Razno

Kako nas je nedavno izvijestila gđa Branka Pavlović u našem zaseoku Čarapovo selo gradi se kapelica Sv. Josipa. Da bi ovaj sakralni objekt što prije bio završen Zavičajni klub je donirao dio stolarije u vrijednosti od oko 2.600 kuna. Želja nam je da se što prije nađemo na svečanom blagoslovu ove nove kapelice. Tako ćemo poslije završetka kapelice Sv. Marije Magdalene prije 20-ak godina spasiti od zaborava još jedan sakralni objekt iz naše bogate povijesti.

  I naša je Stajnica dobila još jedno dite!

MALENOJ IRIS ZA BRACU!

 Jedna preljepa prica o Djevojci Lici, za vise ovakvih prica pogledajte i blog na adresi http://price-o-lici.blog.hr/

Čekali su je ko ozebli sunce, godine su prolazile kroz vrijeme, a njih dvoje poput dva napuštena potoka nadali su se roditeljstvu i u nadi dočekali svoju voljenu djevojčicu kojoj nadjenuše ime Lika.....Stipe i Mara, prožeti nježnim brigama odgajali su je ustrepnji i ljubavi, u dramatičnosti i napetosti, kao da su slutili da će izrasti u djevojku vilinjskih čari... I zaista, pred njihovim očima je rasla prava ljepotica, jogunasta i ponosna, prpošna i vesela,u oku joj se iskrila zora dok je bezbrižno trčkarala ličkim poljima, nebi li dohvatila, prvezrake sunca....Djevojka Lika je bila lagana poput lista što leprša nebeskim svodom, očiju boje nemirnog vala, kose crne i svilenkaste, obraza sjajnih i ružičastih, a glas joj je odzvanjao poput jeke dok se razlijevao između zeleno modrih ličkih brežuljaka....
Djevojka Vila, tako su je šapatom zvali da ne naruše tu ne svakidašnju ljepotu, taj drijem u
nježnoj nutrini, to sunce što se rasprostrlo po licu i modrim blistavo nježnim šarenicama...
Jednoga dana je naprosto isčezla, stopila se sa ljepotom ličkog gorja, sa krikom je zapljusnula
nebo, suzama je stvorila rijeke, kosom je ogrnula polja, usnama je obljubila brda i doline....
Nad Likom i danas oblaci kruže u obliku njenih usana, što u praskozorje nalikuju ličkom Sokolu
raširenih krila....A Stipe i Mara, bez daha ostadoše, srca im se raspuknuše i u Slapovima plitvičkim nestadoše...
Samo se noću čuje tiha tama, treperava i nježna, lepet ptičijih krila raširenih poput prstiju
djevojke Like, što i danas maštu budi, u traženju tragova nježnih stopala, na livadi raznobojnog
cvijeća....

Preuzeto sa http://price-o-lici.blog.hr/

U srijedu 25. travnja 2012. godine tragično je preminuo hrvatski branitelj Zvonko Vuković, ratni veteran 2. gardijske brigade „Gromovi“. Pokop pokojnika bit će u ponedjeljak 30. travnja 2012. godine u 16,00 sati na Novom groblju u Dugom Selu. Obitelji, rodbini, suborcima i prijateljima izražavamo iskrenu sućut. Počivao u miru Božjem i laka mu bila hrvatska gruda za čiju se slobodu borio!

Gardist Zvonko Vuković rođen je 17. kolovoza 1963. godine u Slavonskom Brodu. U Domovinski rat uključuje se 1990. godine, a od 1. listopada 1991. godine pripadnik je 2. gbr „Gromovi“. S postrojbama 1. pješačkom bojnom i Logističkom satnijom sudjeluje u obrani Domovine na mnogim bojištima RH. Iz Oružanih snaga RH umirovljen je 2001. godine. Za zasluge i doprinose u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom domovinskog rata 1990.-1992., Spomenicom domovinske zahvalnosti, Medaljom Oluja, Priznanjem 2. gbr sa Zlatom značkom Grom i više drugih nagrada zapovjednika postrojbe.

Preneseno sa www.udruga2gbr-gromovi.hr.

Izašao je treći broj magazina Monetium. Teme koje možete pročitati su:

• Brinje prije 100 godina (Dr. sc. Željko Holjevac)
• Frankopanski brand (Juraj Lokmer)
• U izvoru Gacke (Marjan Prpić)
• Ante Bublić (Antonia Javor)
• Siničići - Riznica prapovijesti (dipl. ing. Tihomir Kovačević - Tihi)
• Lika - spoj mira i ljepote (Marjan Prpić)
• Marijan Matijević - junak iz Like (Andrija Matijević, Drago Župarić-Iljić)
• Senjski balovi - čuvari senjskog duha (Marijana Biondić)

Magazin se može pročitati online klikom na donju sliku, gdje se također nalaze i prethodna dva izdanja Magazina kao i sva izdanja glasnika Monetium. Magazin izdaje Neovisni portal BrinjeOnline, a službenu objavu možete pročitati na njihovim stranicama.

Božićno vrijeme, uz sve svoje čari, posebno je i po tome što upravo u to vrijeme svećenici obilaze svoje župljane kako bi blagoslovili ne samo njih nego i cijelu njihovu obitelji kuću. Mnogi svećenici često za oltarom pozivaju da se ne zatvaraju vrata pred svećenicima koji im ionako samo jednom godišnje dolaze u kuću. Često sam i sama razmišljala o tome „pa Bože zašto bi netko bježao pred svećenikom, koji mu ne želi zlo već baš suprotno“?! Ali…što sam starija, to sve više počinjem shvaćat što se događa i zašto se ljudi toliko „boje“…  Ljudi se ne boje  nego se srame primit svećenika u kuću! Običaj je i prilika da se tom prigodom daruje, koliko tko može,za potrebe crkve ili svećenika ili u bilo koje druge nakane to obitelj želi. Ne znam zašto imam osjećaj da to više nije vlastita želja i mogućnost svakog župljana nego nešto što se „mora“ jer si inače na listi „negativaca“ čije ime odzvanja sa svih zvona! U jednom članku čiji autor također govori o ovoj temi u oči mi je zapelo ovih nekoliko rečenica:

„Stari je običaj da vjernici tom prilikom daju uglavnom simbolički dar svojim svećenicima u znak svoje pažnje, ljubavi i skrbi. Ako mogu ili imaju volje darovat će i za ostale potrebe svoje župske zajednice. Vjernici, dakle ništa nikome ne plaćaju. I blagoslov nekog stana, kuće ili obitelji ništa ne košta, ništa se ne plaća, kao ni posjet svećenika obitelji, domu ili kući.“
(cijeli članak je na http://www.katolici.org/kolumne.php?action=c_vidi&id=1769)

Nadam se da će ovaj članak potaknut svih da se ne boje svećenika i da se ne boje da će se „osramotit“. Otvorite vrata blagoslovu pogotovo ako u kući imate starije, nemoćne ili pak malene koji ne mogu doć u crkvu. Ako možete i želite darujte svećenika, a ako ne možete ne sramite se, nitko nam ne može na silu uzet nešto što nemamo ili iz nekog razloga ne želimo dati. Svi mi, ako želimo bit dobri i uzorni vjernici i župljani, na neki svoj način možemo pridonijet dobrobiti crkve i zajednice… Nije sve u novcu, vjerujte mi i znam da tako misli i većina svećenika (i naš župnik dio je te većine).

Završit ću svoje razmišljanje slovima koja se nalaze na onoj naljepnici koju svećenik ostavi prilikom blagoslova: GMB… prema jednom tumačenju to su inicijali triju kraljeva (Gašpar , Melhior i Baltazar), a po drugom to je kratica od latinskog izraza "Christus mansionem, benedicat!" – Krist neka blagoslovi kuću!

U milijunskom gradu nikoga ne bi iznenadilo rođenje djeteta, ali u malenom selu, poput naše Stajnice, svako rođenje djeteta za svih nas znači nadu u opstanak, nadu da ovo naše selo neće izumrijet i da neće postati samo dio povijesti o kojoj će se pričati i pisati „nekad davno postojalo selo Stajnica“...

Naš novi stanovnik zove se Noa. Prema osobinama biblijskog Noe, ime našeg najmlađeg Stajničara može značiti potpuni mir, tješitelj, utjeha, smiraj. Za njegovo rođenje čestitamo njegovim roditeljima Antoniji i Velimiru Perković!

Prije nekoliko dana umrla je poznata glumica Vida Jerman. Njezina majka rođena je u Stajnici u Dumenčićima iz obitelji Belan. U znak sjećanja na veliku glumicu, koja je uvijek isticala svoje ličke korijene, želimo joj se pokloniti i zahvaliti na svemu što je u životu dala za dobrobit hrvatske kulture. Neka joj je vječna slava. O poznatoj glumici možete više saznati na www.moj-film.hr