Crne vijesti zasjenile Hrvatsku i našu Stajnicu

Jedan poziv jutros, jedna teška vijest, koja je ubrzo osvanula i na svim mogućim portalima:

„Dvije osobe smrtno su stradale noćas u prometnoj nesreći kod Sesvetskog Kraljevca pored Zagreba, kratko je izvijestila policija.

Kako saznajemo, 20-godišnji vozač Škode Octavije kretao se cestom Cerje-Drenčec i izlaskom iz desnog zavoja izgubio je nadzor nad vozilom i prešao u suprotni trak te zahvatio meki teren i sletio s ceste. Poginula su dva 20-godišnjaka, jedan 19-godišnjak je teže ozlijeđen, a jedan 19-godišnjak ima lakše ozlijede. Ozlijeđeni su prevezeni u KB Dubrava.“ (24sata.hr)

Jedan od poginulih mladića, Matej, sin je naše Lidije i Dražena Sertić.

Riječi utjehe teško da mogu u ovim trenucima pomoći, a teško ih itko od nas može i pronaći.

Razmišljati „Zašto? Kako? Što bi bilo da je bilo?“, nema smisla.

Svakome od nas zapisano je već rođenjem kud ćemo i kako i kada se vratiti u Božje okrilje.

Teško je to prihvatiti, ali to je život...tek usputna stanica na putu za život Vječni. 

To mlado biće neka pronađe mir kod našeg Nebeskog Oca, a njegova ožalošćena obitelj i prijatelji neka pronađu svoj mir i utjehu u vjeri i međusobnoj podršci i ljubavi. 

Lička priča o ličkoj noći u Zagrebu

Ma znate ča narode moj, vi ki na takove vičere ne grete,pojma nemate ča propušćate. Je al zato mi ki gremo svašta čujemo i vidimo.

Znaš kako je kad se najdeš med svojim narodom pa raspredeš od iljadu i neke pa do danas. Rođo moj,čuješ koječega, pa se i križaš kad ti ča novo il klimlješ glavom ako si to već kadi čul.

Ma onda malo vidiš i taj narod,kako ki izgljeda jel se ki stesal il sprasil, ča je ki obukal, pogotovo mi šenske, je pa znate kako je,nu da li? E onda pratiš i ki je s kim došal. Ovi redoviti svake godine više nisu ni interesantni po pitanju toga,al kad dojde "novo" lice,ajme čuda,vičera odma slaja. Je pa nu recite da ni tako? Odma šuškanja "Kaj je vaj? S kim je došal? Nu nu odi preispitaj pa mi reci!"

E i tako,al ča sati odmičedu, flašice praznidu, više niš ni bitno nego pustit brigu na veselje.
I vi i oni i vaj i naj svi smo svoji! Pisma, jilo, pilo, ples, šale i eto ti prela kakovo samo moreš poželit.

E tako dragi naš narode,bila sam i ja tamo i dovukla sa sobom još malo našega naroda i da znate da nam bilo milina. Valja se nismo nikome zamirili, a ako i jesmo ča sad, bilo pa prošlo.

Članovima ZK Stajnica koji su sve to organizirali sve pohvale i ča reć nego nako po domaći: Vidimo se ko Bog da i dogodine! 

P.S. Uskoro i više slik, kad preberemo ča je za javnost, a ča za privatnost!

Zubomobil u Ličko-senjskoj županiji

Preuzeto: glasgacke.hr


Zubomobil, mobilna dentalna ambulanta putuje diljem Hrvatske, a ovaj tjedan je u posjetu našoj Ličko-senjskoj županiji gdje doktori dentalne medicine vrše preventivne dentalne preglede u osnovnim školama. Kako bi izbjegli bilo kakve neugodnosti, pregledana će biti jedino djeca koja imaju suglasnost roditelja. Osim pregleda svaki će razred prije početka imati kratku ( 3-5 minuta) edukaciju o važnosti oralne higijene koju će održati doktor dentalne medicine, nakon čega će uslijediti sami pregledi.

S obzirom da Zubomobil može primiti 30-tak djece, edukacija će se održati u njemu što bi djeci moglo biti zanimljivo jer nije toliko službeno kao što bi bilo u razredu ili dvorani. Dakle, doktor dentalne medicine i njegov asistent-ica pokušati će djeci ovo iskustvo učiniti što zanimljivijim te im umanjiti strah od pregleda.

Zubomobil je ovaj tjedan u našoj županiji i to, danas ( utorak )  u Osnovnoj školi Senj, srijeda - Osnovna škola Plitvička jezera, četvrtak - Osnovna škola Otočac i petak - Osnovna škola Perušić.

Zubomobil je na raspolaganju od 8,00 sati, a Orbit bira lokalne doktore dentalne medicine.

Projekt se realizira u sklopu »Orbit daruje osmijeh« koji je nastavak lani započetog projekta »Žvači jer to promjenu znači« u okviru kojeg su u nekim hrvatskim osnovnim školama igrane predstave s ciljem motivacije dentalne preventive te realizirani dentalni pregledi. Projekt obuhvaća šezdeset osnovnih škola i oko sedam tisuća djece.

Naredni vikend u znaku otvorenja lovne sezone

Preuzeto: tekst/lika

online.com, slika/Dalibor Perković


U nekim  lovištima Ličko-senjske županije  do sada je već započeo

 lov na divlje svinje prigonom pomoću pasa. Prema riječima tajnika Županijskog  lovačkog saveza Mile Ugarkovića lovnu sezonu otvorilo je oko 50 % lovačkih društava sa ovog područja.

"Razlog tome je relativno toplo vrijeme koje je vladalo prvih dana mjeseca listopada.Divljač se još drži viših područja gdje ima dovoljno hrane. Potvrda ovih tvrdnji dolazi nam  i kroz relativno slabe uspjehe otvorenja  lovne sezone.Ponegdje je na otvorenju lova ustrijeljeno jedno ili dvoje divljih svinja. Očekujemo da će se narednog vikenda sezona lova na divlje svinje  pomoću lovačkih pasa otvoriti u svim preostalim lovačkim udrugama i lovištima na ovim prostorima", rekao nam je tajnik Mile Ugarković.

Od njega doznajemo kako se  na području Ličko-senjske županije  lovom bave 2102 lovca koji su okupljeni u 37 lovačkih društava i u 5 koncesionara, tj. udruga sa statusom dioničarskog društva.

 

Zbogom, Mirjana...

Rođena 23.listopada 1968.godine u Bjelovaru. Živjela je sa majkom Katicom i sestrom Nadom. Otac joj je rano preminuo, u tridesetim godinama svoga života.

Žena koja se svojim dolaskom u Stajnicu još 1989.godine udajom za našeg Zdravka (Žrdonju) malo po malo uvlačila u srca svim mještanima našega sela, ali i šire.  Mirjana, da, „Mirjana iz Zippa“...

Majka dvoje djece. Starija kćer, Ivana, rođena je u svibnju 1989.godine kao nedonošće,  a mlađi sin, Marko, došao je na svijet 1991.godine.

Godinu dana kasnije otvorili su gostionicu „Zippo“, u samom, rekli bi mi, „centru sela“. Od tog trenutka, malo po malo, nesvjesno, Mirjanu su svi znali na sam spomen naziva gostionice. Ona je bila duša te male lokalne gostionice, ali i duša u cijelome selu. Nije se izdvajala od domaćih ljudi ni po čemu. Zapravo, možda je, bila je, za razliku od mnogih, uvijek za šalu, nasmijana, ništa joj nije bilo teško ni napraviti ni pomoći. „Ma ta dela i muške i ženske posle! Vuče u tačka nešto sad vamo sad tamo, pa ne moreš je ni povatat kadi je ni ča sve brže napravlja!“, znalo se čut često.

Bila je žena koja je živjela život punim plućima. Kad se radilo radila je, ali kad god je mogla, sebi je priuštila „5 minuta za sebe“ ,pa makar to bio odlazak u Brinje na sajam. Ponedjeljkom smo znali da u Zippo nemamo po što ići prije podne jer je Mirjana u Brinju. Bila je žena koja nije poginjala glavu da bi se prilagodila svijetu. Imala je Ja u tom svijetu i ili si je takvu prihvatio ili nisi, kao da je to bilo bitno.

Svima bi nam baš ta žena trebala biti uzor po pitanju načina života, posebno nama ženama. Sjećam se, kad god bi svratila u Zippo, Mirjana je odmah pitala „Dobila sam novi broj Neckerman kataloga, oćeš pogledat?“... Uživala je u tako malim stvarima poput tih modnih kataloga. Kad bi joj se nešto svidjelo, neki komad odjeće „Ma odmah sam naručila u tri različite boje jer znam da ću to nosit!“.

Evo, pišem, a suze mi klize niz lice...vjernik sam i doista vjerujem u život Vječni, ali i čovjek sam...

Vratit ću se na trenutak u 1989., na dan proslave Mandalene koji je ujedno bio i dan kada su Mirjana i Zdravko pred oltarom izrekli svoje zavjete „...u dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi...“ . I živjeli su tako, nekad bolje nekad gore, kako to već biva, sve dok ih smrt nije rastavila...

Borba sa okrutnom bolešću počela 2010.godine. Promjene od jačih, slabijih, pa i stagnirajućih perioda, punih 6 godina, Mirjana je podnosila udarce zle bolesti kao pravi borac. Sitne tjelesne građe, ali ogromne volje za životom, borila se junački i hrabro do samoga kraja... do dana kada je valjda sam Bog rekao „Dosta je!“

Otišla je i ostavila iza sebe golemu tugu i prazninu, ali i golemu radost za svoga života koju je iz dana u dan sijala gdje god bi se bila pojavila.  Neka upravo ta radost nastavi živjeti i u našem malenom selu i u njezinoj obitelji. Neka „Mirjana iz Zippa“ i njezin vedar duh ostanu zauvijek u našem kraju!  

Iskrena sućut obitelji!

 

Novi broj e-časopisa: #5: Velika je Lika jer da nije tako, Nebi u tudini uvijek za njom plako!

 Faljen Isus i Marija!

Je Bog daj lipi naši, jeste nam dobro? Evo nam i jeseni malo po malo i zlatno doba godine se uvlači u nas Podkapelski kraj, jutarnje magle već su počele sidit nad Kapelom i to bome do podne, a ki božji se vozi po staroj Jozefini doli prema Jezerani more uživat u tom veličanstvenom pogledu koji se nemore kupit, al se more doživit. Počela nam je i škola tako da je i lipo za vidit vridnu dičicu kako nosidu svoje taške i divanidu jedni drugima kako jim je bilo lipo na letnom raspustu. A mi drugi u polje, je počel se kopat krompir i bome se moremo pofalit da ga jima ve
godine i to dobro, bit će polic a nadamo se uskoro pršuta, ocvirak i slanine. Pobrat ćemo zelje i ripu, kukuruz, slive, jabuke bome i izorat pa i posijat zrnje za iducu godinu.
Za naše u dalekom svitu jos ćemo napisat da je lipo za čut kadi se ujutro rano jos pa magli čuje klepka na kravam ke već pasedu nigdi u polju i brunze na ovcami.
A mi Vas pozivamo da dojdete u naš prelipi Podkapelski kraj da odmorite dušu i napunite baterije u ovoj prelipoj prirodi i sa ovim dobrim narodom i da uživate u nasim Ličkim specijalitetima. Verujte kad su pitali jednog našeg zač ideš u tu daleku Ameriku odgovoril je ovako “Idem da bi se mogal jopet vratit”.
 
Lipo vas pozdravlja uredništvo Priča iz ličkog kraja i dobro nam dosli !
 
Vaši ispod Velike i Male Kapele
Cure i Dičaci
 
Za preuzimanje časopisa „Priče iz ličkog kraja“ kliknite na Link :
 

Svečano obilježeno 120 godina neprekidnog rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva Brinje

Preuzeto: Fb Općina Brinje/Ana Manjerović(tekst), Ivana Perković(slike)


U subotu 24. rujna 2016. godine u Brinju je obilježena 120. obljetnica neprekidnog rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva Brinje.

Program proslave ovog značajnog jubileja brinjskih vatrogasaca započeo je u poslijepodnevnim satima okupljanjem i postrojavanjem članova dobrovoljnih vatrogasnih društva i javnih vatrogasnih postrojbi ispred Vatrogasnog doma Brinje i svečanim mimohodom vatrogasnih postrojbi Frankopanskom ulicom.
Nakon svečanog mimohoda vatrogasnih postrojbi, u športskoj dvorani OŠ Luke Perkovića održana je svečana sjednica društva na kojoj su, uz predstavnike brojnih vatrogasnih društava iz cijele države, prisustvovali i zamjenik predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice Stjepan Ptiček, počasni predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Teodor Fricki, predstavnici Vatrogasne zajednice Ličko-senjske županije tajnik Ivica Marković i vatrogasni zapovjednik Hrvoje Ostović, načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić i predsjednik OV Brinja Davor Vičić te prof. dr. Željko Holjevac autor monografije „Dobrovoljno vatrogasno društvo Brinje 1896.-2016.“ koja je široj publici predstavljena na svečanoj sjednici.
Predsjednik DVD-a Brinje Ante Javor podnio je iscrpno izvješće o radu DVD-a Brinje u prigodi 120. obljetnice društva u kojem se mogla čuti kratka povijest društva od početaka do današnjih dana. Posebnu zahvalu predsjednik je uputio profesoru Željku Holjevcu zbog truda, vremena i znanja koje je uložio kako bi DVD-u Brinje za ovaj jubilej poklonio monografiju o povijesti društva i tako ostavio pisani trag u naslijeđe budućim generacijama vatrogasaca. Predsjednik Javor se zahvalio Općini Brinje i načelniku Fumić te ravnateljici Mariji Vičić i Osnovnoj školi Luke Perkovića na podršci u radu društva svih ovih godina.
Monografiju o DVD-u Brinje predstavio je njen autor prof. dr. Željko Holjevac koji je istaknuo čast i zadovoljstvo što je kao rođeni Brinjak imao priliku pripremiti i napisati knjigu o prošlosti i sadašnjosti brinjskog vatrogastva i pokloniti ju DVD-u Brinje u prigodi ovako značajnog jubileja. Ova monografija je prva zapisana povijest najstarije brinjske građanske udruge i stoga je napisati ju bila složena zadaća koja je zahtijevala poprilično mnogo historiografskog istraživanja i skupljanja arhivskog gradiva o brinjskim vatrogascima – istaknuo je Željko Holjevac.
Nakon profesora Holjevca, nazočnima se obratio načelnik Brinja Zlatko Fumić koji se pridružio čestitkama na 120.-om rođendanu, te istaknuo da Općina Brinje sukladno proračunskim mogućnostima pomaže rad DVD-a Brinje svih ovih godina te vjeruje da će se dobra suradnja nastaviti i u budućnosti. Na kraju svog govora načelnik Fumić istaknuo je, znajući za potrebu DVD-a za novim vozilom, kako vjeruje da će do idućeg rođendana društva i ta potreba biti ostvarena.
Veliki jubilej DVD-u Brinje, ispred Vatrogasne zajednice Ličko-senjske županije, čestitao je tajnik Ivica Marković, dugogodišnji prijatelj brinjskih vatrogasaca, a nakon njega nazočnima se obratio županijski vatrogasni zapovjednik Hrvoje Ostović koji je istaknuo veliku čast što govori i u ime ličko-senjskog župana Milana Kolića i državnog vatrogasnog zapovjednika Slavka Tucakovića koji uslijed iskrsnulih obveza nisu uspjeli doći u Brinje na proslavu 120. obljetnice društva.
U ime Hrvatske vatrogasne zajednice jubilej su čestitali počasni predsjednik Teodor Fricki i zamjenik predsjednika Stjepan Ptiček. Uz prigodni govor zamjenik predsjednika HVZ-a Stjepan Ptiček dodijelio je DVD-u Brinje Plaketu HVZ-a povodom 120. obljetnice društva te Povelju Mirka Kolarića koja se dodjeljuje za izuzetna dostignuća u zaštiti od požara i razvoju vatrogastva.
Nakon tog su na svečanoj sjednici dodijeljena su odličja i priznanja zaslužnim vatrogascima iz brinjskog DVD-a.
Predsjednik DVD-a Brinje Ante Javor dodijelio je brončane vatrogasne medalje zaslužnim vatrogascima, a to su redom: Tomislav Krznarić, Marko Perković, Tomislav Vučetić, Ivica Holjevac, Stipe Šegota, Almir Suljić, Mirko Lasić i Dubravko Javor. Također dodijeljene su i brončane vatrogasne plamenice sljedećim vatrogascima: Branimiru Lokmeru, Domagoju Vičiću, Alenu Perkoviću, Ivici Rumenoviću, Saši Krznariću, Mariu Milakoviću, Miki Lokmeru, Tomislavu Milakoviću, Marku Blažaninu, Marku Boriću, Ivici Perkoviću i Mili Vraniću.

U ime Vatrogasne zajednice Ličko-senjske županije, tajnik Ivica Marković, dodijelio je srebrne vatrogasne medalje zaslužnim vatrogascima. Medalje su dobili Alan Kušanić, Hrvoje Perlić, Ivica Jurašić, Vlado Lokmer, Zlatko Božičević, Marjan Prpić, Stipe Javor i Miroslav Draženović.

U ime Hrvatske vatrogasne zajednice, zamjenik predsjednika Stjepan Ptiček dodijelio je Vladi Dasoviću Vatrogasnu spomenicu za 60 godina aktivnosti u DVD-u Brinje.

U ime Hrvatske vatrogasne zajednice, zamjenik predsjednika Stjepan Ptiček dodijelio je zlatne vatrogasne medalje zaslužnim vatrogascima. Medalje su dobili Stjepan Perlić, Ivica Vranić i Ante Burić.

U ime Hrvatske vatrogasne zajednice, zamjenik predsjednika Stjepan Ptiček dodijelio je Anti Javoru, Ivanu Vičiću i Mili Kušaniću vatrogasna odlikovanja za posebne zasluge u razvoju vatrogastva.
U ime svih nagrađenih i odlikovanih vatrogasaca zahvalu je izrekao Ivan Vičić-Ban.

Svim sponzorima i donatorima koji su na bilo koji način pomogli rad društva dodijeljene su zahvalnice i monografija na dar.

VIŠE SLIKA NA: FB OPĆINA BRINJE

POPIS SPONZORA I DONATORA

Hrvatska vatrogasna zajednica, Ličko-senjska županija, Općina Brinje, Vatropromet Zagreb, DVD Otočac, DVD Škrljevo, DVD Sveti Juraj, DVD Ivanec, DVD Slunj, Javna vatrogasna postrojba Grada Senja, Kušanić d.o.o. Brinje, Dasović d.o.o. Brinje, „Buco-Šnajder“ Brinje, „IM-commerce“ Jezerane, „Zlatko-commerce“ Jezerane, Širjan d.o.o. Gornja Rijeka, „Kabel servis“ Zagreb, „Drvopromet Samaržija“ Žuta Lokva, „Millem-inženjering“ Gospić, „Id-eko“ Zagreb, „Ormi“ Otočac, „SVD-Pavlović“ Jezerane, „OG-grafika“ Ogulin, Ugositeljsko pekarski obrt „Park“ Karlovac, Pekarnica „Tonka“ Brinje, „Gaja“d.o.o. Križpolje, „VICI“ Brinje, Frizerski salon „Grofica“ Jezerane, „Timber-trade“ Otočac, „Jadri-trade“ Švica, „Per-Mig“ Zagreb, „Josan obrti“ Brinje, Caffe bar „Mack“ Brinje, Caffe bar „Sportivo“ Brinje, Caffe bar „Volan“ Jezerane, Obrt za ugostiteljstvo „Sokolac“ Brinje, Obiteljski dom „Đurđica“ Križpolje, „Auto-Luka“ Brinje, Obrt „Biškupić“ Brinje, Autopraonica „Bobe i Dido“ Križpolje, Obrt „La Vita“ Jezerane, Obrt „Gedžo“ Brinje, Obrt „Mesić“ Brinje, Obrt „Matej“ Otočac, Frizerski salon „Tomislava“ Brinje, Gumiks d.o.o. Brinje, Ivica Javor, Goranka Krznarić, dr. Vlade Javor i Zlatan Božičević

Poziv: Misa za pok. Milu Ivančića

Preuzeto: ubozavalje.blogspotslika


Pozivamo Vas na misu za pokojnog vlč. Milu Ivančića 24.09. u 9h u Sigetu u crkvi sv. Križa.

 

U spomen na strica Matu: "Kada mi nedostaješ toliko da poželim zaustaviti vrijeme, zastanem i zaronim u svoje najskrivenije dijelove"

 Ako biste me pitali koji je najtužniji dan u mom životu, ne bih dvojio ni trena. To je dan kada sam izgubio sebe, jedan dobar komadić svog lika i postojanja.

Ako ste me već čitali znate da sam izgubio oca netom nakon rođenja. Imao sam puno podrške, imao sam majku koja me podržavala u mojim htijenjima i nikada nije izrugivala moje slabosti i strahove. Ipak, ja sam pronašao i oca, da našao sam ga. Nije se isto zvao, nije bio majčin suprug i nigdje nije pisalo, ali bio je, bio je moj otac više od svih muškaraca koji su koračali kuglom zemaljskom. Zvao se anđeo. Njegov zagrljaj bio je najsigurnije mjesto na koje sam mogao otići.

Bio sam njegov tip. Da, baš tako me zvao: ''Moj tip !''

 Znaš, striče jesam. Tvoj sam tip. Želim rasti u čovjeka poput tebe, želim da moje srce raste isto toliko kako bih u njega mogao spremiti istu količinu ljudi koje si ti mogao. Htio bih moći oprostiti svima kojima si ti oprostio. Htio bih biti hrabar koliko si ti bio i htio bih ustrajati u svoj toj dobroti u kojoj si ti ustrajao.

Nikada neću zaboraviti trenutak kada nam je majka izbezumljeno, jecajući i kroz suze rekla: ''Nema ga više.'' Sjećam se pogleda koji mi je uputila, sjećam se sestre koja je pognula glavu koljenima i briznula u plač, sjećam se kako šokirano pogledavam oko sebe i vjerujem da se majka šali. Bio sam spreman vjerovati da je sve samo loš crni humor, jer nisam mogao vjerovati da sam opet izgubio. Nisam mogao vjerovati da smo svi izgubili. Svijet je izgubio. Za par trenutaka čuo se samo jecaj.

Moj stric bio je dijelom mene, a kako je taj dio netko iz mene tako snažno istrgnuo, odlučio sam postati kao moj stric. Živjet ću istim vrijednostima i biti jednako dobar. Trudit ću se nikoga ne rasplakati, trudit ću se biti čovjek jednako kao što si ti bio.

Nije prošao ni dan da te se nisam sjetio. Hodajući ulicom još se nadam da ću te sresti. Htio bih samo još jednom poljubiti tvoje oštro lice i priviti se uz tvoje snažne grudi. Još jednom poći na najsigurnije mjesto na svijetu, mjesto s kojega sam moga doseći najviše snove.

Nemam potrebu svakome pojašnjavati tu vezu, ali nikada i nikome neću dopustiti da te iz mene istrgne. Kada mi nedostaješ toliko da poželim zaustaviti vrijeme, zastanem i zaronim u svoje najskrivenije dijelove. Tamo te krijem. Tamo stanuješ i od tamo nikada nećeš otići.

U spomen na 12. godišnjicu smrti Mate Tominca

Nikada te neću zaboraviti. Volim te.

Foto: Stajnica 2016. (ll.dio)

KLIKNI NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM