne znam što da kažem… Ma ne samo da ne pitaju gdje sam ja, kako sam, kao podnosim ono što sam preživio, nego ni njih četvoricu poginulih kolega! Kada je državna TV ili radio bio na kojoj godišnjici tragedije koja se obilježava svake godine u mjestu Žuta Lokva?!? Na mjestu gdje je podignuta kapelica od strane hrvatskih iseljenika i emigranata Hrvatske zajednice Karlschrue?!? Kada je netko obavio razgovor sa obiteljima poginulih iza kojih je ostalo devetero djece?!? Kada se od tolikih medija koji objavljuju te svastike i slično mjesecima, a da bi na taj dan izvjestili što se dogodilo, kako je život izgubilo 4 nedužna branitelja?! E to me najviše ponižava kao čovjeka! Ne očekujem neku milost, ali barem koju lijepu riječ! Tamo gdje ne treba dijele se zasluge i povelje, ne znam kome i ni za što! Što su pokojni kolege dobili?! Za sebe živoga da i ne pričam, ponižen do dna….

8. Smatrate li da je i danas, bez obzira na prolaznost vremena, netrpeljivost izmedu Hrvata i Srba u Hrvatskoj velika?
Mislim da je netrpeljivost i danas velika, jer nije istjerana pravda i govorima koje prenose javni mediji još se ne zna tko je bio agresor, a tko se branio i čuvao svoju kuću. Mislim da se to neće još skoro tako lako riješiti.

9. Jeste li u kontaktu s obiteljima poginulih kolega? Kakav je odnos državnih institucija prema njima?
Jesam. U stalnom sam kontaktu sa obiteljima pokojnih kolega, koliko je to moguće. Svi smo razmješteni i udaljeni, ali ako ne nikako, onda se barem na tu godišnjicu skupimo i podijelimo tugu.

10. I nešto za kraj…
Evo, kao prvo zahvalio bih se Vama i Vašem portalu, jer vidim da ipak ima nekih ljudi i medija koji nisu sve zaboravili! Koji ni mene, a ni taj zločin ne tretiraju kao da se nisu niti dogodili! Neki bi najrađe da se to pomete, baci pod tepih i da živimo kao da smo svi jednako podnijeli tih 6 godina žestokog krvoprolića. Donekle mi je to i jasno, jer baš ti neki koji kažu da to treba zaboraviti i okrenuti se budućnosti, to nisu osjetili na svojoj koži i u svom gradu, selu, mjestu i nisu nikoga izgubili. Neću niti pričati o onima koji sada upravljaju sa ovom sirotinjom koja je stvorila ovu državu i koju su pokrali i prisvojili je, a koja je krvarila za svaki pedanj ove Domovine uvijek u srcu Hrvatske!
S poštovanjem svima koji ovo pročitaju i sjete se tih ne tako davnih, ali jako teških dana.

Tekst/slika: LikaClub.eu

24. obljetnica pogiblje hrvatskih redarstvenika u Žutoj Lokvi

U Žutoj Lokvi, kod spomen obilježja – kapelice sv. Križa podignutoj u spomen na poginulu četvoricu hrvatskih redarstvenika Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića, u ponedjeljak 24. kolovoza 2015. godine s početkom u 09:00 sati obilježit će se 24. obljetnica njihove pogibije. 

Komemoraciji će, uz obitelji poginulih redarstvenika, prisustvovati predstavnici MUP-a, predstavnici Općine Brinje, županije Ličko-senjske te susjednih općina i gradova, predstavnici brinjskih udruga i udruga proizašlih iz Domovinskog rata te suborci poginulih redarstvenika. 
Svetu misu zadušnicu će predvoditi vojno-policijski kapelan Ivan Blaževac zajedno sa brinjskim župnikom vlč. Pejom Ivkićem.

PROGRAM OBILJEŽAVANJA:

do 8.45 sati Dolazak obitelji i ostalih uzvanika pred spomen obilježje (kapelicu) poginulim redarstvenicima

08,50 sati Dolazak izaslanstva Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije kod spomen obilježja poginulim redarstvenicima

09.00 sati Polaganje vijenaca i paljenje svijeća pred spomen obilježjem poginulim redarstvenicima

09.30 sati PRIGODNI PROGRAM
Moderatorica: glasnogovornica PU Ličko-senjske

- Vokalna izvedba himne,
(izvodi: Crkveni zbor Uznesenja BDM Brinje)
- Minuta šutnje za poginule hrvatske redarstvenike,
- Čitanje promemorije,
(čita: moderatorica)
- Izvedba prigodne pjesme,
(izvodi: Crkveni zbor Uznesenja BDM Brinje).

10.00 sati Sveta misa zadušnica za poginule hrvatske redarstvenike,
(predvodi vojno-policijski kapelan Ivan Blaževac i vlč. Pejo Ivkić).

Tekst/slika: općina Brinje

Priče iz ličkog kraja: Kamo nestade domaća beseda?

Evo jedan aktualni status sa Fejsbuka, a tiče se vog današnjeg modernog odgoja. Na šaljiv je način prikazan, ali možda se mnogi od vas najdedu u njemu :)

 

 

Dobar dan! Trebam jedan stručan savjet! Intersira me dali ovi zločini tipa kad mama išuri svoje dite idedu u zastaru??? Vidim da ovu Laru iz "Larinog izbora" kamenujedu iz svih raspoloživih srestava,ko Vukovar u svoje vrime! Pa bi ja ako ni išlo u zastaru (a mislim da je ),prijavil svoju staru!!! Brate mili ta je tukla iz svi mogući srestava (natikača,tatin kajiš,šiba otkinuta iz slive puna trnja,metla...) ubiti sve ča se našlo pod rukom)! imala je indijansku taktiku tukla je unaprvo! Tako su indijanci tukli dicu kad idedu po vodu da nebi stukli vrč! Prala je ona mene kad je Toma Maja prekinul ruku jer se vozil na žrdu,da nebi ja slučajno! Šurila me kad je isti gospodin iz zračnice razbil Miki Bakovom šajbu na fići! Batine su bile kad se Ante Seka razbil na specijalki ko p...,jer smo se trkali a njemu zaleti kolac u prvi kotač! Bilo je toga pun kurac neda mi se više nabrajat ...! Pa mislim draga mamica da bi trebala ča bi rekal nas narod boga molit i poste postit da je sve ovo išlo u zastaru,jer ako ni mogla bi ostatak života provest u nekoj javnoj ustanovi tipa zatvor! Ma šalim se neću te prijavit samo sam te til malo prestrašit da vidiš kakovo je sad vrime došlo!!!

Marko Toljan

Glas naroda: "Sve za Jarugu, ali Jarugu nizašto!"

Stajničko područje predstavlja značajan i dragocjen izvor velikih količina pitke vode. Glavni vodotok je Stajnička Jaruga koji se vodom opskrbljuje iz nekoliko izvora.

Uz Žižićevo vrilo, koje je utvrđene izdašnosti 80-100 l/sek i nalazi se na koti 630 m.n.m., postoji Čabranovo vrilce, Štentićevo vrilce, Murkovićevo vrilo i Rupa. Prema zapadu nalaze se još Franićevo, Mesićevo i Štefanićevo vrilce. U sredini polja postoji Grmljavina, a sa sjeverne strane polja je Markarova pećina, te prema istoku Vučetićevo vrilo, Palamentova jama, Plažanićeva baserka, Čarapov bunar i izvor na Sebrdama. Oni su aktivni za vrijeme jakih padalina, prvenstveno u proljeće i jesen.

Prije nekoliko tjedana uočila sam na jednoj od društvenih mreža status. Eh, sad bi netko rekao status na Facebooku je samo status. No, nije ga napisao i javno objavio bilo tko, nego čovjek iz Stajnice koji već godinama uz sve svoje poslove, vodi brigu i o Jarugi.

Baš me interesira tko je glavni krivac za poplave prošlih godina u Jezeranama i Stajnici za vrijeme velikih kiša? Tko je kriv za isušivanje Stajničke jaruge? Jednim dijelom onaj nepismenjaković koji je dozvolio da se uzima tolika količina vode, a drugim dijelom oni koji nisu poduzeli ništa da se Hrvatskim vodama uputi pismeni zahtjev za čišćenje dolaznih i odlaznih kanala vodotoka! Ne, nemate po što ići tražiti pomoć u općinu Brinje, tražite je kod svojih mjesnih vlasti! Ja već par godina pokušavam spasiti našu Jarugu, ali ne mogu sam! Nisam nikakva izvršna vlast ova dva mjesta. Unazad tjedan dana tražim da se spasi ova jadna riba i rak u Jarugi, ali nemam pomoći vodstva Stajnice i Jezerana. Nemam nikakve pomoći osim od načelnika Zlatka Fumića na čemu mu mnogo zahvaljujem. Nadam se da ćemo i uspjeti spasiti ovo naše tisućljetno blago potočnog raka i potočnu pastrvu od sigurne propasti dok se netko od mjerodavnih iz ova dva mjesta ne sjeti prema Hrvatskim vodama uputiti zahtjev da se nešto počme raditi i u našem mjestu što se voda tiče. One koji su zaslužni za ovakvo stanje u našoj nekadašnjoj rječici Stajnici da ni kap vode iz izvora Žižići ne ide u njen vodotok upozoravam da sam spreman i tužbom krenuti protiv njih. (Goran Murković, 21. srpnja 2015.)

Nisam mogla samo pročitati i proći kao da piše „dobar dan“, nego me doslovce zaintrigirao da istražim što se to događa s tom našom Jarugom. Na privatni upit poslan gospodinu Murkoviću, odgovor je bio:

Nekad smo se u toj Jarugi kao djeca kupali, sada radi Vodovoda Brinje u njoj ne mogu opstati više ni žabe. Za sada se radi o tome da je netko iz vodovoda ZNA SE uz veze dovezao osobu koja mjeri protok vode i to u četvrtom mjesecu kada su najveće povodnje kako bi se odobrio postotak protoka i to 80L po sekundi, a to nema ni Gacka! Osobe u Vodovodu prave se “englezi”. Hoće našom vodom opskrbljivati još i druga mjesta, a nisu u stanju sastaviti običan formular kako bi od EU pokupili sredstva za obnovu šuplje vodovodne mreže i pripojili vrila koja nemaju nikakav utjecaj na okoliš jer su vrlo jaka, a poniru odmah nakon 100 m.

Mnogi su za nju vezani sentimentalno jer im je bila mjesto gdje su zabacili prve udice ili pak napravili prve plivačke pothvate ili mjesto gdje su prali rublje ili možda samo mjesto gdje su se družili sa svojim prijateljima.

Poslala sam upit prema Vodovodu Brinje u nadi da ću nešto saznati, ali odgovor je bio:

Ja Vam o tome neznam baš ništa. Naslijedila sam izvor u funkciji za vodoopskrbu Brinja i o tome moram vodit brigu da voda bude ispravna za piće i izvor u funkciji, a nikakve ostale vodne objekte koji ne služe za vodoopskrbu ja ne mogu komentirati niti ja uopće išta znam po tom pitanju. Poduzeće u kojem radim registrirano je isključivo za vodoopskrbu, stoga stvarno nisam u toku događaja. – Ruža Lasić Blažanin

U potrazi za odgovorima na pitanja, preostaje još samo javno istaknuti da problem očito postoji, a tko i do kad će ga uspjeti sakrivati, saznat će se kad tad. Do tada, jedino što možemo je podržati mještane tog i okolnih sela koji dižu glas u ime tog i takvih prirodnih bogatstava.

Cijela današnja priča napisana je glasom jednog čovjeka, imenom i prezimenom Gorana Murkovića te ću je upravo njegovim riječima i završiti:

Ja ću sada od Hrvatskih voda zatražiti čišćenje vodotoka i prilaznih kanala, a Vi vidite kako da im stanemo na kraj da nam ne unište ovaj naš biser svojim nerazboritim ponašanjem.

Izvor za općenite podatke: “Stajnica i okolica”, Nikola Tominac

Tekst i slika preuzeti sa: LikaClub 

 

"Hrvatski vitez Zdravko Vranić" - u znak sjećanja

 U znak sjećanja na pok. Zdravka Vranića iz Jezerana!

Zdravko Vranić, rodom iz Jezerana, bio je talentirani trgovac u Stajnici koji je u kratkom roku postao komercijalni direktor u “GRADINI” Brinje. Kao takav izuzetno cijenjen i poštivan što od strane svojih kolega to i od svih svojih mještana uže i šire zajednice.  Osim svega što je bio, kakav je bio, govori i njegova pozicija u domovinskom ratu. Stoga ga se zaslužno na sam spomen Oluje prisjećamo i odajemo mu počast kao i svim našim vitezovima koji su dali živote za našu Domovinu! 

Jučer, na sam dan obljetnice, na facebook profilu njegova sina i snahe osvanula je poruka koju ovdje prenosim u cijelosti:

Sjećanje na tebe svakoga dana navire, prostorije su prazne a bol kao i onog dana kad smo te izgubili... Naš suprug, otac, prijatelj...

Počivao u miru! 

Hrvatski vitez Zdravko Vranić

  01.10.1953.-04.08.1995

 

Misa zadušnica za hrvatskog branitelja Zlatka Tominca

Izvor : http://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=9320&kat=78

Danas je u rodnom mjestu Stajnici održana sveta misa zadušnica u spomen 20. godišnjice pogibije hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata Zlatka Tominca koji je svoj život položio na oltar Domovini kao sudionik vojno-redarstvene operacije „Oluja“. Obilježavanje  20. godišnjice pogibije Zlatka Tominca inicirali su njegovi kolege suborci iz 9. gardijske brigade „Vukovi“, a misa zadušnica je služena i za druge poginule pripadnike 9. gardijske brigade Hrvatske vojske kao i za sve hrvatske branitelje koji su svoje živote utkali u temelje samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Svetoj misi koju je predvodio vlč. Šimo Božić u crkvi sv. Nikole, uz obitelj i mnoštvo kolega suboraca iz 9. gardijske brigade „Vukovi“, prisustvovao je načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić sa suradnicima.

"Oče, hvala ti!" - sjećanje na Zlatka Tominca

 U znak sjećanja na pok. Zlatka Tominca (20.04.1962.- 04.08.1995.)

 "Oče, zahvalit ću ti na odabiru. Hvala ti što je moja majka imala čast zvati se tvojom ženom, jer uspjeli smo spoznati tebe, uspjeli smo dokučiti što hrabrost uistinu jest, a ti si hrabrost." 

Ivan Tominac

 

 

 

Dan Oluje u Brinju - program