POZIV: Marija Ujević-Galetović u Lovincu

Pripremio: Petar Hranuelli


Vrijeme: 18.06.2016. - 10.07.2016.

Otvorenje: 18.06.2014. u 19 sati

Mjesto: LOVINAC, DOM KULTURE

Organizator : Općina Lovinac & Galerija Remek-djela

Info: www.lovinac.hr & www.remek-djela.com


U subotu, 18. 06 , s početkom u 19 sati, u Domu kulture Lovinac u Lovincu, otvara se izložba skulptura i slika MARIJE UJEVIĆ-GALETOVIĆ. Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže.


Unatoč raširene dominacije relativiziranja umjetničkih vrijednosti pod štitom institucionalne teorije umjetnosti, potpomognute nekritičkom (da bude sasvim jasno: i nesamokritičkom s autorske pozicije) prezentacijom svega i svačega, postoje pojedinci – pomalo nalik usamljenim borcima ili posljednjem mohikancu – koji ne pristaju na takvo postupanje. Njima je pročišćavanje oblika, traženje najboljeg izraza, odbacivanje onoga što ne udovoljava usvojenim i samoizgrađenim standardima, dio stvaralačkog habitusa bez kojega je nezamisliv njihov rad. Jedan od najizrazitijih primjera tako visoko podignuta praga u hrvatskoj umjetnosti predstavlja djelo Marije Ujević Galetović, kiparice koja je svojim ostvarenjima, ponajviše javnom plastikom i spomenicima, obilježila naše razdoblje na hrvatskim prostorima.
Čitavo djelo Marije Ujević Galetović odlikuje artističko poznavanje materijala i tehničkih postupaka, neizostavna širina pogleda i usredotočenost na aktualni zadatak, temeljita erudicija i bistrina duha. S takvim osobinama i pretpostavkama jedini je mogući rezultat, moglo bi se olako zaključiti, neupitna originalnost. Vjerojatno i jest tako, no uvijek je, kada je riječ o kreativnosti, nužan još neki osobiti, jedinstveni sastojak…
Iskazana neupitna Ujevićkina originalnost prisutna je i kada uočavamo zanimljive reference prema povijesnim primjerima umjetničkih djela. Zar stilizacija izduženoga vrata koji neosjetno prelazi u tijelo u skulpturi Kozo jedna nije potencirani odjek, dakle naglašenija verzija manirističkih pretjerivanja poput one koju pamtimo na slavnoj Parmigianinovoj Djevici duga vrata (ali i čitavoga tijela) iz 1530? Zar Pobjegla iz Raja ne ukazuje još izravnije na svoje prethodnice. Ne samo na Picassove Žene koje trče na plaži (1922.), nego i dublje u prošlost gdje nas dočekuju brojni, pogotovo u baroku, prikazi Daphne u bijegu (napose Tiepolova ili Cornelisa de Vosa), ali i sve do prizora na drevnim grčkim vazama; taj snažni zamah udova u pokretu, zavijorena kosa, elementi su iste obiteljske geneze. Kada to osvijestimo, moramo još više cijeniti moć i sposobnost kiparice da nakon svih tih prikaza ostvari tako jezgrovit i snažan, ujedno veoma duhovit prikaz. Sam naslov urnebesan je; naša trkačica ne bježi pred ostrašćenim Apolonom ili kakvom drugom uobičajenom strašnom nevoljom; ona je pobjegla iz Raja! Zašto iz Raja? Obično zamišljamo da taj idealizirani prostor mira i spokoja ipak nije mučilište. Pa ipak, mora da je pobjegla od dosade; što bi je drugo moglo na to nagnati. Eva prognana iz Raja (zajedno s Adamom, dakako) u pravilu je potištena, uplakana i pritom ne trči, prije posrće pod teretom očaja. Za razliku od Daphne i njene neizbježne metamorfoze te pred iskušenjem poklekle Eve, nezaustavljiva se bjegunica nije predala, njena pobuna protiv usuda - barem za sada, dok traje - uspješna je.
I statični je kiparičin Mornar ponajprije nositelj svojih osobitih atributa; grube snage, prostodušnosti, zadriglosti. Nabrekli vrat koji stapa glavu i tijelo te jedva naznačeno zadiranje u površinu tijela majstorskoj je ruci dovoljno da naznači tipičnu za mornare potkošulju s naramenicama, odnosno vanjsku fizičku osobinu koja precizno odražava unutarnju narav.
Zamijetimo kako je na svakome od navedena tri rada ponešto izostavljeno – udovi na kozi, udovi (zamjenjuju ih grudi) i glava na bjegunici, usta na mornaru – pa ipak, njihov je specifičan karakter pojačan, nipošto oslabljen. Duhovitost zamisli, njena izražajnost dobili su time na intenzitetu, kao da je sama psihologija forme iskazala svoju pronicljivost. Međutim, nasuprot dojma lakoće izvedbe, valja nam zamijetiti strogost i ozbiljnost u postupku oblikovanja. Naime, u sekvencijalnom nizu kretnji i položaja koje zauzima određeno tijelo, pojedini su među njima u većoj mjeri karakteristični, više otkrivaju i govore od drugih. Premda slijede neposredno jedan za drugim, ti položaji se izdvajanjem utvrđuju, zadobivaju vanvremensku protežnost. Marija Ujević je pozorni lovac takvih položaja (ostale odbacuje), također i pogleda koji ih ponajbolje otkrivaju (a fotografski objektivi hvataju i fiksiraju). I zato nam ne preostaje nego ustvrditi: klasičnim primjerima govora tijela priključila je autorica svoje radove, obogaćujući vokabular osobitim izražajnim potencijalima. Bez obzira kakvu narav nastoji iskazati, u rasponu od suzdržanosti do eskalacije pokreta. U nekim je figurama dostojanstvo izraženije, u drugima ranjivost, u trećima duhovitost, komičnost dapače. Unutar takve karakterne i sadržajne fleksibilnosti, konstanta je tek izraz sam, ono što nazivamo poetikom. Individualnim, precizno razrađenim rukopisom Marija Ujević oblikuje zatvorene, jasne obrise volumena glatkih površina; tako njena napeta, energizirana skulpturalna masa uvijek djeluje vrlo sugestivno.

Iz predgovora Nikola Albaneže

 

ŽIVOTOPIS

Marija Ujević-Galetović rođena je 20. listopada 1933. godine u Zagrebu u kojemu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1953. upisuje se na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti — Kiparski odsjek; diplomirala je 1958. U klasi profesora Frana Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu; u nekoliko navrata boravila na studijskim putovanjima (Italija, Engleska, Francuska). Na zagrebačkoj ALU radi od 1987., napredujući od docenta do statusa redovitog profesora 1995. Od 1998. redoviti je član HAZU čiji je član suradnik bila od 1990. godine. Izlagačku aktivnost započela je 1960. te je od tada prezentirala svoje radove na brojnim samostalnim i skupnim nastupima. Istakla se je napose skulpturalnim ostvarenjima na otvorenom prostoru — gradskim ulicama i trgovima (spomenici Augustu Šenoi u Zagrebu, Miroslavu Krleži u Osijeku, Jakovu Gotovcu u Osoru, Frani Petriću u Cresu, Petru Krešimiru u Šibeniku, Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku), u parkovima i dvorištima (skulpture Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu, Žena-mačka uz galeriju Lauba, spomenik Jurju Križaniću na Kaptolu u Zagrebu) — te u sklopu arhitektonskih cjelina — u crkvama (patronu crkve Sv. Pavla u Zagrebu, skulptura Uzašašće u crkvi Sv. Nikole u Rijeci) i pasažima (spomenik Vlahi Paljetku). Za svoj je spomenički rad primila mnoga priznanja te je dobitnica značajnih nacionalnih i međunarodnih nagrada među kojima se ističu: 1. nagrada na međunarodnom natječaju za spomenik Telekomunikacije u Ženevi 1965., 1. Nagrada na natječaju za spomenik Augustu Cesarcu u Zagrebu 1973., 1. nagrada za spomenik Jovanu Steriji Popoviću u Novom Sadu 1981., Izvedbena nagrada za spomenik Miroslavu Krleži na Zagrebačkome salonu 1982., Nagrada na Trijenalu hrvatskog kiparstva u Zagrebu 1986., Nagrada za spomenik Augustu Šenoi u Zagrebu 1987., Nagrada grada Zagreba 1989., Nagrada Zagrebačkog salona 1990. Njezina se djela nalaze u zbirkama zagrebačkih ustanova: Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti, Laube; također u privatnim kolekcijama Alfreda Brogyanyija u Beču, Nede Young u New Yorku. Kao dio recentne i aktualne produkcije Marije Ujević-Galetović očekuje se skoro postavljanje spomenika Jurju Križaniću u Moskvi te realizacija brončanih vratnica na katedrali u Požegi.

 

 

Preminula najstarija Stajničarka

Tekst: Ivica Murković

Photo: Damir Brletić

 


 

Večeras je do nas stigla vijest da je u 95-toj godini života preminula najstarija Stajničarka, teta Mare Pernar Štefanić.

Žena koja je ispričala mnoge priče, mnoga saznanja, iskustva, običaje, te time pridonijela stvaranju prvih knjiga o brinjskom kraju.

Jel sve ispričala, to sada više ne možemo znati, ali ono što je sigurno da je njezin doprinos u očuvanju i bilježenju povijesti itekako velik.

Svoje posljednje dane provela je u Domu za stare i nemoćne u Križpolju.

Sahrana će biti u srijedu, 08. lipnja 2016. godine u 14h u Stajnici.

Neka joj je laka zemlja!

100 godina Priča iz davnine

 U srijedu, 01. lipnja 2016. godine, u organizaciji Osnovne škole Luka Perković iz Brinja i Ogranka Matice Hrvatske Gospić kod starog mlina u Brinju, održano je obilježavanje 100 godina Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić. 

Sve prisutne najprije je pozdravila ravnateljica Osnovne škole gospođa Marija Vičić. Zahvalila se svim prisutnima i svim gostima koji su došli povodom obilježavanja 100 godina prvog objavljivanja Priča iz davnine. Nakon ravnateljice, kratkim govorom obratila se predsjednica Ogranka MH Gospić gospođa Ana Lemić te potpredsjednik Matice Hrvatske Stjepan Sušić.  Tom prigodom učenici šestih razreda pod vodstvom nastavnice Vesne Kostelac izveli su predstavu „Sunce djever i Neva Nevičica“ a nakon njih nastupila je folklorna skupina Osnovne škole sa prikazom stare pastirske igre prasičanja, pjesmom Majka Mari kose plela i tradicionalnim ličkim kolom.  

Svi prisutni, među kojima je bio i načelnik Općine Brinje gospodin Zlatko Fumić, nisu krili oduševljenje kratkim programom.

Tijelovo kod Svetog Duha u Letincu

Slika: Katica Biškupić


Na blagdan Tijelova, 26. svibnja ove godine, u mjestu Letincu pokraj Brinja,  održana je Sveta misa u napuštenoj kapeli  Svetoga Duha. Nakon više od pedeset godina, okupilo se mnoštvo vjernika iz Letinca, Brinja, Lipica i brojnih drugih susjednih sela i prisustvovalo euharistijskom slavlju.

Iako je najprije bilo određeno da se Sveta misa kod Sv. Duha održi na sam blagdan Duhova (15. svibnja) zbog promjenjivog i nestabilnog vremena misa je odgođena i prebačena na blagdan Svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove.

Lanjsko čišćenje i uređenje okoliša oko napuštene i zaboravljene kapele od strane Javnih radova u Općini Brinje,  potaknulo je župnika i vjernike da se ove godine održi Sveta misa kod same kapele. Kako je ona u jako lošem stanju, nema pola krova, prozora niti vrata, sam obred mise održan je vani, u uređenom okolišu oko kapele. Svetu misu služio je brinjski župnik vlč. Pejo Ivkić uz glazbenu pratnju Josipe Škrtić i crkvenog zbora Uznesenja BDM. Nakon svete mise okupljeni vjernici su se zadržali na druženju uz ličko kolo, pjesmu i okrjepu.

Nadajmo se da će se ovim činom potaknuti vjernici, ustanove pa i sama Župa na obnovu ove lijepe napuštene kapele koja je građena krajem 19. stoljeća i prema nekim istraživanjima, podignuta na temeljima srušenog pavlinskog samostana.

Pričest 2016.: Troje djece, tri života!

Prekrasan događaj za naše malo selo, za našu Stajnicu. Troje djece danas je obnovilo svoje krsne zavjete zajedno sa svojim roditeljima, krsnim kumovima, gostima i svim prisutnim župljanima naše i susjednih župa te prvi puta okusilo Tijelo Kristovo. Reći će netko "Zar samo troje?" Da, njih troje, bez samo ili bilo što drugo čime bi umanjili njihovu važnost! To troje djece živa  su bića koja trebaju jednaku pozornost kao i one župe gdje ih je na stotine. SVAKI JE ŽIVOT DAR! Upravo to bila je i glavna misao župnika Šime Božića u prekrasnoj homiliji koju je posvetio djeci, novom životu i našim malim pričesnicima koji su danas, zasluženo, bili centar našeg sela.

Župnik je pozvao sve prisutne vjernike na razmišljanje o životu i o aktualnostima oko kojih se lome koplja, a koje dovode u pitanje pravo na život. "Pogledajte ovu djecu! Oni su dobili priliku za život, a koliko je djece ubijeno u majčinoj utrobi?! Koliko djece nema, a imali su svoju misiju i svoje poslanje na ovome svijetu u trenutku svoga začeća?!..." 

Snažne riječi izgovorio je župnik i doista vjerujem da niti jedan prisutan vjernik danas nije hladnokrvno otišao iz naše crkve, a i mali pričesnici koji nisu niti svjesni da su dar s neba zasigurno će ovaj dan pamtiti i rado ga se sjećati. Do njih možda nisu doprle riječi o važnosti života i Božje volje, ali uzorom odraslih koji ih okružuju shvatit će ih tokom svoga odrastanja.

 

 

Najava časopisa „Priče iz ličkog kraja“: I malo po malo evo nas s našimi novinami

 Faljen Isus i Marija!

Dobro nam došli! Jeste nam dobro? Ovako bi pozdravili svakoga gosta, i starog i mladog koji bi došal u posjetu bilo kadi i kod bilo koga u podnožju Velike i Male Kapele u naš Podkapelski kraj.

Je ma znate da bi Vas onda morali upitat i ča ima kadi novoga, ali voga puta ćemo to preskočit. Nu, vlja ni tako?

Uvodim riječima prvog broja časopisa Priče iz ličkog kraja, započinjem i ovaj tekst. Da, da, dobro ste pročitali, izlazi prvi broj našeg e-časopisa.

Priče su već „stara stvar“, ali ideja za časopis stigla je preko velike bare, kako bi baba rekla. Od čovjeka koji je fizički daleko od Like nekih 10000km , ali svojim djelima, mislima i aktivnostima uvijek tu negdje među nama, uvijek u svojoj Stajnici. Tom Perković, Štenta, administrator i urednik  Zk Stajnica od samoga početka i dan danas sve to vodi i kaže da mu nije teško uložiti truda i vremena da se trajno zabilježi ono što je naše pa bilo olovkom, kamerom ili tipkovnicom i da ostane za buduća pokoljenja.

Tako mi je predložio svoju ideju za časopis kojim bi se na još jedan način zapisalo i sačuvalo ono što se usmenom predajom već godinama prenosi s koljena na koljeno. Nije trebalo puno da se i on sam uhvati posla i počne gurati i nas tako da je uskoro sama ideja vrlo brzo prešla u realizaciju projekta , što je dokaz kako se sve može samo kada se hoće, bez obzira na udaljenosti.

Povijest našeg kraja, stare fotografije, šale, zgode, nezgode i koješta drugo, većim dijelom pisano domaćim govorom brinjskog kraja, samo su neke od tema koje ćete moći svakog prvog u mjesecu pročitati u časopisu „Priče iz ličkog kraja“ na našem portalu ZK Stajnica bez čije bezuvjetne podrške ničega ovoga ne bi bilo.

Neka nam naš govor i naše Priče budu na ponos i na spomen onih davnih, ali i ovih sadašnjih vremena o kojima će naši potomci jednog dana rado čitati i nastaviti pričati.

Očekujemo mnogo priča i fotografija naših čitatelja iz svih ličkih krajeva koji će zasigurno pronaći svoje mjesto u nekom od narednih brojeva ovog hvalevrijednog časopisa.

Kako sam počela ovaj najavni tekst riječima iz časopisa, tako ću ga i završiti u ime cijelog uredništva ili bolje da kažem to je "naš Tim"  kojeg osim Toma Perkovića iz Kanade i Ane Biškupić iz Brinja, čini i moja malenkost Branka Pavlović iz Zagreba.

Želimo Vam lipu zabavu i svako dobro i nemojte nam ča zamirit!“

 Za preuzimanje časopisa „Priče iz ličkog kraja“ kliknite na Link :

http://www.stajnica.com/sites/default/files/price1_master2_0.pdf

Presveto Trojstvo u Brinju

Preuzeto: glasgacke.hr, Ana Manjerović


Ove nedjelje, 22. svibnja 2016., na blagdan Presvetog Trojstva, služena je sveta misa u restauriranoj kapeli Presvetog Trojstva na starom gradu Sokolcu u Brinju.

Svečana sveta misa na kojoj se okupilo mnoštvo župljana održana je u 11 sati, a svetu misu je služio brinjski župnik vlč. Pejo Ivkić uz glazbenu pratnju Josipe Škrtić i crkvenog zbora Uznesenja BDM.

Nakon svete mise okupljeni vjernici su se zadržali ispred kapele Presvetog Trojstva u kratkom druženju uz okrjepu.

 

Svako ljeto ista priča – Katarina u Tominčevoj Dragi

Tominčeva Draga smjetila se sjeveroistočno u Stajnici, a danas broji jako malo živućih. Svega par kuća, par prezimena i puno lijepe prirode. Ljeti se skupi štogod ljudi, pa selo postaje mjesto zbivanja i dogodovština.

Svako ljeto sredinom srpnja i ne isključivo istog datuma u tom malom mjestu skupi se ljudi. Dolaze proslaviti misu povodom proslave Katarine. Iako je zapravo pravi povod proslave održavanje mise na blagdan Gospe od Karmela. To je katolički blagdan koji bi se formalno obilježava 16. srpnja. U Dragi to nekada bude dan prije ili nekoliko dana kasnije. Tradicija je nekako iskorijenila taj naziv i nametnula svoj, pa tako danas slavimo Katarinu. Zašto to biva tako teško je zaključiti, no da blagdan promiče vrijednost svakako stoji.

Tog dana brojimo ljudi više, no ikada i ne smetaju nam. Priželjkujemo ih svake godine u što većem broju, jer tokom tog vremena krajem osim molitve kola smijeh i dobra beseda. Okupljaju se stari, mladi i djeca. Obavezno jutrom i prijepodne mještani nastoje odzvoniti nekoliko puta, a zvuk zvona širi se i izvan samog sela. Poneka baka u to vrijeme već pješači prema kapelici, dok lokalne gđice vade odjeću isključivo za posebne prigode. Iako se misa održava na otvorenom, od velikog je značaja za mještane i nerijetko se oslovljava svečanošću. Takozvani god dešava se jednom godišnje i tada je poželjno biti dotjeran čak i ako si dan prije kopao krumpir ili izvlačio trupce iz obližnje šume. U to vrijeme skupljaju se i članovi obitelji iz različitih krajeva Hrvatske, naročito Tominci lojalni svom kraju.

Nije isključivo da se završetkom mise ori pjesma, a proslava u obližnjim kućama ovdašnjih stanovnika potraje i dugo u noć. Uz ugodno društvo i pokoju časicu vrijeme ne igra ulogu, a i zašto ne kad Katarina nije svaki dan.

Prisjetimo se kako je to bilo godine 2009. : KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ VIDEO!

Javna taktičko-pokazna vatrogasna vježba "Brinje 2016."

Tekst/slika: Fb Vatrogasna zajednica LSŽ


Vatrogasna zajednica Ličko - senjske županije organizira taktičko - pokaznu vatrogasnu vježbu u kojoj će osim ličko - senjskih vatrogasnih postrojbi prisustvovati vatrogasne postrojbe s područja Primorsko - goranske i Karlovačke županije, te Profesionalna postrojba u gospodarstvu HAC - ONC. Uz zemaljske vatrogasne snage u vježbi će učestvovati i zračna potpora u vidu jednog transportnog helikoptera i dva AirTractora. Ostali učesnici u vježbi biti će Policija, Crveni križ, Zavod za hitnu medicinu Ličko - senjske županije, Dom zdravlja Otočac, aero-klub "Krila Gacke", HEP, Hrvatske šume - Šumarija Brinje.
Vježba će se provesti u okviru nacionalnog obilježavanja SVIBNJA - mjeseca zaštite od požara, u sklopu aktivnosti povodom obilježavanja Dana Ličko - senjske županije i povodom 120. godina DVD-a Brinje.

21. svibnja 2016.godine u 11h!