Iz Kanade se javlja naš Zdenko Vavro

Zbor djece i mladih

Sve je počelo sredinom prosinca 2005.god. Početna ideja bila je okupiti djecu i mlade kako bi uveličali i uljepšali predstojeće blagdane za vrijeme misa.
Ideja je izrečena, zeleno svjetlo dao je vlč. Josip, a presudnu ulogu u svemu odigrala su djeca i mladi iz Stajnice koji su se na prvom sastanku pojavili u zavidnom broju. Upravo iz zavidnog broja, ponajprije djece, rodila se ideja da osim pjevanja pokušamo realizirati i mali igrokaz. Rečeno, učinjeno!

Uz nazočnost velikog broja iseljenih i domaćih stajničana u nedjelju 3. srpnja 2005. godine u župnoj crkvi Sv. Nikole u Stajnici blagoslovljeno je novo, 260 kg, teško zvono. Svetu misu vodio je mons Dinko Popović, župnik u riječkoj župi Nova Vežica, koji je tijekom svoje karijere bio župnik i u otočkom dekanatu. Uz njega su misi koncelebrirali uz domaćeg župnika Darka Mejaškog, dekanotočkog dekanata Jure Tutek, dugogodišnji stajnički župnik Mile Ivančić, te dvojica svećenika iz Varaždina.

Preko 10.000 km daleko od svojih ognjišta Ličani Kanade iz godine u godinu obnavljaju svoje stare običaje iz davnina kako je to nekada bilo. Društvo Hrvata Like u Kanadi održava tradicionalno “Ličko prelo” u provinciji Ontario, od kojih je najznačajnije Prelo u Oakville, zatim Hamiltonu i Windsoru, te u provinciji British Columbia u mjestu Vancuver, na koje se skupi i preko 1000 Ličana i ostalih iseljenih Hrvata i njihovih potomaka.

Svjetska izložba EXPO 2005. u Japanu

Tema ovogodišnjeg EXPO-a je “Mudrost prirode” i usmjerena je na ravnotežu korištenja napredne tehnologije i očuvanja okoliša, a kako bi se olakšao miroljubiv suživot između ljudi i prirode.

Na najvećem od japanskih otoka, Honshu, u pokrajini Aichi, na 173 hektara prekrasne šume prostiru se paviljoni 121 zemlje iz cijelog svijeta, kao i specijalizirani paviljoni organizatora, japanskih pokrajina i velikih japanskih kompanija. Na vrlo atraktivnom prostoru, spektakularnim arhitektonskim rješenjima uklopljenim u prirodu šuma i jezera predviđaju se različita događanja i sadržaji na temu “mudrosti prirode”, s pod-temama: “osnova prirode”, “umijeće življenja” i “razvoj eko-zajednica”.

Nedavno nas je tiho napustio u svojoj 36-oj godini života naš Mladen. U trenutku kada je počeo snivati o svojoj sutrašnjici i o budućnosti svoje obitelji. Ima li išta ljepše, divnije, uzvišenije i svetije na ovom svijetu nego je Domovina, a to je ono što je Mladen volio, to je ono za što se borio, to je ono što mu je majka Marica u srce usadila, dok ga je u toplom krilu majčinskim mlijekom othranjivala.

Plačna je danas Stajnica, i zvona plaču, i voda plače i vjetar, kiša suza majke i supruge i malodobne djece, oca Tome, brata Mate, rodbine, prijatelja tvojih iz Domovinskog rata. Ti odlaziš, stupajući sigurnim korakom jer Bog zove da svjetlost prenosiš Ti, a to si činio i za života, ne daj nikom da ubije čudesan sjaj u tvojim očima. Čuvaj tu ljubav koju si imao za sve nas. Čuvaj je Mladene u dubini svoje duše, ona je vječna, sve drugo nestaje. Kad Ti duša u raj dođe pozdravi Mladene sve naše ratnike koji u nadi uskrsnuća usnuše, reci im da ih nismo iznevjerili.
 

Što kažu drugi o nama:

Vjerojatno ne postoji osoba u brinjskom kraju i šire koja nije čula za Koku Vujaka, čovjeka otvorene mašte, uvijek nasmijanog i spremnog za šalu, pjesmu i veselje. Uz mnoge Stajničane koji su bili prepoznati na bilo koji način, ne smije se zaboravit ni legenda koja živi, čovjek koji je „odsvirao“ više od sto svadbi i zabavio na tisuće ljudi svojom harmonikom, citorama i tamburicom Kuterevkom.

Da bi spasili od zaborava pojedine Stajničane koji su svojim djelima zaslužili ući u stajničku povijest, dobili smo od obitelji Perković iz Kanade jedan vrlo vrijedan poetski materijal. Njihov pokojni djed Tomo Perković – Štenta bio je nadaleko poznat po pjesmama i šalama, čija su tematika bile brojne stajničke zgode i nezgode iz svakodnevnog života. Iako nepismen svaki bi interesantan događaj pretvorio u pjesmu. Pošto se neke pjesme ne bi sviđale pojedincima koje je „opjevao“, znao je imati i neprilika zbog provokativnog, ali nadasve iskrenog načina opisivanja.

Ovogodišnji blagdan Svetog Nikole proslavljen je nakon dugo godina u jednom izuzetnom ozračju. Okupilo se u crkvi preko dvije stotine naših Stajničana iz svih krajeva Hrvatske, i uz misno slavlje sjetili se nekadašnjih “Mikula” kada je Stajničko polje brujalo od mladosti i života. Iako se u međuvremenu situacija negativno promijenila, ipak je naš župnik Magdić uspio svojim izuzetnim aktivnostima, toplom susretljivošću animirati brojne Stajničane da taj dan dođu na misu i na temeljima svoje povijesti provedu ugodne trenutke, sjećajući se brojnih lijepih trenutaka i nekadašnjih običaja. Tijekom mise čuli su se zvuci pjesme i taktova crkvenog zbora koji je za ovu priliku došao iz Zagreba. Tu su pjesmu popratili i naši župljani.