Baka Jelka Krznarićeva - legenda koja će živjeti i kada je više ne bude

Današnja lička priča nije samo jedna u nizu priča koje svaki petak možete čitati i na portalu likaclub.eu, ona je moja snaga, ona je moja životna inspiracija! Ona je žena koja je s nepunih 60 godina došla u metropolu, žena koja je više od pola stoljeća provela u malenom ličkom selu podno Kapele, žena koja je bez razmišljanja sve rasprodala i ostavila da bi došla k sinu u grad kada mu je ženi dijagnosticirana neizlječiva bolest, žena koja je preuzela brigu o dvjema malenim unučicama, žena koja s pravom zaslužuje da ustanem kada o njoj govorim. Ona je moja baka!

Njezin život, kada bi se ispisao na stranice nekog romana ili snimio u obliku filma, bio bi zasigurno najčitaniji odnosno najgledaniji u svojoj kategoriji. Nema čovjeka koji na sam spomen te žene ne bi rekao „Skidam joj kapu!“. U selu je bila jedina žena koja je u štali držala bika, žena koja je držala glas vodećeg farmera, poljoprivrednika, ona koja je držala kuću, familiju, sve!

Ona danas ima 84 godine, slabo je pokretna, a najveći (ne)prijatelj joj je Alzheimer zbog kojeg sve više zaboravlja tko je, što je, gdje je i tko su svi dragi ljudi oko nje kojima je posvetila cijeli svoj život.

Prije nekoliko godina pisala sam o njoj. Tada još nisam niti slutila da za koju godinu možda neće znati tko sam. Do koje će je faze njezin “prijatelj” odvesti, ne znam. Sada je u fazi kada na moje ili pitanje moje sestre „Baka, jel znaš tko sam ja? “, najčešće odgovara: "Moje jedinke!"

Lice joj se ozari kada nas ugleda, ponekad zna izgovoriti i imena, ali uvijek osjeća i zna da smo joj bliske.

U svom životnom vijeku nema toga što nije prošla, nema toga što nije preživjela, nema prepreke koju nije savladala. Živjela je i radila za sve, a čini mi se najmanje za sebe, ali sigurna sam da bi i sada da može isto sve ponovila jer je jednostavno bila takva. Živjela je za svoje ukućane, za svoju obitelj. Bila je sretna kada smo svi mi oko nje bili sretni.

Kada je spletom teških životnih okolnosti zvanih bolest u kući njezina sina, moga oca, došla u Zagreb, jako brzo se prilagodila novim životnim uvjetima. Nedostajale su joj njezine životinje, njezina štala, njezino polje, njezine „frendiče“ kako je nazivala svoje prijateljice iz susjedstva, nedostajalo joj je njezino selo i njezina kuća, ali nije zbog toga sjedila i plakala. Svoje običaje živjela je i dalje, prenosila na nas. Otišla je iz sela, ali selo i seoski običaji iz nje nisu nikada.

Ono po čemu će ostati zapamćena među mnogima je polaganje vozačkog ispita sa ravnih 60 godina. Nikada to neću zaboraviti. Noćima je čitala knjigu, noćima je sjedila i slovkala ne bi li naučila sva prometna pravila. Kada je došao trenutak za vožnju, ona nije birala ni auto ni instruktora, a nitko se sam nije želio ponuditi, što je razumljivo s jedne strane, kako staru babu naučiti voziti. Dodijelili su je instruktoru koji je toga dana bio odsutan. Za par dana, stiže baka kući nakon prvog odvoženog sata, sva vidno uzbuđena i raspoložena jer je instruktor bio oduševljen s njezinom vožnjom.

"Namjerno nis tila nikome reć da ja znam vozit traktor! Neka se sad čudidu kako tako lako savladavam vožnju auta!"

Mnoge anegdote vežu se za nju, mnoge izreke, mnoge priče, a sve su se one prije nekoliko godina počele skupljati na facebook stranici Priče iz ličkog kraja. Da, zahvaljujući baki Jelki nastale su te priče, zahvaljujući odrastanju uz nju, uz tu veliku ikonu u mom životu nastalo je nešto što je prepoznato kao očuvanje zavičajne baštine, očuvanje naše brinjske čakavštine i posebno naše stajničke besede.

Baka je strastvena obožavateljica kave. Upravo za nju često zna reći: "Bez kruva bi se pasala, ali bez kafe nikako!"

Kava i vjera u Boga su joj kroz cijeli život davale snagu u svim situacijama. Sve što se događalo za nju je bilo Božja volja, a isto tako što god bi kretala raditi uvijek bi se najprije prekrižila i rekla: "Ajmo mi sad najprije popit kaficu i onda s Božjom pomoćom dalje!"

Dok je bila mlađa, ujutro bi natašte najprije popila čašicu rakije, ali u starije dane rjeđe: "Ne ide mi više niz gut ko kad sam bila mlaja, često izgovara."

Sada je uglavnom vezana za krevet, ali mislima je najčešće tamo negdje u vremenu prije 70-ak godina kada je bila djevojčica. I neka je, možda joj je sada Onaj gore dao priliku da još jednom proživi ljepše trenutke svog života, da zaboravlja sve teške i mučne situacije kroz koje je prošla i koje teško da bi i koji muški junački mogao izgurati kao ona. Ona zaboravlja, ali ja ne. Ako jednom i dođem na njezino mjesto, ostat će svi ovi zapisi, ostat će Priče, zbog kojih će baka Jelka vječno živjeti. I kad god mi je nešto teško uvijek se sjetim njezinih riječi: "Dite, ma nema toga ča se uz Božju pomoć i uz kafu ne more napravit! Kafa te razbistri, a Bog ti daje snagu!"

Na kraju ove svoje priče podsjetit ću vas da ne zaboravljate svoje stare djedove i bake. Posebno oko blagdana. Znam da nisu svi isti, znam da nisu svi imali takve uloge u našim životima kao ova moja baka, ali svatko zaslužuje malo pažnje. Na kraju krajeva, kakvi god da jesu i bake i djedovi i očevi i majke, opet su naši. Ono kako se mi odnosimo prema njima ogledalo je nas samih i pokazatelj barem kulture ako već nema prisnosti i ljubavi u obostranom odnosu, nemojte to zaboraviti!

Više na likaclub.eu

Obavijest o smrti

 

Kate Perković (Ujak) jedna od zaposlenih u projektu "Zaželi"

U vrijeme Adventa posebno smo osjetljivi na stare, nemoćne, slabe, one slabijeg imovinskog statusa, pa baš u ovo vrijeme i snaga projekta “Zaželi” dolazi do izražaja.

Prisjetimo se, svrha projekta “Zaželi” omogućava ženama pripadnicama ranjivih skupina s područja općine Brinje, lakši pristup tržištu rada. Kroz dvogodišnje zaposlenje, ženama se kroz programe obrazovanja i osposobljavanja, čije je financiranje osigurano kroz ovaj Projekt, omogućuje postizanje veće konkurentnosti i povećanje njihovog radnog potencijala. U tom razdoblju dobrobit projekta osjeća i najranjivija skupina lokalnog stanovništva – osobe starije životne dobi i osobe u nepovoljnom
položaju, na način da im deset žena zaposlenih na Projektu, pruža potporu i podršku u ispunjavanju svakodnevnih životnih potreba.

Naša Kate Perković (Ujak) jedna je od zaposlenica u projektu "Zaželi".

"Sretna sam što sam dobila ovaj posao. Sretna sam što mogu pomoći starijim osobama da ostanu u svojim domovima umjesto da idu u neku ustanovu. Kao ženi od 50 godina puno mi znači ovaj posao. Osjećam se korisno pomoći drugima, a i meni samoj to puno znači jer nikad nisam imala priliku raditi u mlađim danima. Bila bih sretna da se ovaj projekt nastavi i radi starijih osoba i radi sebe, ali i radi generacija koje tek dolaze u moje godine!"

Što o cijelom projektu kaže voditeljica Mirjana Javor pročitajte na likaclub.eu

Općinsko izaslanstvo posjetilo grob prvog predsjednika Republike Hrvatske

preuzeto: brinje.hr


Općinsko izaslanstvo na čelu sa načelnikom Zlatkom Fumićem je u ponedjeljak, 10. prosinca 2018. godine, u prigodi sjećanja na 19. obljetnicu smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, posjetilo grob dr. Franje Tuđmana na zagrebačkom groblju Mirogoj. Izaslanstvo Općine Brinje je položilo vijenac i zapalilo svijeće na grobu dr. Franje Tuđmana te odalo dužnu počast prvom predsjedniku suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Nakon odavanja počasti prvom predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji Tuđmanu, općinsko izaslanstvo na čelu sa načelnikom Zlatkom Fumićem posjetilo je grob Stjepana Radića i odalo dužnu počast osnivaču Hrvatske seljačke stranke i jednom od velikana hrvatske povijesti. Uz grob Stjepana Radića, nalaze se i posmrtni ostaci brinjskog mučenika Stjepana Javora kojem je izaslanstvo također odalo dužnu počast.

 

Naš Ivan Tominac uspješan na Večernjakovoj blogosferi!

Čast mi je objaviti ovu lijepu vijest! Naš dragi Ivan Tominac imao je najčitaniji blog u prethodnom tjednu. Tekstom "Gospodin Savršeni kao refleksija trulosti", koji je objavio i na našem portalu, osvojio je brojne čitatelje i na ljestvici TOP3 našao se na prvom mjestu! 

Ivanove tekstove možete čitati na linku Verbalist, gdje se predstavio sljedećim riječima:

''Riječi su kao kist, pa ću tako svojima nastojati oslikati svoje i stanje društva. U svom blogu verbalizirat ću sve što ima posredan i neposredan utjecaj na mene i moje viđenje svijeta, a sve u nadi da ćemo se poistovjetiti u vrijednostima. Svijet mojim očima vrednovat će čovjeka i kritizirati ono što umanjuje njegovu vrijednost."

Ivane čestitamo i želimo ti još mnogo čitanih tekstova i naravno nemoj ni nas (portal ZK Stajnica) zaboraviti počastiti s pokojim od njih!

Gospodin Savršeni kao refleksija trulosti

Večernjakova blogosfera-Verbalist (Ivan Tominac)


Čini mi se kako pojedini televizijski formati više ženu ne prikazuju ni kao nastalu od rebra, već samo kao rebro. To postaje konzumeristički i žena takvim činom medijske propagande postaje roba.

Žene u Hrvatskoj pravo glasa ostvarile su 11. kolovoza još davne 1945., ali bojim se da su u procesu emancipacije zaboravile cijeniti sebe i vlastito dostojanstvo. Govorim ovo iz nekih totalno drugih razloga, jer ja volim žene, odrastao sam s njima i u meni je izrastao jedan real feminist. Strastven u borbi da dokažem koliko žensko i uopće (dobar) čovjek vrijedi u ovome svijetu, a onda mi se jedan tv program podsmjehne i napravi budalu od mene, a moji me prijatelji pitaju ''gdje sam sada?'' Eto me, gledam i ne vjerujem. Tamo negdje u doba Stipančića gdje je cijeli obiteljski odnos jezgrovito opisan, nazirala se razlika između žene i muškarca, tamo negdje muškarac se nazivao čovjekom, a žena samo ženom. Žena je bila tek dio rebra iz kog je nastala. Ali takvo "učenje" je zastarjelo, a novije generacije teško i da će otvoriti Bibliju, pa bi se na ove fraze starijih generacija žustro nasmijale, možda i ne shvativši izraz propovjedničkog učenja s čijom se interpretacijom možemo i ne moramo složiti. Ali meni se sve čini da pojedini televizijski formati ženu više ne prikazuju kao nastalu od njega, već samo kao rebro. Nešto što služi svrsi, pa kao takva služi da bi bila izabrana. Žena se objektivizira i podređuje muškarčevim odlukama i on odlučuje o njenoj sudbini i ne mareći o njenim emocionalnim "postavkama." Nije to više samo patrijarhalno, postaje konzumeristički i žena takvim činom medijske propagande postaje roba. U emisiji Gospodin Savršeni 19 ljepotica bori se za naklonost jednog muškarca - savršenog. Pritom nitko u pitanje ne dovodi mogućnost kulminacije stvarnih emocija i zaljubljenosti, ili možda mari, no to ih ne isključuje iz mogućnosti ispadanja ako se njemu ne svide. I možda je sve poprište glume kako su mi rekli neki moji prijatelji, no to i dalje ne umanjuje učinak loše propagande. Gospodin Savršeni može sve, pa i ljubiti se s kojom god hoće, baš onako kao što rade tinejdžeri koji unatoč jasnim zakonima ulaze u pojedine klubove. Kasnije se usuđuju te iste djevojčice nazivati pogrdnim izrazima, za koje kada ih pitaš da ti objasne počinju zamuckivati, jer baš i ne znaju njihovo značenje. No, ostavimo to postrani, a recimo i da se jesu "prodale" za novac, to i dalje potvrđuje moju konstataciju s početka koja se osvrće na dostojanstvo i vrednovanje sebe. Da je savršenstvo stvar osobne percepcije, uče nas od davnina, a onda ga netko odluči prezentirati u fizičkom obliku, osvrćući se na neke izmišljene standarde umanjivši čovjekovu vrijednost i stavljajući fizički izgled kao prvu i nepobitnu odrednicu. Nešto najbitnije za bilo kakav oblik vezivanja. I opet mi netko može reći da su ga došle upoznati, da, ali zašto su se prijavile? Jer dobro izgleda i jer im je netko rekao da je on, čuj, SAVRŠEN. (Ne)savršenA u gospodinu savršenom je samo društvena stigmatizacija, kutijanje i etiketiranje. Ovdje se dobar izgled uzima kao primarna vrijednost i ona najglavnija etiketa, a pod okriljem fizičkog događa se prisilna penetracija krivih vrijednosti u društvo. To su iste one vrijednosti na kojima će rasti i s kojima će se poistovjetiti mlade djevojke i djevojčice, pa se usuđujem reći da su ovakvi formati kobni po njihov osobni razvoj s izraženom psihološkom komponentom. Dok se jedna skupina djevojčica zaljubljuje u aktera, druga skupina grize nokte i ulazi u bitku s vlastitim samopouzdanjem. Prve će svog budućeg muškarca prvo pitati za six pack, a druge će misliti da su svi "predobri" za nju. I to je manipulacija htijenjima. Manipulacija ima svoje zloglasne tekovine, no kao takva nije institucionalizirana i regulator, u ovom slučaju pravobranitelj za djecu, ne zna reagirati, a ne zna jer nije ''učen'' dokinuti problemu koji nije fizički opipljiv, iako mu je zadaća, možda i primarna, zaštititi dječje interese. Zaboravljamo komunicirati o stvarima koje dugoročno mogu imati nepovratljivi učinak. Sjećam se medijske pompe koja je nastala prikazivanjem prvog regionalnog Big Brothera na istoj televiziji, gdje su pravobranitelji izravno doskočili problemu, a sve zbog toga što su ga mogli vidjeti, bila je riječ o činu seksualnog odnosa u neprihvatljivom terminu, u istom onom u kojem se prikazuje Gospodin Savršeni (s velikim Savršeni). Zaboravljamo komunicirati, a koliko kobno to može biti pokušat ću prikazati slikovito – šibicom. Recimo da imamo jednu šibicu pod pretpostavkom da je zapaljena, u ruci je još uvijek pod našom kontrolom, ali u stogu sijena nije. To je trenutak kada se sjetimo da problem postoji. Primjerice u ovom slučaju, pravobranitelji će instantno reagirati na golotinju i to, za razliku od problema manipulacije, mogu uvjetovati dobi kao glavnom varijablom koju će povezati s televizijskim sadržajem. Sve je tako formalno, ne bavi se srži i tako dobivamo klonove istih nesigurnosti stečenih kroz iste sustave. Kada je riječ o tim sustavima, tamo postoje tri kategorije 'smije se', 'ne smije se' i 'ne znamo smije li se', a upravo u trećoj kategoriji počiva najviše trulosti. Promatranje seksualnog čina ćemo zabraniti i to je primjerice u prvoj kategoriji, no on će se desiti bilo kada u životu, a zbog problema samopouzdanja koji može biti rezultat ovakvog vida nepogodne indoktrinacije iz ove treće kategorije, patit će i taj sex.

Sv.Nikola u Stajnici na svoj dan ostao sam

Njegovo ime je grčkog podrijetla i može se prevesti kao "pobjednik u narodu". Dakle, možemo zaključiti kako je sv. Nikola onaj koji je Božjom snagom i pomoći pobijedio mnoga hladna srca i omogućio da se barem na njegov spomendan malo više širi dobrota i ljubav. 

Dan sv. Nikole, dan koji je inače za Stajnicu jedan od onih dana kada to naše malo selo postane centar svijeta za brinjski kraj. Tako je zapravo nekad bilo, a jučer se samo spominjalo. Sv. Nikola proslavio se u Brinju... Pišem i doslovce mi suze idu na oči. Još prije nekoliko godina toga smo se dana skupili u Stajnici, pred oltarom je bila, kako bi baka rekla, "cela horda svećenika", predstavnici Općine i vjernici. Bila sam uvjerena da su takva vremena loša jer ipak je broj župljana u klupama bio relativno malen u usporedbi kako je to bilo dok su naši roditelji, bake i djedovi bili mladi, ali izgleda da stvarno može biti i gore. Jučer je naša crkva, naš zaštitnik župe bio sam. Ponukana nostalgičnim osjećajima, objavila sam priču o proslavi Sv.Nikole u Stajnici 2011.godine na društvenim mrežama, na što je sadašnji župnik odgovorio:

"Da Branka, sve je to lijepo vidjeti. Ali vremena se mijenjaju. Kad sam prošle godine organizirao proslavu sv. Nikole u Stajnici, pozvao sam roditelje i djecu iz Križpolja i Jezerana. Oni su mi odgovorili da neće doć jer je u crkvi u Stajnici hladno za njihovu djecu. Ipak, u crkvi se okupilo oko 30tak osoba sa djecom iz Stajnice. Neki su me nazvali i zamolili da im u slijedeću nedelju za dijete dadnem poklon sv. Nikole jer ne mogu doći, što sam naravno rado i učinio. Planirao sam i ove godine organizirati i imati sv. Misu u 11 sati u Stajnici. Nažalost, kao grom iz vedra neba, saznajem da su se škole dogovorile da ove godine sva djeca iz općine Brinje, dođu u Brinje. Organiziran je autobus za djecu i njihove roditelje koji će ih dovesti u Brinje u 11 sati. Velečasni Pejo, župnik u Brinju, trebao je izmoliti molitve i podijeliti djeci darove sv. Nikole. Šta sam mogao u takvoj situaciji činiti. Pitao sam neke osobe u župi i predlozili su mi da proslavimo sv. Nikolu u Stajnici za vrijeme redovite sv. Mise u 9 sati u u slijedecu nedjelju. Ja kao župnik imam na to pravo i nije mi nista preostalo u takvoj situaciji i donijeti takvu odluku. Ja ne mogu nista učiniti u župi protiv takvih promjena. Ali, nažalost slijede jos crnji dani, iako ja nisam nikada bio pesimist. Neka ide onako kako Bog dopušta."

Naravno da jedan čovjek ne može sam protiv većine, ali... Uvijek postoji taj ALI za kojeg se uvijek zakvačimo. Ako ćemo čekati da netko drugi nešto napravi, ako ćemo čekati da većina upravlja s nama, onda doista dolaze, kako reče fra Jure, još crnji dani.

Završavam ovaj tekst. Neka se nađe u arhivi, kao i oni vedriji iz prijašnjih godina. Možda ćemo jednog dana reći "Vidi, danas je dobro kako je onda bilo". Ostavljam vas u razmišljanju, baš kao što smo jučer ostavili našeg Nikolu biskupa, zaštitnika našeg sela...  

Blagoslov obnovljene crkve u Jezeranama

preuzeto: ika.khm.hr


U nedjelju 2. prosinca na Prvu nedjelju došašća gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predslavio je misno slavlje u župi Jezerane i tijekom mise blagoslovio obnovljenu župnu crkvu sv. Jurja mučenika.

Koncelebrirali su mjesni župnik Juro Marčinković, tajnik i kancelar biskupije vlč. Mišel Grgurić i umirovljeni svećenik biskupije Jure Ladišić, dok je glazbom misu animirao župni zbor župe Uznesenja BDM iz Brinja pod vodstvom Nikole Blažanina i uz orguljsku pratnju Josipe Škrtić. Uz brojne domaće vjernike i Jezerančane iz ostalih dijelova Hrvatske, misi je nazočio i načelnik općine Brinje Zlatko Fumić. Župnik Marčinković na početku je izrazio zadovoljstvo da se ostvarila želja brojnih generacija župljana Jezerana da se na crkvi koja je vapila za obnovom i koja je nekada bila i spaljena obnovi toranj. To se i ostvarilo uz pomoć brojnih dobrih ljudi i sponzora te se učinio ono što su generacije župljana od vremena Drugog svjetskog rata sanjale.

Biskup je izrazio svoje suosjećanje s domaćim vjernicima u njihovoj patnji za svoju vjeru u vremenu rata i poraća uz zahvalu da su ovdje ostali i opstali. Molimo se da život ovdje nikada ne nestane, znajući da je početkom 20. stoljeća u župi bilo preko dvije tisuće župljana a 1904. godine po podacima iz matica je bilo kršteno 104 djece. Govoreći o adventu ili drugom dolasku Spasitelja na zemlju, biskup je istaknuo potrebu što bolje pripreme za taj dan, što znači da smak svijeta može biti i sutra a za što mi moramo biti spremni već danas. Iako su učenici inzistirali na Isusovom odgovoru na datumu ponovnog dolaska Spasitelja na zemlju, Isus ne odgovara kada će biti svršetak. Takva razmišljanja škode a ako bi se znalo da će biti kasnije, Sotona nas navodi na odluku da se kasnije popravimo. Ako promjene na bolje ne učinimo odmah, postoji opasnost da ih uopće ne učinimo. Isus pak traži od nas promjene odmah. Isusa ne zanima kada će biti kraj svijeta, već kakvi smo mi danas. Bog ljudima šalje znakove, ali ih trebamo znati čitati. Važno je da čovjek bude pozoran i otvoren na te znakove, iako ih neki dobivaju i kroz patnju. Neka Gospod čuva vaše obitelji i vašu zajednicu, zaključio je biskup Križić svoje obraćanje vjernicima Jezerana. Biskup je na kraju zahvalio svima koji su dali obol u obnovi crkve u Jezeranama.

 

Poziv: Prva nedjelja Adventa uz ZD Sinac

Na prvu nedjelju Adventa, 2. prosinca 2018., najstarije društvo Ličana u Zagrebu – Zavičajno društvo Sinac pjesmom i tamburom pratit će svetu misu u Crkvi hercegovačkih franjevaca u Dubravi.

Sveta misa u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije će započeti u 11.30 sati, a nakon mise uslijedit će druženje uz Ličane i ličku pjesmu.
Advent je vrijeme pripreme za Isusov dolazak, vrijeme pomirenja, vrijeme obraćenja. Iskoristimo i ovu prigodu kao priliku za susret s dragim nam ljudima i uplovimo u vrijeme Adventa vedra duha i nasmijana lica i “Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Mt 24, 37-44).

 

Brinje će dobiti Kulturni centar

Preuzeto: brinje.hr


Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić potpisao je ugovor za izvođenje radova rekonstrukcije stare općinske zgrade u Brinju i njene prenamjene u Kulturni centar te ugovor o usluzi stručnog nadzora radova.

Ugovor za građenje i opremanje budućeg Kulturnog centra u vrijednosti od 2.862.061 kn, potpisan je s tvrtkom Givi d.o.o. iz Otočca, a ugovor o usluzi stručnog nadzora radova vrijedan 58.500 kn, potpisan je s tvrtkom Nova-invest d.o.o. iz Gospića.

Sredstva za projekt građenja i opremanja društvenog doma/kulturnog centra u Brinju osigurana su iz Programa ruralnog razvoja RH kroz operaciju 7.4.1. „Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu“.

Radovi na građenju i opremanju Kulturnog centra otpočinju idući tjedan, a planirani rok za dovršetak ugovorenih radova predviđen je krajem 2019. godine.