Ponudio sam ono što imam i što se visoko cijeni, a to su karakter i poštenje. Političari u RH to ne mogu nuditi kad to nemaju niti su ikada imali – oštar je pivar. Na nedjeljnim izborima za mjesne odbore lički pivar Karlo Starčević, poznat i kao proizvođač Velebitskog piva, za samo četiri glasa pobijedio je Darka Milinovića. Vijest je to o kojoj bruji cijela Lika, a čestitke pivaru stižu iz svih dijelova Hrvatske. Na pobjedi njegove nezavisne liste u ličkom mjestu Pazarištu čestitao mu je i ministar osobno, a zvalo ga je više od stotinu ljudi.

– Razlog je to što je pobjeda nad HDZ-om u Lici do sada neviđena te su ljudi bili u pozitivnom šoku. Da sam se kandidirao i u nekom drugom mjesnom odboru, vjerujem da bih i tamo završio kao pobjednik – ponosan je Starčević, dodajući da se nakon pobjede osjećao “potpuno normalno”. Tvrdi da je bilo mnogih nepravilnosti, da se ljude izvlačilo iz kuća kako bi otišli na birališta, no ipak odbija čestitke njemu osobno jer ova pobjeda pripada narodu.

– Zahvalio sam gospodinu Milinoviću na čestitki, no odbio sam je jer ona pripada narodu. Narodu koji je ustrašen i kojem želim vratiti hrabrost, mudrost i dostojanstvo. Pobijedio sam jer sam narodu unio sigurnost, a odagnao strah da nam narod ne puzi po podu – dodaje. Pobjedu je s nezavisnom listom odnio uz podršku umirovljenog profesora povijesti i dviju učiteljica te umirovljene ugostiteljice .

Za vise informacija posjetite :

http://www.vecernji.hr/vijesti/licki-pivar-mjesnim-izborima-pobijedio-darka-milinovica-clanak-294980.

Da je danas izuzetno teško izdati jednu povijesnu knjigu najbolje govori primjer nedavno predstavljene knjige urednika Milana Kranjčevića „Povijest Otočke pukovnije“. Trebalo mu je skoro deset godina da je pripremi i prezentira široj javnosti. Radi se o prijevodu knjige izvornog naziva Otočaner Regiments – Geschichte - Povijest otočke pukovnije, tiskane davne 1854. godine u Karlovcu. Izdavač prijevoda je Hrvatski institut za povijest iz Zagreba i Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke iz Otočca.

ZAVIČAJNO DRUŠTVO SINAC – ZAGREB

sa zadovoljstvom Vas poziva na promociju albuma

„KAD ZAPIVA….   ZD SINAC"

koja će se održati 04.05.2011. godine u 20.00 sati u

 Kulturnom centru Dubrava, Av. Dubrava 51a.

 Veselimo se Vašem dolasku!

Klet obitelji Bunčić ponovo je imala malo mjesta za sve ljubitelje dobre zabave i Ličke običajne baštine. KUD-ovi „Brinje“ i „Sinac“ & sastav „Štefanjska zvona“ ponovo su privukli gotovo dvjesto poklonika širom „Lijepe naše“. Ponovno su se okupili naši Ličani iz Zagreba i okolice, Siska, Slavonije, Like i brojnih drugih naših mjesta ali i inozemstva. Među posjetiteljima su bili i donačelnik Općine Brinje Joso Vuković, predsjednik Mjesnog odbora Stajnica gospodin Mirko Perković, predsjednik ZK „Sokolac“ gospodin Drago Perković, gospodin Vanja Moćan ispred ZK „Brinje“ i naš bivši dugogodišnji župnik vlč. Mile Ivančić. Svi su uživali u programu koji je u povodu 20. obljetnice našeg Društva izrežirao dvojac Cota – Bedross. KUD-ovi su (opet) pripremili predivan program koji nas je odveo u stara vremena naše mladosti i naših predaka – vrijeme koje još uvijek nije zameo vjetar, već, zahvaljujući entuzijastima, još uvijek plijeni pažnju današnje generacije. Osjećao se duh Stajnice i Like, posebno lijevi kutak sale gdje su naši Mica Gegićka i ekipa izložili lutke u tradicijskoj stajničkoj nošnji sa prekrasnim rukotvorinama koje su sačinile naše bake. Desetak dana su krojili i šivali izložbene uzorke i na tome im veliko hvala. Doživljaj za pamćenje i uspomenu, ali i sjeta na davna vremena naših korijena. Razdragani gosti prepustili su se osjećaju pripadnosti, zaigralo se nekoliko puta ličko kolo, zapjevala Vila i Sokol i ostale pjesme za dušu…

Galeriju slika sa Stajničke noći možete pogledati ovdje.

Kako smo preživjeli 70-80-ih ??????

Voziti se autom bio je doživljaj,bez zaštitni pojaseva i AIRBAG-ova.Dobro se sićam, ljuljali smo se na pisti podno gradine, vozili se na becikelu bez zaštitne kacige i zaštite za lakte i kolena,pili smo vodu iz maljkovca ,šicarovog, pejnovićevog vrila I Stajnicke jaruge. Je nam ca bilo ?? l ni bakterij ni gljist, ni   crevni nametnikov,delali smo drvene romobile I popravljali stare bicikljine šnjimi se spušćali niz Maljen I niz Glavicu shvativši tek na kraju da nemamo nikakovi brenzi,nakon nekoliko padova zaustavljali bi se blisnuvši u drvo ili se sfuzali na bok u pesak,ali ni tad ni bili nekakovog saobraćaja baš....otac i mater pušćali su nas van pod uvjetom da se vratimo do južine ili vičere a mi se obično vrati kad se dobro zaškuri pa bez jila u krevet.

U školu smo išli samo ujutro....a do kuće iz škole bilo je svega i svačesa....ni bilo mobitela tako da ni niki znal kadi smo, pusili smo Lorda I Filter 160 a regularna je bila Opatija I niko ni znal ca je Astma, Bronhitisi, Karcinomi  a padali smo svud i svakud  I ni se islo na Cad Scan niti se islo kod Kiropraktora  I Akompuriste, bože me oslobidi nit se ki žalil na koga,nit je ki bil kriv zač.....>>>