Razno

Evo baš kao što i sam naziv onog mog članka kaže „Svaka priča ima više priča“, zato i slijedi očekivani nastavak. Upravo to mi je bio i cilj, čut sve strane o Mandaleni. Dakle, već pretpostavljate čija priča slijedi u nastavku… Od samog organizaotora Ivice Murkovića – Mure. Moram priznat da nakon razgovora s njim, moje mišljenje prema tom čovjeku sada je još i veće i snažnije jer je samim prisutupom dokazao i pokazao kako je doista velik čovjek. Samo nekoliko dana nakon objave već navedenog članka uslijedio je njegov poziv. Moram priznat da na prvu najprije nisam niti slutila tko me zove, a onda kad se predstavio, prva pomisao bila mi je „Sad ću dobit jezikovu juhu“, no ono totalno neočekivan tijek razgovora… Pokušat ću ga donekle citirat i iznijet njegovu priču o svemu...

„Draga Branka, prije svega želim ti se zahvalit na svemu što pišeš i objavljuješ na našem webu. Vidi se da ti slušaš glas naroda i iznosiš sve što čuješ kao i svoja mišljenja,  na čemu ti veliko hvala. Zadnjim člankom potakla si me da ti se javim i da i ja javno progovorim o svemu oko Mandalene i općenito oko organizacije bilo kakvih događaja u našoj Stajnici. Želim se najprije osvrnut na odgovore iz upitnika svog velikog prijatelja Predraga… Slažem se sa mnogo toga što je naveo i cijenim mišljenje svakoga,  ali eno onaj dio koji se tiče turnira u čast našem pok. Zdravku Vukoviću… Znate li da sam ja taj koji sam ga prije nekoliko godina  osnovao i pokrenuo? I dan danas bi se taj turnir održavao da se nije prije par godina dogodilo da sam baš u to vrijeme bio na terenskom radu u Dubrovniku i kada sam zapravo sve već izorganizirao i molio dečke iz Stajnice da održe taj turnir jer ja fizički ne mogu bit na dvije strane, njihov odgovor bio je <Mi to ne možemo bez tebe>.  I sami znate kad jedne godine nešto preskočite da je to teško ponovno obnovit,a  tako bi bilo i sa Mandalenom, da ijednu godinu preskočim sa organizacijom, zatrnula bi se i ta proslava. Vjerujte da ja dok sam živ i dok me zdravlje bude donekle služilo organizirat ću bar taj događaj, a uvik će bit onih koji će me u tome podržavat, kao i onih koji će mi iza leđa gunđat. Da se razumijemo, ja baš nikakve materijalne niti financijske koristi od toga nemam. Sve to radim jer to volim, jer volim svoju Stajnicu. Oni s kojima se više čujem i družim znaju da sam na burzi, da je situacija jako teška, ali ovaj moj vedar duh i dobra volja i druženje s ljudima najveće mi je bogatstvo na kojem bi mi mnogi zavidjeli i zavide. Da gledam samo na sebe nikad ništa ne bi niti pokretao niti organizirao. Pogledajte evo samo usput nekoliko primjera zbog kojih bi mnogi da su na mojem mjestu digli ruke od svega…Moja supruga pjeva naše ličke pjesme koje se slušaju širem lijepe naše, a da ne govorim izvan granica i prekooceanskih zemalja. Okolna mjesta često je zovu na razna lička okupljanja, a recite mi kad je zadnji put pjevala u našem kraju i za naš kraj? Naravno da mi je krivo i žao što je tome tako, ali eto, nije me to pokolebalo. Ne sramim se svog financijskog stanja niti bi ikad iz čega izvlačio osobni interes, što se ne može reć za vodeće ljude našeg sela. Posebno me dirnuo događaj na jednoj od prošlih Mandalena kada smo primili donaciju od cca 700,00kn s naglaskom <za crkvu>, a taj novac došao je u privatni đep . Mislim da se svi sjećate tog događaja.  Evo neću dalje dužit…mislim da iz svega ovoga možeš zaključit kakav sam čovjek i da bez obzira na svoje stanje (teška financijska situacija uslijed nezaposlenosti), ne posustajem niti pomišljam na prestanak organizacije Mandalene jer je to za moju Stajnicu i sve ljude dobre volje kojima je doista stalo do našeg sela. Na kraju moram još samo istaknut veliku podršku od sponzora, bez kojih bi jako teško i nikako sve i organizirao, a od kojih su najveći pilana „Zlatko-Commerce“ i „Holjevac“,  općina Brinje i brojni drugi ugostiteljski i trgovački obrti i pojedinci diljem lijepe naše, koji mi nadam se neće zamjerit što ih sve ovdje ne nabrajam. Eto, Branka, hvala ti još jednom na svim objavama, a posebno eto ova posljednja koja me potaknula za ovim javljanjem.“

Ehhh, ne znam jesu li vas Murine riječi dotakle, ali mene jesu tim više što ga potpuno razumijem. I sama sam često na udaru kritika, ali znate kako bi naš narod rekal „Ki će vrag svimi udovoljit“. Treba bit uporan, treba bit svoj, naravno u želji i nastojanju da činimo dobro, a nikom (namjerno) zlo jer unutarnje zadovoljstvo čovjeka nema cijenu niti se može mjeriti s bilo kakvim materijalnim dobitkom.

Evo što na kraju reć nego, nadam se da smo sad tek otvorili razmišljanje o Mandaleni, te o pripremama bilo kakvih “ eventa“  u našem zavičaju. Nadam se da će svi oni koji sve to promatraju sa strane bit podrška pokretačima jer naizad sve je to za svih nas koje nešto posebno veže za naš kraj, bili u našoj Stajnici ili ne.

 

P.S.  U razgovoru, Mura mi je spomenuo da ima mnoštvo fotografija i video zapisa, stoga jedva čekam da stignu do mene i da ih podijelim sa svima vama.

Ukoliko imate bilo kakve prijedloge, bilo o Mandaleni ili bilo čemu vezano za naš kraj; ako nešto želite podijelit s javnošću i da bude objavljeno na ovom našem webu, slobodno se javite na brankap83@net.hr . No dobro, nemojte me samo pitat kadi je čija meja jer vam tu neću moć pomoć. 

 

 

 

  

Kada od jedne mlade žene, ličanke iz Velike Gorice, čujem da joj je prilikom odabira teme za diplomski rad glavni motiv bio uspješan poduzetnik  iz Jezerana, tada je ova priča zaslužno i na ovoj web stranici.

Tema diplomskog rada Maje Vlahinić bila je "Drvna industrija RH u razdoblju gospodarske krize" (Ekonomski fakultet u Zagrebu). Opsežan intervju provela je sa vlasnikom pilane "Zlatko-commerce d.o.o." iz Jezerana, gospodinom Milom Dumenčić.

Nema smisla da ja sad nešto nadaleko i naširoko prepričavam i napričavam, u prilogu je cijelo poglavlje pod nazivom "Poslovanje pilane Zlatko-commerce u doba recesije" izdvojeno iz diplomskog rada.

 Ovdje ću iznijet tek nekoliko citata kako bi vas zaintrigirala da pročitate ostatak priloženog poglavlja.

"Razgovor putem dubinskog intervjua dodatno je osvijetlio djelovanje krize na poslovanje, promjene ponašanja poduzeća u području proizvodnog asortimana, cijena proizvoda, distribucijskih kanala, promocija i tržišta.

Pilana Zlatko Commerce radi od 1981. godine, još od socijalističkog uređenja u kojem nije bilo moguće imati privatno poduzeće. Pošto je većina drvo-prerađivačkih poduzeća tada bilo u državnom vlasništvu, privatna poduzeća kao i pilana u našem slučaju, teško su dolazili do sirovina. Raspolagali su sa 300-500 kubika drvne mase godišnje. Pilana je tada poslovala sa 2-3 zaposlenika zbog male količine sirovina s kojom su raspolagali pa su samim time imali i malo posla. U razdoblju krize na važnosti dobiva strategija upravljanja odnosa s potrošačima, prvo ih treba privući bilo to reklamom, svojim kvalitetnim radom ili nekom drugom kvalitetom, te odnose treba održavati tako da roba bude uvijek isporučena na vrijeme te u najboljem mogućem transportu. (...)

Vlasnik pilane govori kako je radnička klasa u doba socijalizma bila mnogo bolja, ali poduzetništvo nije bilo toliko otvoreno kao što je to danas.

Pilana Zlatko Commerce bavi se preradom drvne mase te najviše izvozi u zemlje bivše Jugoslavije, od europskih u Italiju, Njemačku, Sloveniju i Austriju a od azijskih u Rusiju. Zaposleno je 23 radnika, većinom muškaraca mlađe dobi od 19-35 godina. (...)

Vlasnik pilane ima 58 godina, završenu srednju školu, cijeli svoj život posvetio je radu u pilani od prvog dana zajedno s njegovim ocem i obitelji. Svojim najvećim problemom smatra to što nema znanja iz engleskog jezika koje mu je i prijeko potrebno za surađivanje s poslovnim partnerima i kupcima. Ovo nije jedini takav slučaj u Hrvatskoj, takvi primjeri su vrlo česti kod drvo-prerađivačkih poduzeća, a glavni razlozi tomu su : poduzetničke prilike početkom 90-ih godina, relativno mali troškovi ulaska u pojedine tipove poduzetništva kao i egzistencijalna situacija pojedinaca, uslijed čega se samo-zapošljavanje u vlastitim poduzećima pojavilo kao jedan od načina rješavanja problema (obiteljske) nezaposlenosti. Ovo poduzeće je u obiteljskom vlasništvu te će nakon sadašnjeg vlasnika ostati u nasljedstvu sina. (...)

Vlasnik pilane smatra kako na ličkom području danas postoji previše pilana, a pošto je kapacitet mali i kada se rasporedi ostaje vrlo malo sirovina za korištenje tijekom cijele godine a ne posluju svi uspješno, kvalitetno i kompatibilno. Prijašnji kapaciteti bili su oko 20 000 kubika a danas pilana posluje sa oko 14 000 kubika. Država nije dovoljno dobro zaštitila proizvođače drvne industrije, konkurencija je velika a opstaje onaj koji je u svom poslu najbolji. (...)

Kako pilana ne bi snosila velike posljedice vlasnik je tražio načine kako poslovati, a da krizu ne osjete na svoje poslovanje. Da ne bi došao u situaciju da mora otpuštati radnike pobrinuo se da nađe strane kupce. Tako je poduzeće počelo raditi za 4 velika austrijska poduzeća te su sve one gubitke koje su imali na području regije i zemlje dopunjavali sa izvozom van Hrvatske. Tako već dulje vrijeme posluju sa 4 austrijska poduzeća : Reinertimber, Sial, Ana Dabak, Storaensko. (...)"

O planovima ove pilane pročitajte u prilogu, a meni još samo preostaje izrazit čestitku Maji koja je za svoj diplomski rad odabrala baš primjer poduzetnika iz Like i time s odličnim uspjehom kročila u svijet akademskih građana. Vlasniku pilane mnogo uspjeha i u daljnjem radu, tim više što upravo o takvim ljudima i poduzećima ovisi i živi velik broj ljudi iz tog kraja.

I evo, na kraju ove prekrasne priče, koja svima nama neka bude poticaj za rad, jer od rođenja do smrti, svaki period života nosi svoj rad: predškolcima je to igra, školarcima i studentima učenje, a kasnije rad u pravom smislu te riječi. Ponekad se osjećam poput Sijerkovića koji na kraju svih svojih meteoroloških prognoza kaže poneku izreku, stoga ovdje smatram prikladnom onu od Goethea:

"Ti samo radi, a veselje će doći samo od sebe!"

Slika preuzeta sa TVRTKE.COM

Snimka nastala 5.srpnja 2005.godine povodom svečanosti blagoslova zvona oko kojih je kasnije bilo žustrih rasprava, ali to je priča za neki drugi članak. 

Ovo će biti članak bez puno riječi, ali sa slikom i tonom. Sjednite na vremenu pa pogledajte. Mnogo je ovdje bilo ljudi, mnogi od njih više nisu među nama, mnoge od njih godinama nismo vidjeli...i samoj mi je ova snimka izazvala suzu u oku baš kao i sva nematerijalna blaga pohranjena u riznicu sjećanja.

 

Kliknite na: BLAGOSLOV ZVONA - STAJNICA 5.SRPANJ 2005.GODINE 

Veliko hvala, na ovom proslijeđenom linku, kolegici

mag.ing.mech.Marini Mrvoš,

čiji su korijeni također iz Stajnice! 

(Za snimku je zaslužan fotograf koji je toga dana fotografirao i snimao, kojem nažalost ne znam ime)

Udruga Ličana Vila Velebita, Zagreb organizira od 30. svibnja do 1. lipnja Spomen posjet u Prag (obilazak grobnice baruna Filipovića) i Beč (obilazak grobnica generala Sarkotića i generala Borojevića) po Programu kojeg je ponudila tvrtka BAN TOURS iz Zagreba, a Upravni odbor odabrao kao najpovoljniju ponudu 

U Uredu predsjednika Republike Hrvatske, pod predsjedanjem predsjednika Ive Josipovića, održan je radni sastanak o obilježavanju stote obljetnice početka Prvog svjetskog rata.

Sastanku su prisustvovali predstavnici Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva kulture, Ministarstva branitelja i drugih državnih institucija uključenih u obilježavanje ove obljetnice te predstavnici Grada Zagreba.

Pohvaljene su aktivnosti mnogih državnih institucija, Grada Zagreba i lokalnih zajednica zbog brojnih kvalitetnih programa koji su pripremljeni te je dogovoreno da uža radna skupina pripremi prijedlog središnjeg obilježavanja početka Prvog svjetskog rata. Istaknuta je potreba trajne brige o arhivskoj građi iz vremena rata. Isto tako, podržani su napori državnih institucija i Grada Zagreba te stručnih organizacija na prikupljanju povijesne građe i očuvanja grobišta poginulih vojnika i civila u Hrvatskoj, te naših vojnika koji su stradali na ratištima izvan Hrvatske.

/ Predsjednik.hr

 Arhiva Lickih pjesama u MP3.

Svrha ove arhive je pronoviranje stare Licke muzike. Muzika je iskljucivo reklamnog karaktera te mora biti obrisana sa vaseg racunala u toku 24 sata.

 1.KRSNA LIKO 

2.KUKUNJESCE 

3.DOBRO JUTRO TRESNJO STARA

4.KAD PJEVAJU LICANI

5.MOJ NEVENE

6.OKRENI SE MOJE KOLO MALO

7.MOMAK IZ LICKOG KRAJA

8.KAD ZAPJEVA

9.TECI TECI LIKO

10.VUK MAGARE NA PLOT NAGONIO

Dana 8. veljače 2014. navršila se godina dana od tragičnog ubojstva župnika župe Zavalje vlč. Mile Ivančića. Skupio se velik broj župljana župe Zavalje, župe Bihać (velik broj ih je došao pješice), ostalih župa posebice Vaganca, Drežnika, Korenice, velik je broj bio i onih raseljenih po Zagrebu, Sisku, Korenici, Rijeci…. Svi su oni došli dati zahvalnost ovom čovjeku koji je živio za svoj narod. 

Biskup razgovara s grupom vjernika pred crkvom. U 11 sati počela je misa zadušnica koju je predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović uz koncelebraciju 12-orice svećenika. Dupkom puna crkva, je lijepo pjevao i time dvostruko molio.

Biskup u homiliji ocrtava slavnu povijest zavaljske župe. Nekad je brojila više od 3.000 vjernika. Ovdje su djelovali poznati svećenici Franjo Dominez, Fran Prpić, koji su svojim pastoralnih radom napravili temelj za brojna duhovna zvanja ove župe, svećenika i časnih sestara. Ovoj župi bili su i svećenici mučenici, Juraj- Đuku Mihić, ubijenog od partizana za čiji grob i danas ne znamo, Stjepan Gabrić, smrt u zatvoru pod sumnjivim okolnostima. Među njima je i vlč. Mile Ivančić.

Nakon mise biskup je progovorio o aktualnoj situaciji. Povjerio je vlč. Mili Šajfaru iz Drežnik brigu za ovu župu. Vjernike moli da ostanu u zajedništvu sa sadašnjim župnikom i biskupom. Ako radimo na svoju ruku možemo štošta pokvariti, naglasio je biskup.

Nakon mise i blagoslova svi su pošli na obližnje groblje gdje je biskup predvodio kratku molitvu. Napustili smo grob u kojem leže posmrtni ostaci vlč. Mile zajedno sa svojim roditeljima Grgom i Anom. U srcu tuga, nevjerica ali i nada da zadnju riječ nema smrt.

Nakon mise priređena je zakuska u organizaciji župa Zavalje, mjesnih zajednica, Hvidre Bihać i Udruge bivše općine Zavalje iz Zagreba, koja je ovom prigodom organizirala i autobus iz Zagreba.

Preneseno sa ubozavalje.blogspot.com.

U Jezeranama, Općina Brinje, pronađeno je više minsko-eksplozivnih sredstava. Policijski službenici za protueksplozijsku zaštitu utvrdili su da se radi o ručnom bacaču M57, tri kumulativne mine za ručni bacač, dva barutna punjenja za ručni bacač, četiri ručne bombe, osam okvira za automatsku pušku i 220 komada streljiva.

Pronađena minsko-eksplozivna sredstva su po policijskim službenicima za protueksplozijsku zaštitu Policijske uprave ličko-senjske uz prethodne mjere osiguranja uništena na mjestu pronalaska.

GlasGacke.hr

Malo Licko mjesto pod imenom Krasno spominje se prvi puta davne 1275god. Davne 1219 spominje se i podatak da je u samome mjesto Krasno bila izgrađena crkva Sv.Marije u dotursko doba.

 I Legenda kaze:

"U šumi krasnarskoj ,pastiri pasli svoja stada. Jedng dana ugledaše na nekakvom panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje,gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica alii prenesenog cvijeta najednom nestade, dok ga pastiri opet ne nađoše na istom panju u šumi gdje ga prvi puta ugledaše.To se čudo ponovilo nekoliko puta prenjeli bi cvijet ,a on se opet vraćao na panj u šumi. Videći narod te događaje,sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj,a nad samim panjem gdje se cvijet ukazao podižu žrtvenik"