Izvor: FB Općina Brinje

Iako je iza nas teška,i po mnogo čemu neuobičajena godina ispratili smo je svatko na svoj način.

U godini koja je iza nas i koja nas je mnogočemu naučila,u kojoj smo kao narod pokazali  veliko suosjećanje sa mjestima koja su pogođena potresom,susreli smo se sa COVID -19 i nizom drugih situacija koje  smo sve prevazišli i pokazali veliko srce i snagu. 

Sve situacije koje smo ostavili iza nas su nas naučili i pokazali da smo samo ljudi i da moramo kada je to najteže brinuti jedne za druge.

2020.godina neka ostane iza nas i neka nam se više neponovi,dok se 2021.veselimo jer očekujemo da će nam donijeti nadu u bolje sutra te da će se situacija smiriti i da ćemo se u konačnici moći vratiti koliko toliko u normalan život.

Svima želimo zdravu, sretnu, veselu, poslovno i privatno dobru novu 2021. godinu.

Čuvajmo jedni druge i podržavajmo se.

I još jednom Sretnu,mirnu i veselu novu 2021. godinu od srca vam žele Načelnik Zlatko Fumić sa službenicima te Predsjednik Općinskog vijeća Ivan Perković sa vijećnicima.  

Naš dragi Stajničar, Damir Krznarić, nazvao me istog dana kada se na području Petrinje dogodio potres. Njegov glas i riječi i sad mi odjekuju mislima "Ako se možda naši dečki organiziraju da idu tamo, molim te javi mi. Slobodan sam danas i sutra, želim pomoć koliko god mogu. Moj sin Tomislav i ja smo na raspolaganju i za smještaj 5-6 osoba, ako treba otići ćemo po ljude sami."

Nisam mu ništa taj tren mogla reći, nego samo obećati da ću njegov poziv, njegovu poruku prenijeti gdje god mogu javno samo da dođe do ušiju onih kojima je pomoć potrebna. 

I mislite da nije otišao tamo?! Sa svojim kolegama svoja 2 slobodna dana koja je mogao provesti ležeći i odmarajući, penjao se po krovovima, rušio dimnjake... Kaže "Nije bilo vremena za više fotografija. Stojiš na ostacima krova, a tlo podrhtava. Tri kuće smo uspjeli riješiti, al nećemo tu stati. Idemo opet."

Uz ovakve ljude, čovjek ne gubi nadu u bolji svijet i neka ih bude što više. 

Photo/Gabrijela Perković i Iris Šprajc, Stajnica

Photo/Katarina Brbot, Lipice

Photo: Fb Zlatni savjeti

Budući da se, po odluci državnih institucija, sv. Mise Ponoćke trebaju završiti do 22 sata, donosim ovdje na vrijeme raspored sv. Misa u našim župama: 

ČETVRTAK, 24. 12: BADNJAK - PONOĆKA
Stajnica: 18 sati
Jezerane: 19 sati
Križpolje: 20 sati

PETAK, 25.12: BOŽIĆ
Stajnica: 9 sati
Jezerane: 10:30 sati
Križpolje: 12 sati

SUBOTA, 26.12. Sv. Stjepan
Križpolje: 18 sati

NEDJELJA, 27.12 SV. IVAN, SV. OBITELJ
Stajnica, 9 sati
Jezerane, 10:30 sati
Križpolje, 12 sati

PETAK, 1. 1. 2021. NOVA GODINA
Jezerane, 10:30 sati
Križpolje, 12 sati

Molim sve one koji ovo pročitaju da jave usmeno, pismeno ili telefonski onima koji ne mogu ovo pročitati.

ŽELIM SVIMA SRETAN BOŽIĆ I OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA U NOVOJ 2021. GODINI.

Vaš župnik fra Juro
Urednik i voditelj na Laudato TV

 

 

Pripremila: Iris Šprajc

Puno vas me se i ne sjeća. Ja sam Iris Šprajc, možda me puno vas zna po Taekwondo-u kojim sam bila tema članka:  Malena djevojčica, veliki ponos Stajnice!

Većina ljudi koji su živjeli ili žive u Stajnici zna da je crkva dobila ime po Sv.Nikoli. Ja sam tu da Vam ispričam jednu zaista zanimljivu priču. 

Prije pet godina u crkvi i izvan nje čuli su se zvuci dječjeg smijeha i veselje oko darova, a u crkvu nisu mogli svi ljudi niti ući koliko ih je bilo. Tu je bilo i igrokaza gdje su veća djeca glumila, dok su mališani recitirali pjesmice vezane za Sv.Nikolu. To je u to vrijeme vodila Andrea Movrić (Halgota). Djeca su za trud dobila poklone. Sjećam se kako smo se grlili, skakali i bili veseli jer je bio Sv.Nikola i ostavio nam je poklone. Krampusa nitko nije vidio, što znači da smo svi bili dobri, slušali smo i dolazili u crkvu.

Danas, nakon pet godina, u ovoj ludoj 2020. sve je prazno. Kada kažem da je prazno, to zaista tako i mislim. Ako mislite da se šalim, ne šalim se.

Danas 6.prosinca 2020.godine, u crkvi je bilo samo dvoje djece, a ostalo su starije osobe i bake. Tužno i pretužno…Više nema mladih ljudi, nema igrokaza, apsulutno ničega. Bila je to nedjelja kao i svaka druga, propovijed i ništa više. Nije bilo darova ni veselja. Otišli smo kući kao i svaku nedjelju.

Pitam se zašto starijih nema, pa kada bolje razmislim, sjetim se ovog ''ludog'' Koronavirusa. Kada još razmislim zašto nema mladih, sjetim se da su svi otišli ''trbuhom za kruhom'', otišli se dalje školovati u velike gradove i misliti na svoju budućnost. Iskreno se nadam da će se svi oni vratit u Liku tj. u Stajnicu.

Danas nas se na misi moglo na prste izbrojati, nas osmero, jako jednostavno.
Naš kraj svake godine ima sve manje i manje stanovnika.

Nadam se da nas Sv.Nikola nikada neće zaboraviti, a ni crkvu koja glasi na njegovo ime, a sada osobito, kada je uređena i prelijepa.

Nedjelja, 6.12., naša župa Sv. Nikole u Stajnici, slavi svoga zaštitnika Sv. Nikolu.

Sv. Misa biti će u 9.oo sati.

Svima onima koji nose ovo sveto Ime, ne samo u mojim župama, Stajnici, Križpolju I Jezeranama, nego i raseljenima diljem svijeta kao i mojim fb prijateljima te vjerim gledateljima moje emisije Zlatni savjeti na Laudato TV, želim SRETAN IMENDAN.

Vaš župnik – fra Jure

Urednik i voditelj na Laudato TV

Dana 17. studenoga 2020., nekolicina mladih Ličana iz Dugog Sela okupili su se i na svoj način odali počast Gradu Heroju - Vukovaru. 

 

U 98-oj godini života preminula je Anica Krznarić, rođ. Vuković iz Vlašićeve kuće u Stajnici. Prema našim saznanjima bila je, do trenutka smrti, najstarija Stajničarka.Lijepe je godine doživila, ali naravno da je svakome svog člana obitelji žao koliko god godina imao. Iza sebe ostavlja sina Zlatka, unučad Ivanu i Ozrena i četvero praunučadi.

Obitelji iskrena sućut od članova ZK Stajnica! 

Intervju na portalu likaclub.eu

Gospodina Nikolu Tominca upoznali smo u ciklusu ličkih priča, a iste se možete prisjetiti OVDJE. Danas ga spominjemo prvenstveno kao čovjeka u ulozi načelnika Stožera civilne zaštite Grada Dugo Selo, mjesta u kojem se i pojavio prvi slučaj zaraze koronavirusom.

Zamolili smo ga da se pokuša prisjetiti samog početka…
"Sve je zapravo počelo u siječnju i veljači ove godine kad su do nas stizale vijesti o pojavi nekakvog virusa tamo daleko, negdje u Kini. To je u tom trenutku za većinu naših građana bilo neinteresantno pitanje. Nažalost, uskoro se to pojavilo i u Europi. Tada je čelništvo grada zajedno sa mnom kao načelnikom Stožera civilne zaštite Grada Dugo Selo počelo pripreme za eventualnu epidemiju, iako nitko nije znao o čemu se radi. Uskoro su počele stizati prve stravične slike sa sjevera Italije i svi smo se pomalo zabrinuli. I da peh bude veći, ubrzo su stigle vijesti da je jedna od prvih osoba zaražena na području Republike Hrvatske baš u našem gradu. To je bilo 25. veljače. Spriječili smo pojavu panike, zaštitili identitet osobe i angažirali sve resurse za novonastalo stanje. Uspostavljena je suradnja s županijom i Ministarstvom zdravstva i drugim potrebnim institucijama kako bismo organizirali novonastalo stanje i život naših građana u takvim situacijama. Gradonačelnik Panian i ja te pojedini članovi stožera smo tog popodneva i večeri sjedili stalno za telefonom i kontaktirali razne institucije kako postupiti u novonastaloj vrlo složenoj situaciji. Zdravstvene službe, posebno epidemiolozi, preuzele su prvi udar sanacije terena, MUP i vatrogasci kontrolu prostora, Crveni križ zbrinjavanje osoba u potrebama, a gradska uprava organizaciju i usklađivanje svih ostalih aktivnosti. Pravo ratno stanje, ali bez oružanog djelovanja."

Dalje nastavlja:

“Kada je došlo do potpunog zatvaranja prostora nastupila je dosta složena situacija – kome dati propusnice za napuštanje mjesta boravka jer je interes građana bio dosta velik. U gradskom dvorištu često su se znale pojaviti dosta velike skupine građana i to je sve trebalo organizirati. Zahvaljujući našim djelatnicima nije bilo značajnijeg zastoja u radu. Naša Marica je stalno bila na laptopu i često od kuće rješavala pojedine zahtjeve. Počelo je u trgovinama nestajati pojedinih artikala i pojave velikih gužvi pred trgovačkim centrima, provala u pojedine trgovine što smo s policijom i komunalnim redarima uspjeli dovesti u solidan red. Bili smo na rubu živaca i snaga, ali smo slogom svih subjekata na području grada uspjeli i to prevladati.”

Slušajući ga, čovjek se zapita i zamisli kako je biti u njegovoj koži u takvim situacijama…

“Pošto mi supruga radi u epidemiologiji u Dugom Selu znali smo izvan radnog vremena satima odgovarati na razne zahtjeve i probleme naših sugrađana. Mislim da sam imao nekoliko tisuća poziva u tjedan dana. Često smo se pitali možemo li to fizički i psihički izdržati jer jednostavno nije bilo radnog vremena i odmora iako smo oboje u poznim godinama života. Unučiće nismo danima viđali što nam je najviše nedostajalo… ali jednog jutra, dok je grad spavao mirnim snom, bez gužve na cestama, ona i ja smo išli na posao. Oko nas sablazan grad, tu i tamo koja osoba koja se negdje žurila. Na licima ljudi strah od neizvjesnosti. Supruga me je primila za ruku i rekla: “kad smo razdvojeni izdržali Domovinski rat i sve to preživjeli, zajedno ćemo pobijediti i koronu i pomoći našem gradu i našim i svim drugim unučićima da se izvuku iz svega toga”. Odmah sam osjetio novu snagu u tom bunilu i iscrpljenosti i krenuli smo prema svojim radnim mjestima, rastavši se sa osmijehom nakon niza dana tjeskobe. Došavši u gradsko dvorište tamo me je čekala skupina ljudi za propusnice. Već su naše cure i dečki punim intenzitetom radili na izdavanju propusnica na čemu im velika hvala. Tada još nije bilo nikakvih informatičkih programa i sve se odvijalo ručno što je otežavalo brzinu rješavanja. Svaka od tih osoba u dvorištu imala je svoju životnu priču i trebalo je brzo i efikasno djelovati. Posebno su me dojmile smrti u obitelji: trebalo je otići u BiH ili negdje drugdje izvan granica na sprovod najbližima, dopremiti mrtvo tijelo sina iz Švicarske, a niti jedan prijevoznik to nije htio obaviti jer je nakon povrata morao u dvotjednu karantenu, brizi o svojim najbližima u zemlji i inozemstvu, spajanju članova obitelji, raseljavanja Zagrepčana nakon potresa, nabavka hrane i lijekova, obradi poljoprivrednog zemljišta i brojnim drugim pitanjima. Tiha jeza…”

Gospodin Tominac ističe vrijednost rada i truda, ne samo čelništva grada i djelatnika gradske uprave, nego i svih ostalih.

"Čelništvo grada i djelatnici naše gradske uprave, zdravstveni djelatnici, vatrogasci, policajci, pripadnici Crvenog križa i svi ostali su ponosni na svoj rad u tim teškim trenucima jer smo omogućili da naš grad donekle normalno funkcionira."

Na kraju još kaže:

"Bitka je gotova; možda dolazi teže vrijeme da prevladamo ovu vrlo tešku krizu, ali sve ovisi o svima nama koliko ćemo se pridržavati mjera zaštite i da do krajnosti ne opteretimo bolnički sustav sa teže oboljelima. Kada će sve ovo prestati: ne znam, ovisi o brojnim faktorima, a nadasve o uspješnosti cjepiva i brzini njegovog otkrivanja. Moramo shvatiti da je broj stvarno oboljelih puno veći nego što se prikazuje u izvještajima. Zato je potrebno držati razmak, nositi maske i održavati higijenu kako bi se prekinule veze zaraze i prenošenja bolesti na novooboljele. Sada je potrebno i ovlaživati zrak i provjetravati mjesta boravka kada su vanjske temperature niže od ljetnih. Budimo odgovorni za svoje zdravlje i zdravlje drugih."