Nakon završetka blagoslova kuća, župnik je zabilježio podatke o kućanstvima koji nam prikazuju sadašnje, stvarno, stanje u našim župama:

Moram priznat kad ovo sve gledam hvata me jeza…hoće li i naša Stajnica za koju godinu krenut putem Lipica s nulama na statistikama? Križpolje se još „drži“, ali do kad? Hoće li se situacija u budućnosti promijenit ne znam, ali treba bit optimističan... Ima mladih ljudi koji bi mogli promijenit ovu statistiku…nadam se samo da će pročitat ovaj članak odnosno ove statističke podatke.

Zahvaljujem župniku Mariju V. koji mi je pripremio ove podatke!

Nakon što je godine i godine kapelica stajala poput spomenika, ove godine, točnije 20.sijećnja, zazvonila su i zvona s njezina tornja, isijavala je svjetlost kroz njezine prozore i vrata, čula se Riječ Božja sa njezina oltara. Ni kiša ni snijeg nije mogla sakrit radost mnogobrojnih vjernika zbog okupljanja i slavljenja Mise u toj, davno zapuštenoj, kapelici.

Moram priznat da mi je bila posebna čast što me kolega orguljaš iz Brinja, Vanja Milojević, pozvao da zajedno s njim i njegovim pjevačima uzveličam taj događaj, jer tu atmosferu koja je vladala tih sat vremena treba doživjet…tako nešto čovjek ne može opisat. Župnik Pejo Ivkić, koji je i zaslužan za ovaj događaj, održao je prekrasno Misno slavlje i propovijed. Uz sjećanje na svece Fabijana i Sebastijana, naglasak je stavio na svakog pojedinca da pokuša najprije poraditi na sebi, izbaciti zlo i pustiti dobro da uđe u njegovo tijelo. „U ljudima oko sebe uglavnom samo tražimo pogreške i mane umjesto da počnemo zamjećivat ono dobro u čovjeku. Svoju vjeru treba živjet iz dana u dan, bit ćemo ispunjeniji, zadovoljniji sami sobom“, riječi su koje su ostavile trag u mojim mislima i na mom srcu.

Božićno vrijeme, uz sve svoje čari, posebno je i po tome što upravo u to vrijeme svećenici obilaze svoje župljane kako bi blagoslovili ne samo njih nego i cijelu njihovu obitelji kuću. Mnogi svećenici često za oltarom pozivaju da se ne zatvaraju vrata pred svećenicima koji im ionako samo jednom godišnje dolaze u kuću. Često sam i sama razmišljala o tome „pa Bože zašto bi netko bježao pred svećenikom, koji mu ne želi zlo već baš suprotno“?! Ali…što sam starija, to sve više počinjem shvaćat što se događa i zašto se ljudi toliko „boje“…  Ljudi se ne boje  nego se srame primit svećenika u kuću! Običaj je i prilika da se tom prigodom daruje, koliko tko može,za potrebe crkve ili svećenika ili u bilo koje druge nakane to obitelj želi. Ne znam zašto imam osjećaj da to više nije vlastita želja i mogućnost svakog župljana nego nešto što se „mora“ jer si inače na listi „negativaca“ čije ime odzvanja sa svih zvona! U jednom članku čiji autor također govori o ovoj temi u oči mi je zapelo ovih nekoliko rečenica:

„Stari je običaj da vjernici tom prilikom daju uglavnom simbolički dar svojim svećenicima u znak svoje pažnje, ljubavi i skrbi. Ako mogu ili imaju volje darovat će i za ostale potrebe svoje župske zajednice. Vjernici, dakle ništa nikome ne plaćaju. I blagoslov nekog stana, kuće ili obitelji ništa ne košta, ništa se ne plaća, kao ni posjet svećenika obitelji, domu ili kući.“
(cijeli članak je na http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=1769)

Nadam se da će ovaj članak potaknut svih da se ne boje svećenika i da se ne boje da će se „osramotit“. Otvorite vrata blagoslovu pogotovo ako u kući imate starije, nemoćne ili pak malene koji ne mogu doć u crkvu. Ako možete i želite darujte svećenika, a ako ne možete ne sramite se, nitko nam ne može na silu uzet nešto što nemamo ili iz nekog razloga ne želimo dati. Svi mi, ako želimo bit dobri i uzorni vjernici i župljani, na neki svoj način možemo pridonijet dobrobiti crkve i zajednice… Nije sve u novcu, vjerujte mi i znam da tako misli i većina svećenika (i naš župnik dio je te većine).

Završit ću svoje razmišljanje slovima koja se nalaze na onoj naljepnici koju svećenik ostavi prilikom blagoslova: GMB… prema jednom tumačenju to su inicijali triju kraljeva (Gašpar , Melhior i Baltazar), a po drugom to je kratica od latinskog izraza "Christus mansionem, benedicat!" – Krist neka blagoslovi kuću!

U milijunskom gradu nikoga ne bi iznenadilo rođenje djeteta, ali u malenom selu, poput naše Stajnice, svako rođenje djeteta za svih nas znači nadu u opstanak, nadu da ovo naše selo neće izumrijet i da neće postati samo dio povijesti o kojoj će se pričati i pisati „nekad davno postojalo selo Stajnica“...

Naš novi stanovnik zove se Noa. Prema osobinama biblijskog Noe, ime našeg najmlađeg Stajničara može značiti potpuni mir, tješitelj, utjeha, smiraj. Za njegovo rođenje čestitamo njegovim roditeljima Antoniji i Velimiru Perković!

Prije nekoliko dana umrla je poznata glumica Vida Jerman. Njezina majka rođena je u Stajnici u Dumenčićima iz obitelji Belan. U znak sjećanja na veliku glumicu, koja je uvijek isticala svoje ličke korijene, želimo joj se pokloniti i zahvaliti na svemu što je u životu dala za dobrobit hrvatske kulture. Neka joj je vječna slava. O poznatoj glumici možete više saznati na www.moj-film.hr

SUDJELUJU:
- MARIJA PETRAK (solo)
- GABRIJELA HOLJEVAC (solo)
- ANAMARIJA KRZNARIĆ (solo)
- JULIJA KRZNARIĆ (solo)
- MELITA MESIĆ (solo)

Vokalna pratnja - ŠKOLSKI KUD (voditeljica Ivana Rajković)

Instrumentalna pratnja:
- tamburaši
- klavijatura (Branka Pavlović)

GOSTI IZ OTOČCA

I ove se godine održana je tradicionalna „Brinjska noć“. Slike i članak možete pregledati na www.zk-brinje.hr.

Svečanu svetu misu, koja je započela u 12h, predvodio je vlč.Ivan Blaževac, policijski vojni kapelan Gospićko-senjske biskupije uz koncelebraciju svećenika Otočkog dekanata: župnika Marija Vazgeča, vlč. Peje Ivkića i vlč. Mile Rajkovića.

KUD „Sinac“ je tijekom studenog ove godine gostovao u Vojvodini gdje mu je domaćin bio HKPD-a „Matija Gubec“ iz Tavankuta. Naša Mare Antulićka je bila zajedno s njima na ovoj prekrasnoj turneji.

Cjelovit članak i slike možete pogledati na www.zd-sinac.hr