Bili su to ljudi

Prije nekoliko dana naišao sam u Hrvatskom državnom arhivu na članak iz 1917. godine koji piše o braći Vuković iz Jezerana. To je prije famozne 1918. dakle raspada Monarhije. Iz članka je vidljivo da su braća Vuković bila i ranije poznata. Članak je izišao u zagrebačkom "Ilustrovanom listu" i vrlo je zanimljiv te ga preporučam svima onima koje zanima lička povijest.

„Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao ....“. Bile su to rijeci Lickog Samsona najaceg Licana Marijana Matijevića. 

 " Nosio sam ih 5, a sesti je ispal"    

Ovom prilikom predstavljamo Vam jos jednoga Lickog Diva "Veliki' Branko Brbot rodom iz Lipica, Junak 218 cm za opkladu nosio je pet momaka( sesti je ispao) ukrug gostione pred kojom je bilo par stotina Slovenaca.

Predstavljamo vam Isjecak iz Dokumentarnog filma “Kroz Stajnicu” Zivot I Rad ljudi u podnozju Velike Kapele. Jedna izuzetno interesantna osoba, samouki Stajnicki svirac I kompozitor po svojim pjesnickim “izumima” osoba poznata cjelom Brinjskom kraju,. I kako sve ide svojim tokom u novije savremeno doba nas Koka Vujak dobio je mjesto na Youtube. DVD je u pripremi, a dotle svim ljubiteljima Like I Licke tamburice preporucam da vrijedi pogledati, kako nas neumorni pjesnik sa 83 godine jos vrlo rado zasvira u “Kutarevku”.

http://www.youtube.com/watch?v=WNGISjxAVC8

ČASNA SESTRA MARIJA KORONA PERKOVIĆ

U Stajnici je rođena redovnica i humanitarna djelatnica časna sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog Marija Korona Perković (Stajnica, 8. siječnja 1926 - Zagreb, 9. kolovoza 1979.). Zaređena je 1950. godine. Kao viša medicinska sestra i socijalni djelatnik radi preko 20 godina u “Radi Končaru” na zaštiti radnika, dakle onih koji su najviše ugroženi i obespravljeni. Uz sve svoje obveze uspjela je diplomirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu etnologiju i sociologiju. Odlikovala se golemim humanitarnim radom, svestranom karitativnom djelatnošću, velikom odgovornosti kao socijalni radnik prema sredini u kojoj je djelovala i mnogim redovničkim obvezama u svojoj zajednici. Uspjela je svojim posredovanjem zaposliti veliki broj nezaposlenih, spasiti brojne razbijene brakove i zaštititi novorođenčad koju je spasila i omogućila daljnji život, održati brojne seminare iz područja sociologije i karitativne djelatnosti.
 

Zdravko Vranić, rodom iz Jezerana, bio je talentirani trgovac u Stajnici da bi u kratkom roku postao Komercijalni Direktor u “GRADINI” Brinje. Kao vrlo draga osoba, bio je jako cijenjen i poštivan od sveg osoblja svoje firme, a i mnogo dalje.
Kako je Zdravko u bivšoj JNA bio stručno osposobljen to mu je poslužilo u domovinskom ratu. Dolazi vojna akcija “OLUJA” i kod Vrhovina bude ranjavan i od neprijateljski četnički hordi i brutalno masakriran.

Neka mu je laka Hrvatska zemlja ku je toliko volil i za ku je dal život.
Počival u miru!

 Prošli vikend Stajnicu je posjetio gospodin profesor Ronald Movrić. Rođen je 1946 u Park Fallsu, Wisconsin, USA. Predavač je globalnih studija na Akita International University u Japanu. Potječe od stajničkih Movrića i ovo mu je bio prvi posjet „Starom kraju“. Od svojih predaka slušao je brojne priče o stajničkim ljepotama, međutim, zbog brojnih obaveza nije bilo ranije mogućnosti za posjetu našoj predivnoj dolini, ali i nedostatka kontakta s osobama u Hrvatskoj. Domaćini su mu bili njegovi rođaci, obitelj Marka Movrića iz Velike Gorice, moja malenkost i, naravno, Mato. Prve inicijative o ovoj posjeti upravo su potekle putem ovih WEB stranica kada je prof Movrić nešto više saznao o Stajnici, uspostavio prve kontakte i onda je sve krenulo prema realizaciji.

Nedavno nas je tiho napustio u svojoj 36-oj godini života naš Mladen. U trenutku kada je počeo snivati o svojoj sutrašnjici i o budućnosti svoje obitelji. Ima li išta ljepše, divnije, uzvišenije i svetije na ovom svijetu nego je Domovina, a to je ono što je Mladen volio, to je ono za što se borio, to je ono što mu je majka Marica u srce usadila, dok ga je u toplom krilu majčinskim mlijekom othranjivala.

Plačna je danas Stajnica, i zvona plaču, i voda plače i vjetar, kiša suza majke i supruge i malodobne djece, oca Tome, brata Mate, rodbine, prijatelja tvojih iz Domovinskog rata. Ti odlaziš, stupajući sigurnim korakom jer Bog zove da svjetlost prenosiš Ti, a to si činio i za života, ne daj nikom da ubije čudesan sjaj u tvojim očima. Čuvaj tu ljubav koju si imao za sve nas. Čuvaj je Mladene u dubini svoje duše, ona je vječna, sve drugo nestaje. Kad Ti duša u raj dođe pozdravi Mladene sve naše ratnike koji u nadi uskrsnuća usnuše, reci im da ih nismo iznevjerili.
 

Vjerojatno ne postoji osoba u brinjskom kraju i šire koja nije čula za Koku Vujaka, čovjeka otvorene mašte, uvijek nasmijanog i spremnog za šalu, pjesmu i veselje. Uz mnoge Stajničane koji su bili prepoznati na bilo koji način, ne smije se zaboravit ni legenda koja živi, čovjek koji je „odsvirao“ više od sto svadbi i zabavio na tisuće ljudi svojom harmonikom, citorama i tamburicom Kuterevkom.

Da bi spasili od zaborava pojedine Stajničane koji su svojim djelima zaslužili ući u stajničku povijest, dobili smo od obitelji Perković iz Kanade jedan vrlo vrijedan poetski materijal. Njihov pokojni djed Tomo Perković – Štenta bio je nadaleko poznat po pjesmama i šalama, čija su tematika bile brojne stajničke zgode i nezgode iz svakodnevnog života. Iako nepismen svaki bi interesantan događaj pretvorio u pjesmu. Pošto se neke pjesme ne bi sviđale pojedincima koje je „opjevao“, znao je imati i neprilika zbog provokativnog, ali nadasve iskrenog načina opisivanja.