Marke Teča je otišao u život vječni

U nebesko kraljevstvo putuje naš dragi zemljak Marko Mesić (Teča).
U 71.godini života njegov put na ovom svijetu završava. Duga i teška bolest učinile su svoje...
Posljednji ispraćaj ovog dragog pokojnika bit će sutra, 17.studenog 2018., u Stajnici, u 14h.

"Bliže, o Bože moj, dolazim Ti,
daruj mi blagoslov svoj nebeski
Da sretno putujem i blažen dospijem na smrti, Oče moj, u zagrljaj Tvoj"

 Iskrena sućut obitelji, a njemu neka Gospodin podari mir!

Fra Jure: "Nezaboravan susret sa nekadašnjim župnikom"

U nedjelju 11.11.2018. godine posjetio sam kao župnik Svetišta sv. Jurja u Jezeranama sa članovima Crkvenoga odbora Mirkom Sertićem, Željkom Jelićem i Antonom Sertićem, nekadašnjega župnika u Jezeranama gospodina Ivicu Perušića u Skradu, Gorski kotar.
Posjet je organizirao Željko Jelić, put je bio vrlo ugodan, ali već kod prve benzinske postaje morali smo stati kako bih, nakon tri sv. Mise doručkovao i u isto vrijeme ručao. Obrok su činila dva kroasana i kava. Krenusmo dalje.
Mirko Sertić vozi brzo, ali i oprezno jer se tu i tamo pojavljuje gusta magla.
Stigosmo u Skrad, a 91 godišnji gospodin Ivica nas čeka pred zgradom. Pozdravimo se i uđemo zajedno u veliku stambenu zgradu. Odmah, čim smo ušli u njegov stan, nakon što smo se pozdravili s njegovom suprugom, predam mu lijepo u velikom okviru 70 sa 50 cm razvrstane slike iz Jezerana: prva crkva sagrađena 1821. godine, ruševine spaljene crkve 1943. godine, skupina žena kako rade na ruševinama crkve 1959. godine, obnovljena crkva 1959.-63. godine i dvije slike sadašnje obnovljene crkve 2017-18. godine. Kad sam mu predao slike, gleda on i plače kao malo dijete. Odlazi u hodnik svoga stana, uhvatio se rukama za glavu i plače u sav glas.
Nakon dužega vrijeme počnem ga pitati o raznim događajima u vezi obnove crkve u Jezeranama 1959.-63. godine.
Saznadoh od njega mnoge stvari, osobito one koje su me zanimale. Gospodin Ivica Perušić rođen je 25.7.1928. godine u Dugoj Resi. Bio je pomoćnik župnika u Križpolju, a 1959. preuzima kao župnik Jezerane, Stajnice i Lipice. Odmah se dao na izgradnju župne kuće i crkve u Jezeranama. Obje su partizani bili spalili do temelja. Kamenje od nekadašnje župne kuće seljani su odvukli sebi, a i mnogo kamenja je od crkve odvukla obitelj Cvitković i sagradila sebi pokraj crkve štalu. Budući da je to kamenje bilo iz crkve u naredne tri godine je sva stoka pokrepala, gazda je štalu srušio i prodao to zemljište zajedno sa ruševinom, koja i sada plače i vapi da se to kamenje vrati u dvorište crkve.
Kod čitave gradnje župne kuće i crkve obilato je pomagala gospođa Marija Sertić zvana Franika koja je otišla i živjela kod kćeri u Americi. Novac je morala slati na druge ljude u Jezeranama, a oni su onda donosili taj novac župniku.
Takav je bio režim, župnik nije smio primate novac iz inozemstva.
Stanovao je kod Marije Smolčić, bila je stara udovica, rodom iz Jezerana a pokojni muž je bio iz Lipica.
Hranio se kod Ivice i Mandice Jelić, roditelja Željka i Drage Jelića. Mnogi seljani su pomogli, ali osim gore poimenično spomenutih obitelji mnogo mu je pomogao kovač Mijo Dumenčić, otac gospodina Šandre.
Nakon što je završio građevinske radove u Jezeranama, otišao je u Brod na Kupi i tamo sagradio na temeljima spaljene crkve novu crkvu. Poslije gradnje se verbalno sukobio s tadašnjim biskupom, napustio svoju službu i oženio se.
Želio sam znati kako je prolazio sa župljanima za vrijeme gradnje. Reče nam u šali: „Da nisam bio svećenik i sve strpljivo podnosio ne bi mi bilo dosta pištolj nego top”.
Nastavio je dalje: „Neki župljani, doušnici, išli su tadašnjoj miliciji tužakali me da sam ja govorio protiv njih, vlasti i partizana, a ja to nisam nikada činio bio sam sa svima dobar. Znali su milicajci da oni lažu, ustali su, došli do njih, pomirisali i rekli su im da oni mirišu mnogo na tamjan (idu u crkvu) a da lažu o svome jadnom župniku koji se toliko bori, žrtvuje dan i noć kako bi završio radove. Istjerali su ih iz kancelarije riječima „Marš iz kancelarije, sve ćemo vas zatvoriti za te laži“. I više ga nitko nije tužakao miliciji.
Kako je tekla gradnja župne kuće i crkve u Jezeranama, čitajte opširnije u knjizi Vrilo, koja izlazi pred Božić.
Srdačan pozdrav svima – Vaš župnik Fra Jure

 

Načelnik Fumić održao sastanak s predsjednicima mjesnih odbora

Preuzeto: brinje.hr


Kako je bilo i dogovoreno, u općinskoj vijećnici održan je sastanak načelnika Brinja Zlatka Fumića s predsjednicima mjesnih odbora, na kojem se, osim o prisutnosti imigranata na području Općine Brinje, razgovaralo i o ostaloj problematici s terena.

Osim o problemu imigranata, razgovor se poveo i o provedbi komunalne djelatnosti, odnosno o uređenju živica, putova, cesta te o nedostatku vode koji je mučio mnoge sugrađane. Predsjednici mjesnih odbora posebno su naglasili kako su županijske ceste u jako lošem stanju te je načelnik Fumić obećao kako će u idućem tjednu obaviti razgovor s nadležnima, ravnateljem ŽUC-a, te vidjeti što se može po tom pitanju poboljšati.

 Imigranti su viđeni u gotovo svim mjesnim odborima na području Općine te su predsjednici mjesnih odbora pozdravili odluku načelnika o puštanju javne rasvjete da gori cijelu noć jer će svakako doprinijeti osjećaju sigurnosti mještana. Isto tako, predsjednici mjesnih odbora apelirali su na načelnika Fumića da se svakako obavi razgovor s načelnikom PU Ličko-senjske s ciljem zamolbe da se pojača prisutnost policijskih patrola na području Općine, ukoliko postoje mogućnosti za to, jer broj patrola koji trenutno obilazi teren brinjske općine nije dostatan te ne može pokriti kompletan teren općine velike 358 kvadratnih kilometara. Načelnik je apelirao na predsjednike mjesnih odbora, ali i sve ostale građane, da svakako javljaju prisutnost imigranata u svom susjedstvu kako ne bi došlo do neželjenih incidenata.

Na 100.obljetnici završetka I.svjetskog rata,posebna počast odana Janku pl.Vukoviću-Podkapelskom

Preuzeto: nacionalno.hr


Na Dušni dan u Puli je održana komemoracija i obilježavanja 100. obljetnice završetka Prvog svjetskog rata, prestanka postojanja C. i kr. mornarice i potonuća broda “Viribus unitis” u pulskoj luci 1. 11. 1918. godine. Organizatori navedenih aktivnosti su bili Društvo „Viribus Unitis“ Pula i Österreichischer Marine-Verband (Ö.M.V.; (Austrijski savez mornaričkih udruga). Osim brojnih stranih i domaćih uzvanika kao i udruga,komemoraciji su nazočili umirovljeni pukovnici Valentino Rajković(HVIDR-a NZI-NZZ) i Nikola Tominac(Udruga 1914-1918) u ime Povjerenstava za obilježavanje 100.Godišnjice I.Svjetskog rata Grada Zagreba i svojih udruga.

Obilježavanje je započelo misom u Mornaričkoj crkvi, a zatim komemoracija za poginule u Prvom svjetskom ratu na Mornaričkom groblju u Puli. U popodnevnim satima otvorena je prostorna instalacija u spomen na poginule članove posade bojnog broda „Viribus Unitis“ na obali pored Riječkoga gata. Shodno poznatom vremenu potonuća broda“Viribus Unitis“ iz 1918.godine, upriličena je vožnja brodom HRM do mjesta potonuća bojnog broda gdje su položeni vijenci u spomen na sve poginule članove posade broda „Viribus Unitis“. Obilježavanje obljetnice završetka I. svjetskog rata nastaviti će se u subotu, kada će biti održan Međunarodni skup o zbivanjima u Puli krajem listopada i početkom studenog 1918. godine. Izlagatelji će obraditi slijedeće teme: Dieter Winkler: Zbivanja 31. 10. 1918. i nakon toga; Franz Mittermayr: Sudbine brodova u posljednjoj ratnoj godini 1918.; Krunoslav Zubčić: Predstavljanje rezultata istraživanja ostataka potonulog austrougarskog bojnog broda „Viribus Unitis“; Nikolaus August Sifferlinger : 120 godina radiotelegrafije u Puli. Radiokomunikacije do kraja rata 1918. Ostaci bivših radiopostaja Fort Muzil; Bruno Dobrić: Pula, jesen 1918.: Izgubljeni zavičaj.

Posebna je počast odana Janku pl. Vukoviću- Podkapelskom (Jezerane,Općina Brinje,rođen.27.rujna 1871,poginuo 1.studenog 1918.),hrvatskom mornaričkom časniku u austro-ugarskoj mornarici i kasnije kontraadmiralu Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Vojnopomorsku akademiju završio je u Rijeci. Kao kadet na korveti Fasana (Fažana) oplovio je sva svjetska mora. Čin zastavnika bojnoga broda stekao je 1893., poručnika bojnoga broda 1899., kapetana korvete 1910. te kapetana fregate 1912. U čin kapetana bojnoga broda promaknut je 1915., kada je odlikovan za zasluge pri potapanju talijanskog razarača Turbine. Bio je zapovjednik više velikih ratnih brodova, među kojima bojnih brodova Babenberg i Monarch, razarača Csepel, te lake krstarice Admiral Spaun. Istaknuo se u bitkama kod Pelagosa i pred talijanskim poluotokom Garganom te u akciji zauzimanja Palagruže (1915). Preuzeo je 1918. zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis, najvećim brodom mornarice. Uoči sloma Austro-Ugarske, taj je bojni brod došao 31. X. 1918. pod vlast Narodnoga vijeća Države SHS, koje je Podkapelskog istodobno imenovalo kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote. Već idućega jutra talijanski diverzanti minirali su ratni brod koji je potonuo u pulskoj luci. Poginulo je nekoliko stotina mornara te kapetan Vuković Podkapelski koji nije htio napustiti brod. Potapanje broda Viribus Unitis i Vukovićeva junačka smrt teme su dvaju romana hrvatskih književnika, Admiralski stijeg Ivana Katušića (1986) i Admiral za vječnost Stjepana Vukušića (2003).

 

Zvonimir Murković - uspješan u australskom nogometu

Tekst: Dora Borovička


Zvonimir Murković (27 god.) je sin našeg Ivice Murkovića-Mure i Jasne Murković (rodom iz Brinja). On je uspješan sportaš, kondicijski trener i vlasnik produkcijske kuće Eles films koja se bavi snimanjem reklama, video spotova i sl.
Zvonimir je također student Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Sportom se bavi cijeli život, a ljubav prema nogometu usadio mu je otac Ivica. Igrao je u NK Dragovoljac, zatim za malonogometni klub Uspinjača. Najviše je uspjeha nanizao u sportu australski nogomet i član je reprezentacije od 2012.g. Iako sport nije toliko popularan u Hrvatskoj, u dijelovima Europe je vrlo pračen, a pogotovo u Australiji od kud i potječe.
Zvonimir je s hrvatskom reprezentacijom (Croatian Knights) osvojio:
- brončanu medalju 2013.g. u Bordeouxu u Francuskoj na Euro Cupu (gdje je izabran i u momčad turnira te za najboljeg novog igrača- rookie),
- srebrnu medalju osvaja na Euro Cupu u Londonu 2014.g.,
- na Euro Cupu u Umagu 2015.g. brončanu medalju,
- konačno je stigla i zlatna medalja 2016.g u Lisabonu na Euro Cupu,
- i sada 13.10.2018., na Euro Cupu u Corku u Irskoj osvojili su brončanu medalju makar im vrijeme nikako nije išlo na ruku.
Zvonimir je također dva puta bio izabran u reprezentaciju Europe.

Slika 2. - Croatian Knights u Lisabonu kad su postali prvaci Europe

Slika 3. - Zvonimirova kolekcija medalja iz australskog nogometa

Zvonimire, želimo ti puno sreće i uspjeha, kako u sportu tako i u privatnom životu!

(Veliko hvala Dori na detaljnim informacijama i fotografijama, koje nam je dostavila na našu molbu!)

Sve je tako kako mora biti

 

Uoči blagdana Svih svetih...

preuzeto: Općina Brinje


U prigodi blagdana Svih svetih i Dušnog dana, izaslanstvo Općine Brinje predvođeno načelnikom Zlatkom Fumićem položilo je vijenac i zapalilo svijeće kod Centralnog križa na središnjem brinjskom groblju u spomen na sve Brinjake kroz povijest koji su položili svoje živote na oltar Domovini.

Osim toga, općinska izaslanstva na čelu sa načelnikom Fumićem i zamjenikom Kolakom obišla su mjesne odbore Letinac, Lipice, Stajnicu, Jezerane i Križpolje kako bi kod središnjih križeva na mjesnim grobljima položila vijence, upalila svijeće i odala dužan pijetet svim poginulima i umrlima.

Žene, Ličanke i Priče iz ličkog kraja

Prije nego iča krenemo pisat, moramo naglasit da je tekst koji slijedi pisan pravo po naši, domaći, jer već vidimo jopet bisere koji ćedu se javit "otkud ča u Lici il ekavica il ikavica".

"Priče iz ličkog kraja" vodidu žene, gospodo, tri žene!

Kad nam neke oko nas počmedu kukat "joooj satrla sam se od posla", onda samo otpunemo i odmanemo glavom. Kako mi sve stignemo? A? I posal i kuća i oko kuće i dica i rpa dodatni poslov i onda još i "gluposti" (kako ji puno nji voli zvat) na fejsu i va naša stranica. Ajde mi recite kako mi sve moremo? Kate na tu temu ima itekako ča reć! To pročitajte klikom na ovdeka!

Niki ne vidi neprospane noći, niti naše letnje, a ruku na srce, nit oćemo da ki to vidi jer sve ča delamo, delamo za se!!!  Ono ča vam prezentiramo, to ćete i vidit, a uglavnom je to vedar izraz lica s velikim osmjehom i jezičinom uvik spremnom za šalu. Nu recite da ni tako?

Pune četire godine, uz svoj privatni  život, živemo i u obliku ovi Priča iz ličkog kraja. Stranica je to koja je sabrala na rpu preko 9 000 Ličana i prijatelja Like, stranica koja je postala dio nas, dio naše Like, veza naših iseljenih Ličana sa rodnim krajem.
Ponosne smo na nju, ponosne smo na sve vas koji nas verno pratite i ponosne smo na se jer smo dokaz koliko su žene jake i koliko toga žene moredu samo kad oćedu!

Vrednost ove stranice prepoznala je i Općina Brinje. Ove godine uvrstila nas je među dobitnike priznanja za promicanje zavičajne baštine!

* * * 

Četire godine ni puno, ali rođo moj ni ni malo.
Nu pogljedajte samo koliko se vas za to vrime sabralo.

Preko devet iljad duš lajk je stisnulo.
Mi ne znamo ča vas je na to potaknulo...

Jesul' šale, slike stare, novicije ili pak babarije?

Je ma kej da je to i bitno!

Drago nam je da nas pratite i da komentirate!
Pofale, ali i kritike ča nam dajete!

Puno se vas aktiviralo sa pisma, slika i lipi domaći beseda.

Ma puno toga lipoga se ovde dogaja,
al čemu sad da se sve to nabraja.

Sve vas pozdravljamo i s vami nazdravljamo,
Našim i vašim
"Pričama iz ličkog kraja"
rođendan čestitamo! 

* * * 

Potpišujedu: Ana i Branka, a ča Kate jima za reć pročitajte na: Kate Ottozez ima reč! :))

Fala lipa portalu likaclub.eu na objavi povodom ovog lipog rođendana! 

 

Kate Ottozez ima reč!

I kad mi neki kaže kako ti sve Kate stigneš?
Vako lipo moj narode, prolazidu dani kaj munjeni. Svačesa se moreš nagljedat, ali bogami i čut. Lipo ti je kad te neki pofali, ali i kada kudi. Ja Van moran reć kako već dugi niz godin stignen na sve. Oš od rane zore kad otpren ve svoje očice pa do kasne mrkle noći kad projden u krpe. Ne žalin se da san krepana kaj pas ili još bolje da mi sve smeta. Zač Van ovo divanin? Zato ča su mi rekle ve moje iz Pričov da se zericu obratin svima Vami ki me pratite. Pa bil bi red da Van se i predstavin. Daklen visoka san metar i žilet, iman broj obuće 39 ako obučen suknene čarape treba mi i 40. Nosin kiklju kad gren u grad, pogotovo sredon na placu, a inače san kod kuće u šaroj klajdi i to ča šira to bolja da zrak cerkulira dok letin iz kuće do pojate i nazada jerbo se izluftan pa manje trošin sapuna i vode. Volin ja friški zrak. Iman muža fala Bogu kaj me ne pili kad mu nečesa ni po volji. Prava san komšija svojin komšijami uvik san in o pomoći. Pogotovo kad su kakovi radovi na njivi, kopanje, zdivanje stogov sena, pobiranje krumpirov i da ne nabrajan.. ja Van uvik nji sve lipo posljikan i kad oni sve završidu ja in to pokažen. A uni sreeeetni! Da ne divanin kako volin sav narod kaj je oko mene... nikad ne bi za nji rič rekla nekon drugon nego sve vrgnen na papir i slučajno mi projde na moju stranicu Kate Ottozez
Kad mi je teško u poslu unda se lipo zavalin na otoman i otpren stranicu Priče iz Ličkog kraja da pogljedan ke su novice i unda dobijen kako bi Inglezi rekli inspirejšn pa se uvatin lipog topa i dusaj Kate negdi dok zvizdan ne zajde zad Vratnika. E unda se lipo podignen, protegnen i projden do prve komšije da vidin jel konak sredila i uvatimo se tablićev.. ma nisan munjena da sidin kod sebe i trošin svitlo brez potrebe kad se već kod nje okuplja cili komšiluk.
I tako znan obavit večeru i vrnen se u svoju bajtu. Dotlen mi muž već drimlje, samo ga pregrnen biljcon, a ja se uvatin još malo ve moderne teknike, pogljedan ča ima i zaspen. I vidte na sve stignen.. pa kad neki kaže da se ne more sve stić. More se samo treba znat planirat vrime.
Voli Vas i pozdravlja Vaša Kate Ottozez!

 

Brinje: Radionica o zbrinjavanju i odvajanju otpada

 Preuzeto: brinje.hr

U prepunom Vatrogasnom domu Brinje održana je informativna radionica za građane o odvajanju i zbrinjavanju otpada. Mnoštvo zainteresiranih građana odazvalo se na informativnu radionicu kako bi se detaljnije upoznali s pravima i obvezama pravilnog zbrinjavanja otpada.

O temama radionice, projektu izgradnje reciklažnog dvorišta, razvrstavanju otpada, vrstama otpada koje će se zaprimati u reciklažnom dvorištu, planu odvoza otpada i cijenama usluge odvoza otpada, govorila je Marija Draženović iz Općine Brinje, a dodatna pojašnjenja okupljenima pružila je direktorica Komunalnog društva Brinje Josipa Pavlović.