Javljam vam radosnu vijest, Luka i Petar stigli su na svijet!

Slika: Ivica Smolčić 


Osjećam se poput kraljevskog glasnika koji obznanjuje svijetu veliku vijest, rođenje malih prinčeva. Doista, svako rođenje djeteta predstavlja veliku i radosnu vijest pogotovo kada je riječ o malom ličkom selu poput naše Stajnice.

Do mojih ušiju stigla je prekrasna vijest o rođenju dvojice dječaka, braće blizanaca, Luke i Petra. Ovi momci nisu prvorođenci u svojih roditelja, već treće i četvrto dijete. Luka i Petar rođeni su dužine 49 cm i težine jedan 3000g, a drugi 2830g. 

Baš kao što se ja pišući ovu vijest osjećam poput kraljevskog glasnika, tako se slobodno vi, Marija i Ivica, osjećajte poput kraljice i kralja jer tko još u Stajnici ima takvo bogatstvo kakvo vi sada imate?

OD SRCA ČESTITKE OVOJ MLADOJ OBITELJI!

 

Taekwondo klub Brinje: Prošli vikend postigli uspjeh na dva turnira!

Tekst/slika: A.Manjerović, glasgacke.hr 


U subotu je Taekwondo klub Brinje nastupio u Novskoj  na 12. Memorijalnom turniru „Bljesak 1995.“, koji je održan u organizaciji TKD Jastreb, sudjelovalo je 299 natjecatelja iz 54 kluba. Ovo je bio kriterijski turnir HTS-a za juniore i juniorke za odlazak na Svjetsko juniorsko prvenstvo te je Mihaela Bolješić, juniorka TKD Brinje, s osvojenim 3. mjestom osigurala status drugog nositelja za državno prvenstvo koje će se održati krajem ovog mjeseca u Zagrebu. Druga predstavnica TKD Brinje bila je Mihaela Bolješić, mlađa kadetkinja do 30 kg, koja je osvojila 1. mjesto.

U isto vrijeme u subotu u Zagrebu je održano međunarodno taekwondo natjecanje „4. Čigra open“ na kojem se okupilo preko 650 natjecatelja iz 54 kluba i četiri države. TKD Brinje je predstavljalo sedam natjecatelja koji su ostvarili odlične rezultate.

Daniel Pavlović, mlađi kadet do 47 kg, osvojio je 2. mjesto i srebrnu medalju.

Magdalena Flanjak, mlađa kadetkinja do 36 kg, osvojila je 3. mjesto i brončanu medalju.

Mihaela Flanjak, mlađa kadetkinja do 30 kg, osvojila je 2. mjesto i srebrnu medalju.

Manuela Sertić, limači do 36 kg, osvojila je 2. mjesto i srebrnu medalju.

U kategoriji limači nastupio je i Dominik Flanjak koji je ostao bez plasmana jer je poražen u drugom kolu.

U disciplini kick nastupili su Maja-Marija Borić i Marko Pernar, ali su nažalost ostali bez plasmana.

 

"Aoj HEP-u velika ti fala, ča ti nismo pivali badava!"

Tekst: Ivana Rajković


HEP je u suradnji s Narodnim radijem pokrenuo akciju „Za naše male genijalce“ s ciljem osiguravanja boljih uvjeta informatičkog obrazovanja za što više učenika, ali i za senzibiliziranje javnosti o stanju informatičke opreme u hrvatskim školama. Ovogodišnja akcija „Za naše male genijalce“ otvorena je natječajem na koji su se od 15. veljače do 4. ožujka mogle prijaviti sve osnovne škole u Hrvatskoj. Uz prijavu je bilo potrebno priložiti video uradak kojim će učenici pokazati da su upravo njihovoj školi potrebna nova računala, a u zadanom roku zaprimljeno je čak 116 prijava osnovnih škola iz cijele Hrvatske.

U drugom krugu dodjele računala i naša je škola postala jednom od 15 škola dobitnica, s nama VELIKA tri računala. OŠ Luke Perkovića u svom je videu pokazala kako su i nama računala potrebna, jer uz računalnu učionicu računala su za kvalitetniji rad potrebna i u ostalim učionicama. U računalnoj učionici učenici stječu temeljna informatička znanja, a računala u ostalim učionicama pružaju mogućnost uporabe digitalnih materijala kroz sve predmete, što današnju nastavu čini zanimljivijom i prihvatljivijom svim učenicima.

Posebno zanimljiv kadar videa čine naši folkloraši koji su kroz tradicijski napjev pjesmom dali do znanja su nam računala itekako potrebna. Donirajući računala u našu su školu danas stigli uvaženi gosti iz HEP-a: Vlatka Kamenić-Jagodić, direktorica Sektora za tržišnu i marketinšku strategiju, Franka Gojanović, Ernest Petry, direktor Elektrolike Gospić, Venancije Mihaljević te Josip Pleslić, direktor Narodnog radija. Kratkim kulturno-umjetničkim programom učenici su izrekli svoje zahvale na samom početku, nakon čega se u ime svih učenika i djelatnika škole zahvalila ravnateljica Marija Vičić. U ime donatora sve je nazočne pozdravila Vlatka Kamenić-Jagodić, naglasivši kako ju je posebno oduševilo njegovanje kulturne baštine i tradicije brinjskog zavičaja, kojeg su djeca pokazala i u samom videu ali i današnjim napjevima…(cijeli svijet za Brinje neka čuje, na Narodnom neka odjekuje…)

 

Knjiga Stajnica i Okolica u PDF formatu

Knjiga "Stajnica i Okolica" autora Nikole Tominca dostigla je veliku popularnost sirom Hrvatske i dijaspore. Rasprodano je vise od 1000 primjeraka na relacijama Zagreb-Bec-Frankfurt-Toront-Vancouver-LosAngeles-Chicago-Melburne-Sydney,Moskow itd. Zbog velike zainteresiranosti Iseljene Hrvatske populacije sirom svijeta ZK „Stajnica“ u suradnji sa Nikolom Tomincem i administratorima sluzbene Web stranice i portala nudi vam besplatni download knjige "Stajnica i Okolica" u PDF formatu.Zbog ogranicenosti protoka informacija (bandwith) sa glavnog servera knjigu smo podijelili u segmente po stranicama radi lakseg skidanja. Knjiga posjeduje 29 segmenta u PDF.

Za preuzimanja besplatnog Acrobat PDF reader na hrvatskom jeziku kliknite:

http://get.adobe.com/reader/otherversions/

 Za vise informacija pogledajte www.adobe.com

 

"Mamin sin"

Objavljeno na: likaclub.eu

Slika: mamaibeba.net


Privrženost sina majci nije rijetka, no ako dostiže krajnosti često se naziva ustaljenim nazivom mamin sin. Neovisno o tome bili tek jedno od djece ili jedinci nose sa sobom iste karakteristike. Osim toga njihova privrženost često predstavlja prepreku u vezi, a stalne usporedbe s majkom boljim polovicama predstavljaju izvor frustracije.

 

Mamini sinovi su prepoznati kao osobe kojima je majka životna vodilja, a bez majke bivaju izgubljeni. Zna sve o njima, a oni joj s druge strane besciljno vjeruju i smatraju kako ih majka poznaje bolje od njih samih. Taj odnos katkada biva toliko iskrivljen da svaka ljudska interakcija završava usporedbom s majkom. S majčine strane, katkada i opsesivno ponašanje prema sinu proizlazi iz straha da neće dobiti koliko zaslužuje. Sve kreće još od najranijeg djetinjstva, kada se majke postavljaju izrazito protektivno. Bivaju njihovi najbolji prijatelji i bez zadrške sudjeluju u svim njihovim odlukama. Često kasnije sinovi takvih majki imaju problema sa osamostaljenjem, jer su učeni da majka nekolicinu stvari obavlja umjesto njih samih. Iako je teško razlučiti dobre od loših stvari, ni previše prisan odnos ne mora biti najbolji tip uspostavljanja interakacije. Vremenskim odmakom biva sve više društveno prihvatljiv, no u određenim životnim segmentima još uvijek može predstavljati problem.

Kada je riječ o emocionalnoj vezi, problem nastaje jer mamini sinovi izrazito puno vremena troše na komunikaciju s majkama. Očekuju od partnerice da raspolaže istim znanjima. Iako nisu u potpunosti posvećeni, podrazumijeva se da će one znati jednako dobro kuhati ili da će sve biti jednako dobro ispeglano kao u periodu dok su živjeli s majkom.

Savjet za svaku djevojku jest da se ne nameće kao prioritet, jer rivalitet s majkom neće donijeti rezultata. Ako odlučite stati između majke i sina rezultat može biti nepoželjan, jer vrlo vjerojatno će izabrati majku. To ne znači da ne voli dovoljno, ali mu majčina ljubav pruža veći životni oslonac.

Imajte na umu da širok spektar informacija dijeli s njom. Stoga, netom prije što odlučite o nečemu razgovarati sa svojim partnerom jasno mu naglasite kako su to informacije samo za vaše uši i nadajte se da će to usvojiti.

Razgovarajte o osjećajima. Jasno ukažite na probleme, no nipošto ne umanjujte vrijednost njegove majke. Diferencirajte svoju ulogu od uloge majke i osvrnite se na ono što mu majka ne može dati. Budite ustrajni u tome, jer na prvu teško da će pasti.

Nemojte o njegovoj majci govoriti izričito u negativnom kontekstu. Ističite dobro, jer odnos njegove majke prema njemu nerijetko je rezultat straha. Vjerojatno vas simpatizira, jer utjecaj majki na sinove ovog kalibra toliko je jak da u slučaju da joj se ne svidite vjerojatno ne bi bili skupa.

Budite strpljivi. Kanalizirajte ljubomoru i pustite vremenu da odradi svoje. Mamin sin će učiniti sve za ljubav svoje majke, no isto tako i za vas. Učili su od žene, a razumjeti način na koji razmišlja pola je odrađenog posla.

Naše djetinjstvo ispod Kapele Licke gore Zelene

 Kako smo živili 70-80-ih ? ? ?

 

Lej vako !

Voziti se autom to je bil doživljaj,bez zaštitni pojaseva i Airbagova. Dobro se sićam, ljuljali smo se na pisti podno gradine, vozili se na becikelu bez zaštitne kacige i zaštite za lakte i kolena, pili smo vodu iz maljkovca ,šicarovog, pejnovićevog vrila I Stajnicke jaruge. Je nam ca bilo ?? Ajde  ni bakterij ni gljist, ni parazitov.

Delali smo drvene romobile I popravljali stare bicikljine šnjimi se spušćali niz Maljen I niz Glavicu I u toj munjeniji shvativši tek na kraju da nemamo nikakovi brenzi nakon nekoliko padova zaustavljali bi se blisnuvši u drvo ili se sfuzali na bok u pesak, ali ni tad ni bili nekakovog saobraćaja baš. Otac i mater pušćali su nas van pod uvjetom da se vratimo do južine ili vičere a mi se obično vrati kad se dobro zaškuri pa bez jila u krevet.

I je nam ča bilo?? 

U školu smo išli samo ujutro a do kuće iz škole bilo je svega i svačesa, ni bilo mobitela tako da ni niki znal kadi smo, zausput  pusili smo Lorda I Filter 160 a regularna je bila Opatija ako slucajno niko je jimal Marlboro on je bil predcjednik opcine medu nami I niko ni znal ca je Astma, Bronhitisi, Karcinomi a padali smo svud i svakud  I ni se islo svako malo pa kod dotura,  niti se islo kod Kiropraktora  I Akompuriste, bože me oslobidi nit se ki žalil na koga,nit je ki bil kriv zač....

Jili smo sve,masti i kruva, ocvirke, slaninu, kobasice a i šnel nokle i nismo imali problema sa težinom niti kolesterolom u krvi jer smo non stop bili u laufu.

Jednu Coctu pilo nas je preko nekoliko iz iste flaše i ni bilo nikakove zaraze.

Ni bilo ni kompjutorov, ni DVD ni 500 kanalov na TV, jedna antena stajala nakrivljeno na kuci ka je vatala prvi program I jedno dvaput u godini drugi I sve se znalo čace bit na TV kad je crtani a kad film u osam, a ni bilo ni Nintenda  ni oni "On Line" igara ali je zato bilo pravog prijateljstva.

Misali smo beton, utovarevali prikolice peskom, nosili vrice cimente I japna pod pauzom I niko ni visil u Gym niti pil proteine  nego je bilo palente, kiseline I mlika I polic I ocvirak, prsuta, slanine I zelja iz bacve I svi smo bili jaki I nismo smrcali, niti kasljli jer doktor u Brinju je delal jednokratno a apoteka u Brinju je jimala  samo Andolov, Apaurinov I sode bikarbona, al  bili smo zdravi, zadovoljni I Veseli !!!!!

Slusali smo Prljavo Kazaliste, i Juku Stubljica, Crvenu Jabuku, Daniela, Nove Fosile I Srebrna Krila a u Birtijama na kazetofonima do daske su rukali Meho Puzic I Safet Isovic, Serif Konjevic I Hanka Paldum a mi skupa snjima !

Presnimavali smo kazete I snimali radio stanice al pivalo se zagrljeni I bome na sav glas, I ni bilo Michael Jacksona, Jole, Dj Krmka I Gibonija I iPod sa 64 Gb memorije I milijon MP3 napunjeni fila  I ljutnje jer je baterija krepala I ni trajala duze od 8 sati. I nam je bilo lipo, ehhhhh !!

Cuvali smo krave I ovce jigrali belu uz Jarugu, vatali ribe I rake, prije Mandalene bi svaku noc ganjali Loptu I nabijali kondiciju I nismo jimali Profi Adidasove trenirke I kopacke, al smo mogli izdrzat jigrat na suncu celi dan I dat gol iz 15 metri bez Milijon Eura potpisanog ugovora I Ferrarija u sajeru I vikendice u Dubrovniku. Bilo smo zadovoljni I sretni ko u raju !

Prevozna sredstva su nam bila većinom Ford "Tabanus" ,špekulalo se najviše kod osnovne škole, pogotovo u Leto udri po nogometu I sedi  pred skolom do kasno u noc igralo se kauboje i indijanaca, žmirili, igrali nogomet I kosarku i još čuda toga da sad ne nabrajam.....



U školi ni bilo psihologa, psiholog je bila šiba i ravnalo(drveno i dugačko), slušali smo učitelje i jimali smo slobodu, uspjehe, neuspjehe, odgovornost i bezbrižnost. Prepisevali zadace, lektire I bizali iz nastave, visili po gostijonama I razvlacili Harmonike I pivali na sav glas “ Preko Kapele, Brinje moje” da, da dragi moji !!

Ni bilo Diska niti Nocni klubova, al je zato bilo sedi na traktor il pisice do Brinja na Subotu navecer jer se sprema ples u Vatrogasnom domu i svira TNT, plesali smo sa curama I pitali odma oce ti bit cura I buduca zena, e I nismo visili nas 300 na sanku I gljedali kako cure plesedu same, a “trava se palila” tek nakon ca je viska  ostalo I ni se moglo vise metnut u stalu . Kuci se tek islo drugi dan popodne jer se ni trebalo zurit I letit ke muva bez glave kako se to dela danas.

Uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu kad je to sve bilo, a je bilo je......bili smo sretni....imali tako malo a tako puno.......

Bijaše to naša lipa mladost  




Keke I Stenta

Otočac: Jedna posebna godišnjica mature...

Tekst/slika: indirektno.com


Jučer je u restoranu “Bumerang” proslavljena 25. godišnjica mature generacije maturanata 1991. godine Srednje škole Otočac.

Značaj ove obljetnice poseban je ne samo po tome što je ista okupila prijatelje koji se nisu vidjeli četvrtinu stoljeća i koje je školovanje odvelo u razne krajeve Lijepe naše, već i po činjenici da se veći muški dio generacije već u kolovozu i rujnu 1991. godine neposredno nakon mature dragovoljno priključio obrani Hrvatske bez da su i puške znali držati, pa je jučerašnja obljetnica za većinu njih bila i obljetnica prisjećanja na stvaranje nezavisne i samostalne Republike Hrvatske.

Obljetnica je uspjela, maturanti su razmijenili iskustva i prisjetili se srednjoškolskih dana, te im ovim putem svima čestitamo 25. godišnjicu mature!

 

Ljudi ko ljudi, nikad zadovoljni!

Eto, tek što smo jučer radosno prenijeli vijest od Općine Brinje o nabavi novog komunalnog vozila, već se našlo nezadovoljnih duša koje su potakle načelnika Fumića da napiše svoj osvrt i odgovor na službenoj Facebook stranici Općine Brinje:

Dragi moji sugrađani,

jučer se razvila velika polemika oko kupnje novog komunalnog vozila i čitajući i slušajući Vaše komentare ostao sam pomalo razočaran sa ponekim komentarima koji su vjerojatno napisani iz neupućenosti ili neznanja. Osjećaj razočarenja je još više potaknut činjenicom što sam osobno uložio mnogo truda i volje i lobiranja da dođemo do navedenog vozila. Najveću polemiku je izazvala cijena vozila. Vrijednost osnovnog modela vozila je cca. 500.000,00 kn, a ono što ga dodatno poskupljuje je nadogradnja opreme u iznosu od 700.000,00 kn. Vozilo sufinancira Fond za zaštitu okoliša u velikom postotku od 80% ukupnog iznosa, a Općinu Brinje je vozilo ukupno koštalo 240.000,00 kn što će se podmiriti putem financijskog leasinga. Uistinu mi nije jasno da nekima od Vas smeta činjenica nabavke novog suvremenog vozila za 240.000,00 kn dok se nekada davalo za popravke starih i dotrajalih vozila i preko 100.000,00 kn godišnje.
Vezano uz spomenuto dječje igralište u Jezeranama, moram napomenuti da je to u nadležnosti Županije i školstva, ali svjesni činjenice da se duže vrijeme ništa ne poduzima po tom pitanju, preuzeo sam stvar u svoje ruke i poduzeo prve korake po tom pitanju. Mještani Križpolja se tako mogu osvjedočiti ovih dana da su u tijeku radovi na uređenju dječjeg igrališta u Križpolju, a po završetku, planira se slično igralište urediti i u Jezeranama. Osim toga, započeli smo radove na uređenju vidikovca na ulazu u Brinje, završetak radova se očekuje ove jeseni.
U polemici se spominje i javna rasvjeta koju također radimo po naseljima, ali kako sam već pisao i govorio na javnim skupovima, financijske mogućnosti nam ne dozvoljavaju da sve odjednom napravimo te se uistinu nadam da ću do kraja mandata svima uspjeti omogućiti rasvjetu.
Također, spominjete da su svi lopovi što me iskreno rastužuje jer 50 godina živim pošteno od svog rada, a tako namjeravam i dalje. Upravo iz tih razloga prvi sam od svojih kolega uveo javne susrete s građanima na kojima možete saznati sve moje poteze, financijsko izvješće i planove za daljnji rad. Tako nešto do sada nije bila praksa nigdje i mnogi moji kolege mi čestitaju na otvorenosti, a ja im odgovaram da sam tu radi svojih građana i da su oni ti kojima polažem račune te želim da su upoznati sa svime. Vrata mog ureda su uvijek otvorena u sve radne dane što također nije bila praksa jer je ustaljeno do sada načelnikov uredovni dan za stranke bio ponedjeljak. Moje radno vrijeme nije ni 8 ni 12 sati već sam svojim građanima na raspolaganju od 06 sati do 24 sata svakodnevno i na broju telefona 099/222-0256 te me mnogi od njih zovu da zajednički riješimo probleme s kojima se susreću. Osim tog, uskoro ću javno objaviti popis svega što smo uradili u protekle tri godine moga mandata te ćete se moći uvjeriti da je popis poprilično dug s obzirom na činjenicu da sam vlast u Općini Brinje preuzeo u možda najgorem mogućem trenutku vrhunca krize u Lijepoj nam našoj Domovini. Općinu sam preuzeo prazne blagajne, bez ijednog isplaniranog projekta, ali nisam se predao već zasukao rukave i primio se posla zajedno sa svojim suradnicima i zaposlenicima kojima se ovim putem javno zahvaljujem jer znam da im nije bilo lako budući da je moj tempo uistinu teško pratiti.
Dragi sugrađani, teško je u kratkom vremenskom roku ispraviti sve nedostatke koji su se nagomilavali godinama. Molim Vas za još malo strpljenja i ovim putem Vam još jednom napominjem da su vrata mog ureda svima otvorena te sam uvijek dostupan makar telefonskim putem da zajedno riješimo sve Vaše probleme koji Vas tište, a u mojim su nadležnostima za rješavanje.

Srdačno Vas pozdravljam,
Vaš načelnik Fumić!