Razmišljam naglas – Ima jedan kraj u mome oku raj

 „Ima jedan kraj

gdje srce brže zatreperi
oko milinom se ispuni
radostan nemir te zaokupi (…)
Ima jedan taj
Podkapelski kraj“
(stihovi iz pjesme „Ima jedan kraj“, Zdenka Sablić, „K izvoru“, Zagreb, 1991)

 

 

Jeste li primijetili da ljudi koji su daleko od svojih rodnih mjesta, više o njima pišu, pjevaju, govore od onih koji u njima žive? Mnogo sam puta i sama čula „Vidi onog čovika, išal je u beli svit još ko dite, a piše pisme o svom ličkom kraju kogani vidil već 30 godin!“. Meni to uopće nije čudno. Možda ne bi to mogla razumjeti da nisam jedna od onih koja je odrasla u gradu, a onda otišla živjeti na selo. Lika je zavičaj mojih roditelja. Iako sam se rodila i živjela u gradu, ipak krv nije voda. Od djetinjstva sam vrlo često odlazila na selo k bakama i djedovima. Taj kraj sam jednostavno od rođenja voljela. Lika je uvijek bila odredište za praznike, vikende, blagdane, ali nikad nitko nije niti pomislio da bi baš meni, jednoj djevojci iz grada taj kraj postao mjesto gdje bi živjela. No postao je i puno više od toga.

 

Razmišljanje zašto ljudi koji žive u malom, u mom slučaju ličkom, selu manje uzdižu svoj kraj od onih koji su ga davno napustili, vodi me u mnogim pravcima, ali ja ću se, baš kao i uvijek, dotaknuti samo onih primjera iz vlastitog iskustva.

Sjećam se jednog niti malo lijepog događaja još dok sam bila školarka… Baka i djed tada su već živjeli s nama u Zagrebu (zbog sile prilike uslijed nemilosrdne bolesti majke). Stiglo je ljeto, školski praznici, a ne moram niti spominjati da se o ljetovanju nije niti razmišljalo nego se znalo i jedva čekalo da se ide u Liku. Djed je bio invalid, tada još samo bez jedne noge, u invalidskim kolicima. Lijepi dani nisu ga mogli zadržati samo na dvorištu. Imao je potrebu obići i malo dalje od kuće, ali toga dana, kolica su mu zapela za veći kamen i prevrnuo se. Zvao nas je da mu dođemo pomoći podići ga, a kada je sjeo, osjetio je bolove u prsima i teško disao. Baka je odmah zvala hitnu! Okolni seljani došli su još čim su čuli njegovo zapomaganje u trenutku kada je pao. 

Hitna je stigla za nepunih sat vremena. U tih sat vremena, djedovo opće stanje bilo je sve gore i gore. Sada kada o tome razmišljam, čini mi se da su ga rakija s kojom ga je baka osvježavala po licu i vratu te šaljive zgode susjeda koji su ga zagovarali samo da ostane pri svijesti, odigrali veliku ulogu u održavanju njegova zdravstvenoga stanja stabilnim dok je stigla hitna. S djedom je sve dobro završilo i nakon tog nemilog događaja poživio je još narednih 15 godina, ali isto tako mogao je život napustiti i tada.

Ostati živ kada ti se nešto tako na selu dogodi najbolje je ogledalo koliko imaš (ne)sreće, jer liječnička skrb jednostavno ti ne može biti pružena kao u većim mjestima. Iako da se razumijemo, nije pravilo da je u gradu sve idealno po pitanju toga. No, sada eto pričam o selu… Upravo zato je imati vlastiti automobil na selu doslovce potreba, a ne luksuz. Još je dobro kad je lijepo vrijeme, ali kada, kako bi mještani tog sela rekli, zakreše snig, onda ni od auta nikakve koristi dok ralice ne učine ceste prohodnima.

Usprkos svemu tome, odlučila sam živjeti na selu. Ništa me od toga nije moglo odgovoriti. I naravno da je ključnu ulogu u toj odluci odigrala ljubav. Baš kao što je, nažalost, nakon sedam godina utjecala na moju odluku o odlasku iz tog malog ličkog sela. 

To je ono što možda sama sebi neću moći oprostiti, zašto nisam bila jača od svega i ostala. No, sve ima svoje zašto i zato. Da nisam otišla zasigurno ne bi sada o tom malom selu pisala na način na koji pišem. Iako moram naglasiti da sam počela s pisanjem još za svoga života tamo i naglas govorila o stvarima koje su se tamo događale od onih lijepih poput rođenja djeteta, kulturnih, sportskih i drugih manifestacija, pa do onih ne baš tako lijepih poput problema kao što je bio npr. (ne)odvoz smeća.Naravno da nikome od tada nadređenih te ružne teme nisu baš bile ugodne za slušati uhu niti za gledati oku, ali ja sam pričala.

Općine čine koliko mogu, toga sam svjesna bila i tada i sada. I znam da pokušavaju slušati glas naroda, ali isto tako znam i jasno mi da nitko ne može riješiti sve preko noći. Pogotovo kada za to nema dovoljno materijalnih i financijskih sredstava. Ma svjesni su toga svega i mještani, ali su često ogorčeni zbog arogantnog odnosa zbog kojeg se osjećaju manje vrijednima ako nešto kažu ili prigovore. Liječnici, trgovine, posao, već spomenuto zbrinjavanje smeća, poplave koje ne rade katastrofe kao što se dogodilo u Gunji, ali rade probleme čim padne više kiše. Na određenim dijelovima vode nabujaju i izliju se preko ceste da su neki mještani u trenu odsječeni od svega i prepušteni na milost Božju kako oni sami znaju reći. Sada se to donekle riješilo prokapanjem kanala uz cestu, a koliko je još takvih i sličnih problema.Lijepa riječ, izražavanje i pokazivanje suosjećanja i dobre volje od nadređenih i vodećih ljudi mjesnih odbora i općina ponekad je i više nego dovoljno da se ionako veliki problemi ne čine još i većima. Ne zaboravimo da jedno selo ipak čine ljudi, a ne ono što je na papirima i strateškim planovima.

 Sada eto bar donekle znam i razumijem ljude koji tamo žive, što se pisanja kojekakvih hvalospjeva tiče. Mještani su zaokupirani svakodnevnim problemima s kojima se susreću životom na selu. Upravo zato manje mogu gledati i uživati u prirodnim ljepotama svog kraja, a kamo li uvidjeti sve njegove prednosti i dokučiti zašto mu se ljudi rasuti po svijetu toliko dive.

Eh, mnogo je toga, s čim se tamo ljudi susreću, bore, ali i jako dobro nose. Nije ni čudno što se doslovce sprdaju s gradskim ljudima kojima je sve pod nosom, pa još nekog vraga stalno kukaju. Iako moram priznat da ta „sprdnja“ vrlo često zna prelaziti granice i pokazivati dosta primitivan način razmišljanja u kojem znaju zapravo izražavati ljubomoru na ljude u gradu, kao da su oni krivi za njihov težak život na selu. Ja uvijek kažem da je dobro sve i svuda u životu proći. Ako si već gradsko dijete, nije loše otići bar na kratko na selo, ali i obrnuto. I selo i grad pruža i uzima mnogo toga, samo je pitanje tko je koliko za što sposoban i kako se tko gdje snalazi.

Meni osobno, što se samog života tiče, potpuno je svejedno selo ili grad, ali da mi je selo draže, e pa je! I iskreno se nadam da ću svoju duboku starost proživjeti na selu. O tome ću više razmišljati kad budem sigurna da sam za ostvarenje tog sna dovoljno snažna da ne gledam na ono što me iz sela i odgurnulo. Do tog trenutka živim i živjet ću u gradu i koristiti sve prednosti koje mi on nudi pogotovo mojoj djeci. No, iako sam fizički ovdje gdje jesam, moje misli vrlo često odlutaju, a srce jače zalupa kad mi netko spomene taj mali Podkapelski kraj. Mojim venama i dalje teče ta ista lička krv i usprkos svemu taj kraj o kojem pričam za mene je raj na zemlji i sada baš kao i nekada.

Za fotografije iz Stajnice zahvaljujem Gabrijeli Perković, Ivanu Pavloviću i Ivici Movriću!

Preuzeto sa :http://likaclubbing.eu/razmisljam-naglas-ima-jedan-kraj-u-mome-oku-raj/

 

Tekst: Branka Pavlović


Javna isprika komunalnog redara

Na facebook stranici Općine Brinje objavljena je, a ovdje prenesena, isprika komunalnog redara zbog kojeg tj. koje je nastala cijela uzbuna oko trovanja pasa. Svi smo mi ljudi i ljudski je griješiti, ali znati priznati pogrešku, ispričati se i znati oprostiti je božanski.

Proljeće u Stajnici

Onima koji su tamo svaki dan, fotografije Stajnice i ne znače mnogo, ali svima nama ostalima itekako. Djelić Stajnice prikazan u slici više je od mnogo riječi. Stoga niti ja neću previše pričati tj. pisati.

Za fotografije nastale na današnji dan, zaslužni su naši dragi Stajničari Gabrijela Perković, Ivan Pavlović i Ivica Movrić na čemu im puno hvala!

 

 

Kad komunalni redar uzme stvar u svoje ruke...

Nakon obavijesti o započinjanju akcije "trovanje pasa lutalica", koja je u trenu obišla sve moguće medije, reakcija užasnutog načelnika Zlatka Fumića na nedjelo komunalnog redara stigla je u obliku priopćenja. 

 Priopćenje za javnost preuzeto sa LIKA CLUBBING - DEMANTIJ O TROVANJU PASA

Sinac - dragulj Like

Tekst i slika preuzeti sa: http://likaclubbing.eu/sinac-dragulj-like/ 

Lika je osebujan kutak Hrvatske. Kameno zeleni krajolik plodne Gacke doline, skriva mnoge bajkovite kutke izvorne Like. Jedan o takvih kutaka je i Sinac,  mjesto u kojem izvire rijeka Gacka. Obnovljene mlinice, pilana, stupa i koš te mala elektrana već su godinama posjećivani od zaljubljenika u prirodu. Posebice mlinica Kolaković – Mayer  gdje se može vidjeti kako se melje brašno te kušati domaći kruh i druge delicije.

Ribiči već desetljećima posjećuju hladnu vodu tekućicu u kojoj je među brojnim vrstama najbrojnija potočna pastrva. Zbog stroge brige za faunu u rijeci, ribolov je dopušten samo u razdoblju od 1. ožujka do 30. rujna zbog zaštite riblje populacije.

Planinarske staze u dužini od 20-ak kilometara pješače već godinama zaljubljenici u taj oblik života. Tu je i biciklistička Barkanova staza, koja vijuga uz rijeku Gacku. Od Otočca preko Sinca do prekrasna Majerova vrila te se vraća desnom obalom rijeke. Rijetko je to viđen prekrasni pitomi krajolik.  Šuma ponad ovog seoceta  obiluje životinjskim vrstama. Može se tu pronaći vepar i srna uz drugu sitniju divljač, a niti vuk i medvjed nisu tako rijetka pojava.

Kao i u svakom malenom mjestu u centru je crkva. Ona u Sincu je barokna građevina čiji je zaštitnik  sv. Ilija Prorok . Pokraj iste nalazi se i zdenac Kralja Tomislava izgrađen 1925, sagrađen u slavu tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava.

Sinac je rodno mjesto akademika Ferde Čulinovića, pravnika te generala austro-ugarske vojske Stjepana Sarkotića.

Kulturno umjetnički program, očuvana baština u pjesmi, svirci tambure i narodnom ruhu. Čuvar ove tradicijske priče je KUD LIPA Sinac koji je 2013. proslavio 90 godina postojanja i rada.  KUD “Lipa” čuva baštinu starih vremena kroz trud i ljubav prema Sincu, Gackoj, Lici i Hrvatskoj, zapravo ljubav prema svom narodu kroz sinčernsku čakavicu.

Ugodni domaćini će se pobrinuti da se osjećate kao kod kuće. Čekamo Vas! Dobrodošli u Sinac na vrila Gacke!

Pripremili: Jasna Ilić i Milan Nikšić

Priče iz ličkog kraja

Vrijeme je da i sama predstavim facebook stranicu „Priče iz ličkog kraja“. Stranica koju sam napravila iz želje da sve svoje tekstove, objave na ovoj našoj web stranici, koje traju gotovo jedno  desetljeće, stavim na jedno mjesto. Malo po malo ta je stranica postala nešto puno više od toga. Mnogo zanimljivih poveznica iz ličkog kraja već postojećih stranica, prijatelja, klubova, mnogo slika sa šaljivim sadržajima, mnogo fotografija koje pristižu iz dana u dan iz naših krajeva počele su privlačit sve veći broj pratitelja. Danas, nakon nepunih 6 mjeseci skupilo ih se oko dvije tisuće. Pričam samo o onima koji su kliknuli „lajk“, a broj posjetitelja premašuje desetke tisuća. Moram spomenut svoje suradnice iz Brinja, Anu Biškupić i Mariju Draženović, te im se i ovim putem zahvalit na velikoj pomoći oko ažuriranja i održavanja stranice.

Da stranica postaje popularna prvi je primijetio portal Lika Clubbing čiji glavni predstavnik me kontaktirao ne bi li o njoj rekla koju riječ. Cijeli članak i tekst o tome kako su nastale Priče iz ličkog kraja možete pročitat klikom na POPULARNO NA FACEBOOKU:PRIČE IZ LIČKOG KRAJA

Priče iz ličkog kraja pokrenule su suradnju sa prethodno navedenim portalom. Autorska kolumna pod nazivom „Razmišljam naglas“ pripada meni, a nove članke unutar nje možete čitat svaku subotu. Sve dosadašnje tekstove možete vidjetI klikom na LIKA CLUBBING-AUTORSKO-RAZMIŠLJAM NAGLAS, a kad ih pročitate bit će vam jasno zašto sam baš taj naziv odabrala za kolumnu. 

No eto, ukratko toliko o tome, a za više informacija kliknite označene dijelove teksta.

Još samo ovo moram dodat...Možda ne mogu mnogo učinit za svoje selo, svoj kraj u kojem više ne živim, ali jedino što mogu je pričat o tom malom selu, o tom kraju. Vama eto dragi Stajničari i svi koji otvarate ovu stranicu sve ovo pišem da znate, ako negdje čujete za Priče iz ličkog kraja ili kolumnu Razmišljam naglas na portalu Lika Clubbing, da ih je stvorila jedna Stajničarka.  

Održana godišnja skupština kluba

Godišnja skupština Zavičajnog kluba "Stajnica" održana je dana 27. ožujka 2015. godine u prostorijama Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27. U radu kluba u prošlom razdoblju govorio je predsjednik Nikola Tominac. Osvrnuo se na slijedeće aktivnosti tijekom 2014. godini:

  1. Organizacija „7. Stajničke noći“;
  2. Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www. stajnica.com;
  3. Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba: „Brinje“, "Vila Velebita" i „Sokolac“ „Udruga Zavalje“, osobito oko organizacije zajedničkih izleta na Krasno, Jesen u Lici u Gospiću, mise za A. Starčevića, vlč. Milu Ivančića i dr.;
  4. Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici;
  5. Financiranje istraživačkog rada o Ličanima u Prvome svjetskom ratu;
  6. Sufinanciranje spomenika Anti i Šimi Starčeviću i Franu Kurelcu u Gospiću;
  7. Izišao prilog o ratnom putu K.u.K. 79. pješačke pukovnije „Ban J. Jelačić“ u magazinu „Vojna povijest“, sudjelovanje u organizaciji raznih izložbi: Gospić, Otočac, Zagreb, Crikvenica...
  8. Posjeta s braniteljskim udrugama Grada Zagreba Beču, Verdunu, Soči i Villefranche-u, te znanstvenom skupu u Puli posvećenom Janku Vukoviću Podkapelskom održan 31.10.14 čime smo pridonijeli obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata;
  9. S „Vilom Velebita“ organizirani izleti u Gospić („ Jesen u Lici“), Karlobag i Krasno, Beč i Prag te organizacija Ličke noći u Globusu, te humanitarni koncert za podizanje spomenika dr A. i Š. Starčeviću i Franu Kurelcu u HGZ.
  10. Uspostavljena je kvalitetna suradnja s Općinom Brinje. Bez financijske pomoći Općine Brinje ne bi bilo moguće provesti organizaciju „Stajničke noći“. Zato hvala načelniku Zlatku Fumiću na iskazanoj potpori;
  11. Upravni odbor kluba održao je tijekom protekle godine 8 sjednica, a održana je i izborna skupština.

Nakon podužeg izlaganja nazočni su prihvatili izvješće o radu, novi statut usklađen s novim Zakonom o udrugama i dali su potporu upravnom odboru u nastavku aktivnosti na obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata kao jedne od največih aktivnosti kojima će međunarodna zajednica, a time i Republika Hrvatska obilježiti ovo tragično razdoblje ljudske povijesti, te 90-godišnjici Stajničkih žrtava.

Skupština je prihvatila i Plan rada za 2015. godinu:

  1. 90-ta godišnjica Stajničkih žrtava, postava spomen-ploče u Stajnici;
  2. Sudjelovanje u obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata kao jedne od višegodišnjih glavnih zadaća kluba;
  3. Organizacija „8. Stajničke noći“ ili „Ličkog prela“;
  4. Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www. stajnica.com;
  5. Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici;
  6. Nastaviti na znanstvenom istraživanju „Ličani u Prvom svjetskom ratu“ koji je posvećen 100 godišnjici. U znanstvenoj literaturi i prigodnim časopisima objavljivati rezultate tih istraživanja i sudjelovati u raznim manifestacijama na razini grada i države;
  7. Nastaviti sa suradnjom s Općinom Brinje, Županijom i Mjesnim odborom Stajnica;
  8. Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba. Posebnu suradnju uspostavili smo s krovnom udrugom Ličana u Zagrebu – „Vilom Velebita“. Tijekom ove godine planirane su slijedeće aktivnosti;
    • 13. lipnja 2015. - sveta misa i prigodni kulturno-umjetnički program na groblju u Šestinama gdje je sahranjen dr. Ante Starčević;
    • Organiziranje zajedničkih izleta i drugih aktivnosti.

Predloženi plan je jednoglasno prihvaćen. Ujedno je usvojena odluka da za 2015. godinu iznos članarine bude 50,00 kn.

Sastanku je prisustvovao i naš najstariji član, 90-godišnji gospodin Ivan Vuković – Jurišić, koji je pozvao sve da se uključe u rad i pripomognu aktivnostima na zaštiti sjećanja na „stari kraj“.

Pozivamo sve članove i prijatelje da se uključe u naše brojne aktivnosti o kojima ćemo izvješćivati putem naših WEB stranica.

Uskrsna poruka biskupa Mile Bogovića

Preuzeto sa: ŽUPA KOMPOLJE

 O sretne li krivice!

Doživljavajući zloću oko sebe, mogao bi se stvoriti osjećaj da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, napose kad vidimo da zlo ne popušta. Prilika je u ovo vrijeme probuditi svijest kako i zlo može pomoći boljem uspjehu dobrote. Taj optimistički stav izrekao je najjasnije Sv. Augustin riječima Vazmenog hvalospjeva: „O zaista potrebna Adamova grijeha… O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i tolikoga Otkupitelja!

1. Božji odgovor na čovjekov grijeh

Možemo reći da je grijeh prvog čovjeka izazvao Boga na nastavak stvaranja, odnosno na novo stvaranje. To novo stvaranje dovršava se uskrsnim jutrom kada je čovjek Krist „raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao“. Zato Crkva govori da je uskrsnuće osmi dan stvaranja. Spomenuti Sv. Augustin reći će slikovito da je Bog na krivi glas čovjeka nadogradio divnu simfoniju. Nećemo reći da je prvi čovjek autor te simfonije, nego Božja ljubav prema čovjeku, ali to „komponiranje“ nastalo je nakon prvoga grijeha. Bog je nastavio sa stvaranjem nakon sedmog dana, a osmi dan ostvarena je pobjeda života u čovjeku Isusu Kristu. Njegovim uskrsnućem dovršeno je stvaranje u Kristu, a zbiva se u svima koji u njega vjeruju. Krist ih vodi do savršenstva koje je u njemu ostvareno (usp. Kol 1,28). 
To dovršavanje u pojedincima i u svijetu (Crkvi) ne zbiva se bez silnih vapaja i suza, o kojima čitamo u poslanici Hebrejima (usp. Heb 5,7), kao što nije bilo bez toga ni na Kristovom putu prema osmom danu – prema uskrsnuću. Uvijek kada i nas snađu nevolje i obuzima nas jeza, drhtimo i plašimo se, moleći da nas mimoiđe taj križ, ali upravo se tada pruža i nama prilika za veliki pothvat i veliku pobjedu. Za takav pogled smoći ćemo snage, ako budemo svjesni cilja prema kojem idemo i prisutnosti Oca u čijim smo rukama. To su prilike za stvaralačko Božje djelovanje na putu prema dovršenju našeg otkupljenja, prema ostvarenju, u nama, djela osmog dana stvaranja. Možemo reći da Sotona, želeći upropastiti Božje djelo, uvijek izaziva Boga na još savršeniji stvaralački čin.

2. Zloća kao izazov i poziv na djela dobrote

Svakako se može reći da iz zla što ga osjećamo u svijetu koji nas okružuje, u nevoljama koje nas pojedinačno obuzimaju, može izrasti mnogo dobra i za svijet i za nas. Na tome raste naš kršćanski optimizam. Pa i onda kada smo nemoćni pred silinom zla, na pobjedničkom smo putu ako molimo: „Oče, budi volja tvoja!“
Ohrabreni Sv. Augustinom, možemo taj govor nastaviti pa dodati kako ne bismo imali tako veličanstvenih mučeničkih svjedočanstava u životu Crkve prvih stoljeća da nije bilo okrutnih progona Kristovih vjernika; da ne bismo imali tako divno svjedočanstvo ljubavi Majke Terezije prema čovjeku da su se po ulicama Kalkute (i drugih „Kalkuta“) šetali samo zdravi i situirani ljudi. Tek u suočenju s bijedom i bolešću bila je ona izazvana da do krajnjih granica razvije svoju ljubav prema potrebnima. Pa i ne trebamo ići daleko. Zar bismo u nadbiskupu Stepincu dobili tako sjajan uzor vjernosti istini i dobroti da nije bilo komunističke mržnje na njega i na njegov narod. A koliko je bilo prinosa žrtava dobrote i ljubavi majki udovica nakon 1945.? I konačno, kako možemo zamisliti Kristovo otkupiteljsko djelo da nije bio okružen zloćom ovoga svijeta u kojoj se očitovala onakva i onolika Kristova ljubav? Dokazao je da zloća može biti poticaj za velika djela dobrote. Sve ono što se odigralo s njime na dan njegove muke i smrti, pripremilo je onako sjajno i pobjedničko uskrsno jutro. 
Isus čak govori svojima o neizbježnosti sablazni, da je zlo prisutno u svijetu, ali mi mu nikada ne smijemo dati svoju potporu: „Jao onome od koga sablazan dolazi“, tj. koji svjesno radi u prilog zloće.

3. I naši nas grijesi mogu potaknuti na „povratak Ocu“

Možemo također reći da i krivica pojedinca i grijeh svijeta mogu, poput onoga Adamovog, biti početci nove stvaralačke Božje akcije, kod pojedinca i u svijetu. To će se dogoditi onda kada, poput „Izgubljenog sina“, rečemo: „Ustat ću i poći svome ocu!“ (Lk 15,18). Dobri otac je sinu koji se vratio dao novu haljinu, uresio ga i ukrasio većim odličjima od onih prije krivice. U tom smislu i tu možemo govoriti o „sretnoj krivici“. Slično i nama grijeh može pomoći da postignemo takva „veća odličja“. Nakon svakog grijeha mogući su novi uzleti. 
Isus se često susretao s grješnicima koji su, nakon što su zgriješili, vidjeli bolje nego prije da se treba vratiti na pravi put. Takve je on okupljao, družio se s njima. Takvi su Krista bolje razumjeli nego oni drugi koji nisu osjećali posljedice svoje krivice. Nepokretni su i nesposobni za rast u dobru koji misle da su pravednici i da se ne trebaju obraćati. Ti nisu razumjeli Isusa kada je već na početku sve pozvao: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“

4. Zlo kao izazov za jačanje u dobru

Više puta smo slušali kako su i naši neprijatelji zaslužni za našu slobodu jer su svojom zloćom pokrenuli našu zaspalu dobrotu. U tom smislu zanimljivo je razmišljanje Sv. Augustina. On kaže: "Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne može boriti ako nema neprijatelja i napasti." 
Što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda. Nema prave veličine koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti. I tu nam je Isusov primjer najpoučniji. Upravo je tu njegova snažna poruka: Zloća u svijetu, oko nas, pa i u nama ne smije nas obeshrabriti da joj se predamo, nego nam ona treba biti izazov za jačanje u dobru. Zloća je prisutna u svijetu, ali njoj je oduzet žalac i zato nema snagu da otruje za pobjedu gdjegod se dogodi oslonac na božansku snagu koja je u svijetu po Isusu Kristu. Nije li zloća svom svojom silinom navalila na Pravednika da ga preda smrti. Sa Sv. Pavlom možemo joj i mi postaviti pitanje: „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj“ (1Kor 15,55). Zloća svijeta ne može postići svoj cilj: razaranje i uništavanje života, pače, ona i bez svoje volje, uz svu svoju bahatost, mržnju i divljinu, može pridonijeti rastu i pobjedi dobrote ako idemo s Kristom, putem istine i života. 
U Isusu nije bilo divljine, mržnje, bahatosti, oholosti. U njemu je bila pitomost, ljubav, skromnost, poniznost. Izgledalo je da je to slaba oprema, ali se na koncu pokazalo da su upravo to osobine pobjednika.

Godina evanđelja

Zlo se pojavljuje pred nama poput Golijata, jaka, dobro opremljena i naoružana, a dobro poput Davida s 'praćkom' u ruci. I pored svega toga, i mi poput Davida trebamo biti sigurni u pobjedu. Bog je bio iza one praćke, a ne iza oklopa. Zato je David pobijedio. 
David je tek blijeda slika onoga što je Krist svojom „praćkom“ učinio kada se, okružen silom i mržnjom, predao u ruke vječnoga Oca, predao se na raspolaganje Očevoj ljubavi. Svu zaštitu Isus je povjerio Bogu (Ocu). 
No, ima još jedna zorna slika. Slika vuka i janjeta. Nije li Isus upravo tu sliku koristio: "Šaljem vas kao janjce među vukove" (Lk 10,3). Kakve su tu šanse za pobjedu janjaca? Ipak Isus nije slao apostole da od njih napravi gubitnike, nego upravo pobjednike. 
Ta poruka izražava se jasno na svakoj svetoj misi kada svećenik podigne hostiju i pozove ljude da priđu i uzmu pobjedničku snagu u sebe riječima: "Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta!" 
U ovoj Godini evanđelja uzeli smo jedan križ (Senj, 14. stoljeće). Na rubovima su simboli evanđelista (Matej/čovjek, Marko/lav, Luka/vol, Ivan/orao). U sredini se nalazi lik janjeta. Kao da svaki od evanđelista govori: "Evo Jaganjca Božjega" koji je pobijedio divljinu ovoga svijeta, vučje osobine, nasilje, nadutost, oholost ovoga svijeta. Jaganjac ne crpi snagu u tjelesnoj snazi, poput vuka, kao što se ni David nije oslanjao na svoju snagu i opremu, nego na Boga Izraelova. 
Povodom slavlja uskrsnuća Gospodinova, i ja vama, braćo i sestre, poručujem Isusovim pozdravom: „Ne bojte se!“

Sretan i blagoslovljen Uskrs i sve vazmene dane želi vam i u duhu se zajedno s vama raduje i veseli

vaš biskup
† Mile Bogović

Sretan Uskrs

 

SUSRET NAČELNIKA S GRAĐANIMA OPĆINE BRINJE

U ponedjeljak, 16.ožujka 2015.godine, načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić sa svojim suradnicima, u Vatrogasnom domu u Brinju održao je susret s građanima na kojem se okupilo mnoštvo građana. Načelnik je pozdravio sve nazočne te izvijestio o dosad učinjenom. Prilikom izlaganja o svom radu, načelnik se dotaknuo mnogih tema koje su značajne za općinu.

Tako je spomenuo popravak lokalnih cesta za Radotiće i Županjdol te par kraćih dionica, a to su: Vranići, Rajkovići i Linarići. Pristupilo se i sanaciji neasfaltiranih cesta gdje se ugradilo preko 100 kamiona tampona. Za sanacije cesta utrošeno je 500.000,00 kuna te daljnji radovi kreću na proljeće. Za novu rasvjetu je utrošeno 250.000,00 kuna u naseljima Črnač, Rajkovići, Holjevci, Brdo u Stajnici, Radotići, Bukovlje. Nastavak daljnje izgradnje rasvjete, planira se u proljeće. Općina je također sufinancirala izgradnju ljekarne u iznosu od 150.000,00 kuna. Iako je zima bila blaga, na održavanje cesta utrošilo se preko 200.000,00 kuna. Tijekom godine, uložilo se preko 5 milijuna kuna u razne investicije. Najveći dio investicija odnosi se na nabavu komunalnog vozila i opreme (2.500.000,00 kuna). U svom izlaganju, dotaknuo se i projekata koji su u fazi provedbe, a to su kulturni dom, izgradnja energetski učinkovite i ekološke javne ili vanjske rasvjete te nadogradnja dječjeg vrtića Tratinčica. U veljači je održano osposobljavanje za rad s pesticidima koje je općina sufinancirala s 50 % ukupnog iznosa troška edukacije.

Nakon iscrpnog izlaganja načelnika, uslijedila su brojna pitanja građana. Načelnik je sa svima razgovarao o mnogim temama koje su ih zanimale. Na kraju je naglasio da je važno pripremiti i razraditi projektne ideje, dizajnirati uspješan projekt te ga na kraju i uspješno provesti s ciljem razvoja općine, sredstvima iz Europskih fondova. Cilj susreta s građanima je upoznavanje s radom općine te direktna komunikacija o problemima s kojima se susreću kako bi se isti riješili zajedničkim snagama.

Izvor: brinje.hr