Poštovani

Prinosimo Vam Listu clanova Zk "Stajnica" od 1991-2010. Ukoliko netko zeli postati članom Zk"Stajnica" neka se obrati direktno predsjedniku kluba preko http://www.stajnica.com/kontakt ili putem poste na sljedeću adresu:

Poštovani,

Ove godine obilježavamo dvadesetu godišnjicu uspješnog rada našeg zavičajnog kluba,  udruge koja je osnovana 19. lipnja 1991. godine tijekom rata sa zadaćom pomoći starome kraju u tim najtežim trenucima. Trebalo je materijalno i ljudski pomoći malobrojnim postrojbama ZNG da se Lika obrani, te da ne dođe do presijecanja stare "Jozefinske ceste" od strane neprijatelja. Možemo biti ponosni na to što su naše oružane snage i naš narod te zadaće uspješno ostvarili. Preko Like tijekom čitavog  rata prolazio je sav promet i pomoć Južnoj Hrvatskoj.

U tih proteklih dvadeset godina klub je iznad očekivanja ispunio sve svoje težišne zadaće. Osim prikupljanja pomoći postrojbama ZNG i kasnije Hrvatske vojske, izvršene su sljedeće težišne zadaće:

1.     Izdavanje monografije „Stajnica i okolica“ kao prvog djela koje je obradilo bogatu povijest i kulturno stvaralaštvo podkapelskog kraja.

2.     Organizacije tri „Stajničke noći“

3.     Izgradnja nove kapelice Sv. Marije Magdalene i organizacija njezinog posvećenja 1993. godine.

4.     Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www. stajnica.com koje su u vrlo kratkom vremenu postale jedne od najpopularnijih stranica s ličkom tematikom. Godišnje ih posjeti preko 20.000 posjetitelja iz cijelog svijeta.

5.     U suradnji s Mjesnim odborom i općinom izgrađena je ograda oko groblja u Stajnici, u cilju zaštite grobnih površina od uništenja. U nekoliko navrata organizirano je i čišćenje groblja tijekom vegetacije,

6.     Organizacija proslave Petrove 1997. i 1998. godine. Nakon punih nekoliko desetljeća sakupio se veliki broj Stajničana i prijatelja uz bogat kulturno-umjetnički program KUD-a Sinac,

7.     Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba: Brinje, "Vila Velebita", Sokolac, Sinac, Gacka dolina, Kuterevo, Kijevo i drugi),

8.     Uključivanje većeg broja naših članova u rad KUD-A "Sinac" kao doprinos očuvanju kulturno-umjetničkog blaga s našeg područja,

9.     Uz pomoć Općine Brinje provedeno je uređenje prostorija u zgradi bivše škole u Stajnici za potrebe Mjesnog odbora i Zavičajnog kluba.

10.   Nabavka i blagoslov novog zvona u Stajnici.

11.   Prvi puta smo obilježili 80-tu obljetnicu Stajničkih žrtava iz 1925. godine. Najveće učešće dale su obitelji Vuković-Ruzić i Perković-Gegić kao potomci žrtava. Sveta misa i ručak kod Ruzića održani su 19. ožujka 2005. godine.

12.   Suradnja sa „Ličkom revijom“ i „Glasom koncila“ oko prezentiranja Stajničkih žrtava i blagoslova i postave zvona na crkvu,

13.   Aktivnosti oko prikupljanja materijala za naredne knjige: novo izdanje „Stajnice i okolice“, o stajničkim rukotvorinama i tradicijskoj gradnji te sudjelovanju Ličana u Prvom svjetskom ratu koja je pri kraju. 

14.   Prijem kod Predsjednika Stipe Mesića radi upoznavanja s radom društva i uručivanja naše monografije.

15.   Pomoć u gradnji mrtvačnice, financiranje i promocija;

16.   Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici;

17.   Obilježavanje 200-te obljetnice bitaka kod Malborgetta i Predila u kojima su sudjelovali naši preci i učešće na mjestima bitaka, promocija i ostalo;

18.   Zamjena pokrova na crkvi u Stajnici;

19.   Nabavka slika „Križni put“ za našu crkvu;

20.   Uspostavljena je kvalitetna suradnja s Općinom Brinje i Mjesnim odborom Stajnica.

Upravna tijela kluba održala su tijekom ovih dvadeset godina oko 300 sjednica Upravnog odbora i petnaest godišnjih skupština kluba, uključujući i osnivačku. Iz ovoga je vidljivo da su pojedini članovi utrošili preko 1000 sati u rad kluba!

Kome zahvaliti za ovako uspješan rad? Prvenstveno entuzijastima koji su značajno  vrijeme bili uključeni u njegov rad, poglavito "ženskom" dijelu: Mariji Cota, Marici Bedross rođ. Perković, Biserki Murković, Veri Vuković-Ruzić, Ankici Graonić, Veri Vuković, Mariji Perković „Gegić“ i Ani Rukavina rođ. Šprajc,

Od "muškog" dijela treba svakako istaći prvog predsjednika i osnivača Tomu Šprajca "Miškaca" i članova koji su dosta dugo bili u upravnim tijelima: Ivana Sertića "Porkulicu", Tomicu Perkovića "Palamenta", Zlatka Dumenčića, pok. Ivana Vukovića "Ruzića", pok. Ivana Perkovića (Žuću), Zlatka Sertića "Aralicu", Miku Smolčića, Marinka Vlahinića, Nikolu Petrovića, Milu Šprajca, Marka Movrića, Tomu Murkovića "Brku", Ivicu Murkovića "Muru", Zdravka Perkovića "Antulića", Zdravka Perkovića "Gege" i Mirka Perkovića "Gege" i brojne duge članove.

Posebno ističem trud našeg najstarijeg člana gospodina Franje Rajkovića iz Sesveta koji je utrošio izuzetno vrijeme (i novac) na prikupljanju građe za našu monografiju, aktivnostima na prikupljanju zavičajne zbirke u Brinju, koja se otvara ove godine, i brojne druge njegove aktivnosti.

Ovi su članovi uspješno vodili klub kroz ovih dvadeset godina, bez obzira na sve poteškoće: prostorne, financijske, kadrovske i druge, uloživši ogroman entuzijazam, volju i vrijeme da sve to opstane i da se svake godine događaju nove aktivnosti. Veliko im hvala za uložen trud.

Bez financijske pomoći Općine Brinje ne bi bilo moguće provesti financijski „teške“ aktivnosti poput monografije i „Stajničke noći“. Zato hvala načelniku Ivici Mesiću i dogradonačelniku Josi Vukoviću na iskazanoj potpori.

Hvala Tomici Perkoviću „Štenti“ i Mati Tomincu na uređivanju i tehničkoj potpori naših internetskih stranica www.stajnica.com. Bez njih ne bi bilo moguće imati ovako kvalitetne stranice. Hvala i svim „forumašima“ – Štenti, Mari, Mikosu, Ivici, Striči, Gabrijeli, Juri, Ličanu, Kseniji, Lili, Mati, Stricu Mati, Lipice itd, koji su stavili svoje vrijedne priloge na naš WEB.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti Grad Zagreb, gospodina gradonačelnika Milana Bandića i gospodina Petra Rajkovića i gospođu Antoanettu Gretić iz Mjesne samouprave Trešnjevka, koji su nam izuzetno pomogli u osiguranju prostora za rad upravnog odbora i sale za održavanje godišnjih skupština.

Bez KUD-a "Sinac" i Ivice Bogdanića naše godišnje skupštine bile bi bez obilja naše ličke muzike, koja nas je uvijek podsjećala na "stari kraj". Njihov udjel u radu kluba je za svaku pohvalu. Hvala im i očekujemo nadalje uspješnu suradnju. U novije vrijeme uspostavljena je suradnja i sa KUD-om Brinje, tako da možemo dostojno prezentirati naše kulturno bogatstvo.

Bez sponzora teško je danas zamisliti bilo kakav amaterski rad. Danas i njima dodjeljujemo priznanja za nesebično pomoć svih ovih godina. I njima jedno veliko hvala.

Vjerujemo da će naša udruga uspjeti opstati na ponos svih nas. Zato pomognimo u okviru svojih mogućnosti da se ova hvale vrijedna tradicija nastavi.

 Predsjednik

Nikola Tominac

U cilju upoznavanja naših čitatelja s aktivnostima naših "FORUMAŠA" predstavljamo vam jednu interesantnu osobu iz našeg iseljeništva, našeg prijatelja JORGE Francetića. Jorge se odlučio politički angažirati na našoj političkoj sceni. Donosimo izvorni članak iz Večernjeg lista.

Pročitajmo ga zajedno...

http://blog.vecernji.hr/kresimir-raguz/2011/01/11/jorge-jure-francetic-osnivam-hrvatsku-legiju-i-ulazim-u-sabor/

I ove je godine naše prijateljsko društvo „Sinac“ pohodilo Austriju i Slovačku u sklopu  međunarodne kulturne razmjene. Naravno, naša Mare Antulićka je odmah dojavila o tom događaju da ga prezentiramo našim posjetiteljima širom svijeta.

Evo izvješća iz njihovog dnevnika:

„Nakon prijepodnevnog subotnjeg razgledavanja Beča, okićenog prije svega bijelim pokrivačem, a i raskošnim svjetlucavim ukrasima, te obavijenog zamamnim mirisom kuhanog vina, odlazimo u Gradišće… Najprije smo pohodili Parndorf, kako bismo utažili naše šopinholičarske strasti, a zatim smo došli u Götzendorf gdje nas je dočekao župnik dr. Andreas Michalski.

Starim  i novim prijateljima, članovima, forumašima i posjetiteljima

Sretan i čestit Božić  & Nova 2011 Godina

u nadi da nam donese sreću, radost, mir, prijateljstvo i božji blagoslov.

Želi  Vam  “Zavičajni Klub Stajnica”

Od naše vjerne Marije Vranić zaprimili smo nekoliko slika i tekst sa svete mise održane za Svetog Nikolu. Na misi je bilo malo domaćih ljudi ali gosti iz Otočca, Ogulina i Brinja upotpunili su prazninu, bilo je pet svećenika i misa je bila prekrasna, imali smo oproštaj od starog mežnjara gospodina Zdravka Perkovića i njegove supruge Marice, a u znak zahvalnosti  dobili su sliku i zahvalnicu. Novi mežnjar je Zdenko Rajković.

Na kraju nam je došal Sveti Nikola malo pod gasom (to je mali Halgota jako lipo odglumil) i obradoval par dičice i nas sa poklonima i bonbonima. Poslije je bil ručak u lovačkom domu Jezeranama i pivalo se dugo u noć bez obzira ča nije bilo struje zbog ružnog vrimena.

Fala Mariji na obavijesti i slikicama...

Poštovani,
 
03. prosinca 2010. u Zagrebu, u  klub Roko&Akademija Studentski Zbor Gacke organizira studentsku Ličku noć uz nastup Fly banda od 22h.

Ulaz je slobodan.
Pozivamo Vas da nam dođete kao gost na ovaj događaj.
 
Lijep pozdrav,
Ante Fumić

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA 1991.

Iz knjige "PRICE IZ VUKOVARA " SINIŠE GLAVASEVICA*

 *Novinar, publicist i prozaik Siniša Glavašević rođen je u Vukovaru 4. studenoga 1960. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden,  19. studenog 1991. godine

Te su teme tako svakodnevne, a opet tako svevremenske i na neponovljiv način obilježene Sinišom i Gradom. Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo. Još do jučer mnoge geste, pojedine riječi i znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su jasniji. Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu, jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijeni s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi sve dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.

Ostavljamo Vam par Slika sa Brinjske Noci 2010.

Hvala nasoj Forumasici Mari za poslani material .

Admin.