Udruga "Vila Velebita": Izlet članova udruge i prijatelja!

Preuzeto:vila-velebita.hr


U organizaciji udruge Ličana „Vila Velebita“ iz Zagreba upriličen je izlet članova udruge i prijatelja posjet Ličko senjskoj županiji, odnosno Otočcu, Gospiću i Karlobagu.
Kako nam je kazao predsjednik udruge „Vila Velebita“ Nikola Kostelac, nakon zadržavanja u Otočcu, posjete sirani „Runolist“, u planu im je posjeta Gospiću, Memorijalnom muzeju „Nikola Tesla“, potom će položiti vijence senjskim žrtvama uoči godišnjice, a potom nastavljaju prema Karlobagu gdje će obilježiti godišnjicu postavljanja spomenika Šimi Starčeviću, koji je podignut u organizaciji Vile Velebita 2008. godine.
Autobus sa 60-tak rođenih Ličana, onih koji vuku korijene iz Like ali i onih koji su prijatelji Like, ovaj izlet upriličili su u sklopu obilježavanja 25. Obljetnice udruge Ličana „Vila Velebita“ iz Zagreba, ali ovo je po riječima Nikole Kostelca i jedna u nizu aktivnosti koje udruga provodi tijekom godine. Dodao je da su pokrenuli i inicijativu za prikupljanje sredstava za izgradnju spomen obilježja trolisnog hrvatskog jezikoslovaca Šimi i Anti Starčeviću i Franu Kurelcu koji bi se trebao izgraditi do jeseni u Gospiću, jer je jezik obilježje naroda i nacije, a njih trojica su ipak udarili temelje jezika i stvaranja hrvatske nacije na ovim prostorima.

(Tekst preuzet sa lika-online.hr, autor: Dražen Prša)

KLIKNI NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM!

 

Zelena oaza na Ličkome kršu

 Kako je doslo do imena “Stajnica”? 

Stari ljudi ovoga kraja tvrde da mjesto Stajnica nekada se zvalo “Ostavnica” jer se vec desetljecima ostavljaju ova ljepa polja, sume, pasnjaci I brda. Zasto ljudi napustaju Stajnicu?

 

Sto tjera ljude ispod ovoga podneblja da odlaze u daleki svijet I ostavljaju njive ,pasnjake I brda koja ne skrtare plodom? Presao sam par kilometara od Murkoviceve Pilane putem do Vujakov a da nikoga nisam sreo da bi porazgovaral. Stajnica izgleda pusta, praznih polja u jeku ljeta, a kako se I vidi u brdima se nade po par ovaca sa jednim cobanom tamo gdje ih je nekada bilo pedesetak.
Steta da prirodno bogastvo koje je podareno ovome Lickom mjestu nema nikakvog utjecaja na poticaj I razvoj bilo kakve industrije da mjesto Stajnica koliko toliko stane na noge I ozivi.
Prirodna voda koja izvire na vise mjesta poznata je kao jedna od najcistijih pitkih voda u Hrvatskoj, koja igra veliku ulogu u uzgajanju potocnih rakova I pastrve.
Suma koje ima u izobilju od bukve, jele, smreke I bora jedan je od dobrih izvora za poticaj izgradnju drvne industrije I prerade drveta kao sto je I nekada poznati gospodin Murkovic obavljao I zaposljavao mnostvo ljudi iz Stajnice I okolice.
Sa izgradnjom Auto ceste Zagreb-Split koja prolazi kroz mjesto Jezerane dolazi do mogucnosti I ponude turizma za domace I strane ljude kojima je tek kako potrebam svijez zdrak i cista priroda koje na svu srecu Stajnica posjeduje u Izobilju.
U toku razgovora sa nekoliko ljudi primjetio sam da cak neki imaju I Internet pristup na svjetsku Web mrezu I elektronsku postu, koja je danas nezamislivi dio komunikacije u savremenom svijetu.

Ova Stajnicka prioda smjestena ispod same Velike Kapele bogata tisinom a poremecana tek kojim zvukom traktora, motorne pile I zvona praporaca iz daljine godi covijeku .
Cistoca zdraka zudno se uvlaci u svaku poru, kao sto se pozudno udisu gutljaji hladne vode sa svijezeg Stentinog Vrila na kojem je moj djed Toma u davna vremena mlio zito na vodeno kolo uz lampu petrolinku sa pjesmom daleko u noc. 

Zasto sam u daljini sa foto kamerom u rukama I bacio pogled iznad Jablanova u kojima su se utapljali posljednji suncani zraci, ugledao to prekrasno sumovito Brdo iznad Stenticevog Vrila I pomislio samo jedno.

“Niti ja u dalekoj Kanadi, niti toliki drugi koji su napustili svoju Stajnicu, nikad nece moci zaboraviti ovu prekrasnu “Zelenu oazu na Lickome Krsu”.

 

T. Perkovic (Stenta)

Grimsby, Ontario

Canada 

Javljam vam radosnu vijest, Luka i Petar stigli su na svijet!

Slika: Ivica Smolčić 


Osjećam se poput kraljevskog glasnika koji obznanjuje svijetu veliku vijest, rođenje malih prinčeva. Doista, svako rođenje djeteta predstavlja veliku i radosnu vijest pogotovo kada je riječ o malom ličkom selu poput naše Stajnice.

Do mojih ušiju stigla je prekrasna vijest o rođenju dvojice dječaka, braće blizanaca, Luke i Petra. Ovi momci nisu prvorođenci u svojih roditelja, već treće i četvrto dijete. Luka i Petar rođeni su dužine 49 cm i težine jedan 3000g, a drugi 2830g. 

Baš kao što se ja pišući ovu vijest osjećam poput kraljevskog glasnika, tako se slobodno vi, Marija i Ivica, osjećajte poput kraljice i kralja jer tko još u Stajnici ima takvo bogatstvo kakvo vi sada imate?

OD SRCA ČESTITKE OVOJ MLADOJ OBITELJI!

 

Taekwondo klub Brinje: Prošli vikend postigli uspjeh na dva turnira!

Tekst/slika: A.Manjerović, glasgacke.hr 


U subotu je Taekwondo klub Brinje nastupio u Novskoj  na 12. Memorijalnom turniru „Bljesak 1995.“, koji je održan u organizaciji TKD Jastreb, sudjelovalo je 299 natjecatelja iz 54 kluba. Ovo je bio kriterijski turnir HTS-a za juniore i juniorke za odlazak na Svjetsko juniorsko prvenstvo te je Mihaela Bolješić, juniorka TKD Brinje, s osvojenim 3. mjestom osigurala status drugog nositelja za državno prvenstvo koje će se održati krajem ovog mjeseca u Zagrebu. Druga predstavnica TKD Brinje bila je Mihaela Bolješić, mlađa kadetkinja do 30 kg, koja je osvojila 1. mjesto.

U isto vrijeme u subotu u Zagrebu je održano međunarodno taekwondo natjecanje „4. Čigra open“ na kojem se okupilo preko 650 natjecatelja iz 54 kluba i četiri države. TKD Brinje je predstavljalo sedam natjecatelja koji su ostvarili odlične rezultate.

Daniel Pavlović, mlađi kadet do 47 kg, osvojio je 2. mjesto i srebrnu medalju.

Magdalena Flanjak, mlađa kadetkinja do 36 kg, osvojila je 3. mjesto i brončanu medalju.

Mihaela Flanjak, mlađa kadetkinja do 30 kg, osvojila je 2. mjesto i srebrnu medalju.

Manuela Sertić, limači do 36 kg, osvojila je 2. mjesto i srebrnu medalju.

U kategoriji limači nastupio je i Dominik Flanjak koji je ostao bez plasmana jer je poražen u drugom kolu.

U disciplini kick nastupili su Maja-Marija Borić i Marko Pernar, ali su nažalost ostali bez plasmana.

 

"Aoj HEP-u velika ti fala, ča ti nismo pivali badava!"

Tekst: Ivana Rajković


HEP je u suradnji s Narodnim radijem pokrenuo akciju „Za naše male genijalce“ s ciljem osiguravanja boljih uvjeta informatičkog obrazovanja za što više učenika, ali i za senzibiliziranje javnosti o stanju informatičke opreme u hrvatskim školama. Ovogodišnja akcija „Za naše male genijalce“ otvorena je natječajem na koji su se od 15. veljače do 4. ožujka mogle prijaviti sve osnovne škole u Hrvatskoj. Uz prijavu je bilo potrebno priložiti video uradak kojim će učenici pokazati da su upravo njihovoj školi potrebna nova računala, a u zadanom roku zaprimljeno je čak 116 prijava osnovnih škola iz cijele Hrvatske.

U drugom krugu dodjele računala i naša je škola postala jednom od 15 škola dobitnica, s nama VELIKA tri računala. OŠ Luke Perkovića u svom je videu pokazala kako su i nama računala potrebna, jer uz računalnu učionicu računala su za kvalitetniji rad potrebna i u ostalim učionicama. U računalnoj učionici učenici stječu temeljna informatička znanja, a računala u ostalim učionicama pružaju mogućnost uporabe digitalnih materijala kroz sve predmete, što današnju nastavu čini zanimljivijom i prihvatljivijom svim učenicima.

Posebno zanimljiv kadar videa čine naši folkloraši koji su kroz tradicijski napjev pjesmom dali do znanja su nam računala itekako potrebna. Donirajući računala u našu su školu danas stigli uvaženi gosti iz HEP-a: Vlatka Kamenić-Jagodić, direktorica Sektora za tržišnu i marketinšku strategiju, Franka Gojanović, Ernest Petry, direktor Elektrolike Gospić, Venancije Mihaljević te Josip Pleslić, direktor Narodnog radija. Kratkim kulturno-umjetničkim programom učenici su izrekli svoje zahvale na samom početku, nakon čega se u ime svih učenika i djelatnika škole zahvalila ravnateljica Marija Vičić. U ime donatora sve je nazočne pozdravila Vlatka Kamenić-Jagodić, naglasivši kako ju je posebno oduševilo njegovanje kulturne baštine i tradicije brinjskog zavičaja, kojeg su djeca pokazala i u samom videu ali i današnjim napjevima…(cijeli svijet za Brinje neka čuje, na Narodnom neka odjekuje…)

 

Knjiga Stajnica i Okolica u PDF formatu

Knjiga "Stajnica i Okolica" autora Nikole Tominca dostigla je veliku popularnost sirom Hrvatske i dijaspore. Rasprodano je vise od 1000 primjeraka na relacijama Zagreb-Bec-Frankfurt-Toront-Vancouver-LosAngeles-Chicago-Melburne-Sydney,Moskow itd. Zbog velike zainteresiranosti Iseljene Hrvatske populacije sirom svijeta ZK „Stajnica“ u suradnji sa Nikolom Tomincem i administratorima sluzbene Web stranice i portala nudi vam besplatni download knjige "Stajnica i Okolica" u PDF formatu.Zbog ogranicenosti protoka informacija (bandwith) sa glavnog servera knjigu smo podijelili u segmente po stranicama radi lakseg skidanja. Knjiga posjeduje 29 segmenta u PDF.

Za preuzimanja besplatnog Acrobat PDF reader na hrvatskom jeziku kliknite:

http://get.adobe.com/reader/otherversions/

 Za vise informacija pogledajte www.adobe.com

 

"Mamin sin"

Objavljeno na: likaclub.eu

Slika: mamaibeba.net


Privrženost sina majci nije rijetka, no ako dostiže krajnosti često se naziva ustaljenim nazivom mamin sin. Neovisno o tome bili tek jedno od djece ili jedinci nose sa sobom iste karakteristike. Osim toga njihova privrženost često predstavlja prepreku u vezi, a stalne usporedbe s majkom boljim polovicama predstavljaju izvor frustracije.

 

Mamini sinovi su prepoznati kao osobe kojima je majka životna vodilja, a bez majke bivaju izgubljeni. Zna sve o njima, a oni joj s druge strane besciljno vjeruju i smatraju kako ih majka poznaje bolje od njih samih. Taj odnos katkada biva toliko iskrivljen da svaka ljudska interakcija završava usporedbom s majkom. S majčine strane, katkada i opsesivno ponašanje prema sinu proizlazi iz straha da neće dobiti koliko zaslužuje. Sve kreće još od najranijeg djetinjstva, kada se majke postavljaju izrazito protektivno. Bivaju njihovi najbolji prijatelji i bez zadrške sudjeluju u svim njihovim odlukama. Često kasnije sinovi takvih majki imaju problema sa osamostaljenjem, jer su učeni da majka nekolicinu stvari obavlja umjesto njih samih. Iako je teško razlučiti dobre od loših stvari, ni previše prisan odnos ne mora biti najbolji tip uspostavljanja interakacije. Vremenskim odmakom biva sve više društveno prihvatljiv, no u određenim životnim segmentima još uvijek može predstavljati problem.

Kada je riječ o emocionalnoj vezi, problem nastaje jer mamini sinovi izrazito puno vremena troše na komunikaciju s majkama. Očekuju od partnerice da raspolaže istim znanjima. Iako nisu u potpunosti posvećeni, podrazumijeva se da će one znati jednako dobro kuhati ili da će sve biti jednako dobro ispeglano kao u periodu dok su živjeli s majkom.

Savjet za svaku djevojku jest da se ne nameće kao prioritet, jer rivalitet s majkom neće donijeti rezultata. Ako odlučite stati između majke i sina rezultat može biti nepoželjan, jer vrlo vjerojatno će izabrati majku. To ne znači da ne voli dovoljno, ali mu majčina ljubav pruža veći životni oslonac.

Imajte na umu da širok spektar informacija dijeli s njom. Stoga, netom prije što odlučite o nečemu razgovarati sa svojim partnerom jasno mu naglasite kako su to informacije samo za vaše uši i nadajte se da će to usvojiti.

Razgovarajte o osjećajima. Jasno ukažite na probleme, no nipošto ne umanjujte vrijednost njegove majke. Diferencirajte svoju ulogu od uloge majke i osvrnite se na ono što mu majka ne može dati. Budite ustrajni u tome, jer na prvu teško da će pasti.

Nemojte o njegovoj majci govoriti izričito u negativnom kontekstu. Ističite dobro, jer odnos njegove majke prema njemu nerijetko je rezultat straha. Vjerojatno vas simpatizira, jer utjecaj majki na sinove ovog kalibra toliko je jak da u slučaju da joj se ne svidite vjerojatno ne bi bili skupa.

Budite strpljivi. Kanalizirajte ljubomoru i pustite vremenu da odradi svoje. Mamin sin će učiniti sve za ljubav svoje majke, no isto tako i za vas. Učili su od žene, a razumjeti način na koji razmišlja pola je odrađenog posla.

Naše djetinjstvo ispod Kapele Licke gore Zelene

 Kako smo živili 70-80-ih ? ? ?

 

Lej vako !

Voziti se autom to je bil doživljaj,bez zaštitni pojaseva i Airbagova. Dobro se sićam, ljuljali smo se na pisti podno gradine, vozili se na becikelu bez zaštitne kacige i zaštite za lakte i kolena, pili smo vodu iz maljkovca ,šicarovog, pejnovićevog vrila I Stajnicke jaruge. Je nam ca bilo ?? Ajde  ni bakterij ni gljist, ni parazitov.

Delali smo drvene romobile I popravljali stare bicikljine šnjimi se spušćali niz Maljen I niz Glavicu I u toj munjeniji shvativši tek na kraju da nemamo nikakovi brenzi nakon nekoliko padova zaustavljali bi se blisnuvši u drvo ili se sfuzali na bok u pesak, ali ni tad ni bili nekakovog saobraćaja baš. Otac i mater pušćali su nas van pod uvjetom da se vratimo do južine ili vičere a mi se obično vrati kad se dobro zaškuri pa bez jila u krevet.

I je nam ča bilo?? 

U školu smo išli samo ujutro a do kuće iz škole bilo je svega i svačesa, ni bilo mobitela tako da ni niki znal kadi smo, zausput  pusili smo Lorda I Filter 160 a regularna je bila Opatija ako slucajno niko je jimal Marlboro on je bil predcjednik opcine medu nami I niko ni znal ca je Astma, Bronhitisi, Karcinomi a padali smo svud i svakud  I ni se islo svako malo pa kod dotura,  niti se islo kod Kiropraktora  I Akompuriste, bože me oslobidi nit se ki žalil na koga,nit je ki bil kriv zač....

Jili smo sve,masti i kruva, ocvirke, slaninu, kobasice a i šnel nokle i nismo imali problema sa težinom niti kolesterolom u krvi jer smo non stop bili u laufu.

Jednu Coctu pilo nas je preko nekoliko iz iste flaše i ni bilo nikakove zaraze.

Ni bilo ni kompjutorov, ni DVD ni 500 kanalov na TV, jedna antena stajala nakrivljeno na kuci ka je vatala prvi program I jedno dvaput u godini drugi I sve se znalo čace bit na TV kad je crtani a kad film u osam, a ni bilo ni Nintenda  ni oni "On Line" igara ali je zato bilo pravog prijateljstva.

Misali smo beton, utovarevali prikolice peskom, nosili vrice cimente I japna pod pauzom I niko ni visil u Gym niti pil proteine  nego je bilo palente, kiseline I mlika I polic I ocvirak, prsuta, slanine I zelja iz bacve I svi smo bili jaki I nismo smrcali, niti kasljli jer doktor u Brinju je delal jednokratno a apoteka u Brinju je jimala  samo Andolov, Apaurinov I sode bikarbona, al  bili smo zdravi, zadovoljni I Veseli !!!!!

Slusali smo Prljavo Kazaliste, i Juku Stubljica, Crvenu Jabuku, Daniela, Nove Fosile I Srebrna Krila a u Birtijama na kazetofonima do daske su rukali Meho Puzic I Safet Isovic, Serif Konjevic I Hanka Paldum a mi skupa snjima !

Presnimavali smo kazete I snimali radio stanice al pivalo se zagrljeni I bome na sav glas, I ni bilo Michael Jacksona, Jole, Dj Krmka I Gibonija I iPod sa 64 Gb memorije I milijon MP3 napunjeni fila  I ljutnje jer je baterija krepala I ni trajala duze od 8 sati. I nam je bilo lipo, ehhhhh !!

Cuvali smo krave I ovce jigrali belu uz Jarugu, vatali ribe I rake, prije Mandalene bi svaku noc ganjali Loptu I nabijali kondiciju I nismo jimali Profi Adidasove trenirke I kopacke, al smo mogli izdrzat jigrat na suncu celi dan I dat gol iz 15 metri bez Milijon Eura potpisanog ugovora I Ferrarija u sajeru I vikendice u Dubrovniku. Bilo smo zadovoljni I sretni ko u raju !

Prevozna sredstva su nam bila većinom Ford "Tabanus" ,špekulalo se najviše kod osnovne škole, pogotovo u Leto udri po nogometu I sedi  pred skolom do kasno u noc igralo se kauboje i indijanaca, žmirili, igrali nogomet I kosarku i još čuda toga da sad ne nabrajam.....



U školi ni bilo psihologa, psiholog je bila šiba i ravnalo(drveno i dugačko), slušali smo učitelje i jimali smo slobodu, uspjehe, neuspjehe, odgovornost i bezbrižnost. Prepisevali zadace, lektire I bizali iz nastave, visili po gostijonama I razvlacili Harmonike I pivali na sav glas “ Preko Kapele, Brinje moje” da, da dragi moji !!

Ni bilo Diska niti Nocni klubova, al je zato bilo sedi na traktor il pisice do Brinja na Subotu navecer jer se sprema ples u Vatrogasnom domu i svira TNT, plesali smo sa curama I pitali odma oce ti bit cura I buduca zena, e I nismo visili nas 300 na sanku I gljedali kako cure plesedu same, a “trava se palila” tek nakon ca je viska  ostalo I ni se moglo vise metnut u stalu . Kuci se tek islo drugi dan popodne jer se ni trebalo zurit I letit ke muva bez glave kako se to dela danas.

Uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu kad je to sve bilo, a je bilo je......bili smo sretni....imali tako malo a tako puno.......

Bijaše to naša lipa mladost  




Keke I Stenta